Na današnji dan obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Godine 1960. u Dominikanskoj Republici na današnji su dan ubijene tri sestre. Patria, Minerva i Maria Teresa Mirabel bile su političke aktivistkinje koje su se svojim djelovanjem suprotstavljale dominikanskom diktatoru Rafaelu Trujillu. Zbog borbe protiv njegova nasilnoga diktatorskog režima, uhićivao ih je, premlaćivao i zlostavljao, a na kraju i brutalno ubio. Sestre Mirabel postale su simbolom otpora, a 1999. Ujedinjeni narodi donijeli su rezoluciju kojom je 25. studenoga postao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. 

Deklaracija Ujedinjenih naroda o uklanjanju nasilja nad ženama jasno propisuje da žene imaju pravo na život, jednakost, slobodu i sigurnost, pravo na jednaku zaštitu pred zakonom, na pošteđenost i zaštitu od svih oblika diskriminacije, pravo na najviše moguće standarde fizičkog i mentalnog zdravlja, pravo na pravedne i povoljne uvjete rada, te pravo da ne budu podvrgavane mučenju ili drugim okrutnim, nehumanim i ponižavajućim postupcima i kaznama. 

Međutim, statistike pokazuju kako svaka treća žena tijekom života doživi neki oblik nasilja. Dok čitaju takve statistike, dok gledaju vijesti u kojima se prečesto izvještava o ženama koje ubijaju njihovi partneri, o silovanjima, o tučnjavama i o nasilju, dok na društvenim mrežama svjedoče snimkama ponižavanja žena, dok slušaju iskustva svojih prijateljica, kolegica, poznanica i susjeda – žene su prisiljene živjeti na oprezu. One biraju dulji put kući samo kako ne bi prošle pokraj mračnoga parka u kojemu je prije nekoliko godina napadnuta djevojka, one ne nose kratke haljine kako nikoga ne bi izazvale, one nose suzavce, a u rukama drže ključeve, one razmišljaju kako pristojno odbiti piće u klubu jer ne žele da on postane nasilan, one izbjegavaju noćne tramvaje, one trpe neprimjerene komentare i dodire jer ne žele ispasti bezobrazne. One rade sve. Društvo, većinom, ne radi ništa. 

Nasilje nad ženama globalni je problem, no ono se ne događa samo na globalnoj razini. Ono je toliko utkano u svaku poru našega društva da je postalo svakodnevno, a neke njegove oblike normaliziramo i pripisujemo tradiciji. U Hrvatskoj se svake godine policiji prijavi oko 1500 slučajeva nasilja u obitelji, ali i dalje se smijemo vicevima u kojima muž ponekad udari svoju napornu ženu. Godišnje se u Hrvatskoj prijavi u prosjeku 150 silovanja, ali, prije nego što osudimo silovatelje, pitamo je li ona bila pijana. Od 2003. godine, kada je donesen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, svake je godine u Hrvatskoj ubijeno 22 do 45 žena. Ubijali su ih većinom njihovi (bivši) partneri. 

Kako bismo se borili protiv nasilja nad ženama, ne moramo čekati da svjetske organizacije donesu svoje strategije, ne moramo čekati da čujemo za još jedan slučaj brutalnog silovanja ili ubojstva, ne moramo čekati da žrtva postane neka žena koju poznajemo. Kako bismo se borili protiv nasilja nad ženama, moramo i možemo već danas poduzeti sljedeće korake: 

Educirati se. Kako bismo se borili protiv nasilja, prvo trebamo razumjeti u kojim sve oblicima ono dolazi. Osim fizičkoga nasilja, postoji seksualno uznemiravanje koje ne mora nužno biti fizičke naravi, ekonomsko nasilje, psihičko nasilje... O raznim vrstama nasilja i njihovim posljedicama za ženu ili djevojčicu možeš čitati na web-stranici Sigurno mjesto, u sklopu projekta Ženske kuće – Centra za seksualna prava. 

Vjerovati žrtvama. Seksualno nasilje, primjerice, ima gotovo najveću stopu neprijavljivanja – na jedno prijavljeno silovanje petnaest ih ostaje neprijavljenih. Razlozi zbog kojih žrtve ne prijavljuju nasilje mnogobrojni su: strah od počinitelja, niske kazne za počinitelje, osjećaj krivnje, poznavanje počinitelja... No, pri vrhu ljestvice je strah žrtve da im nitko neće vjerovati. 

Prepoznavati znakove nasilja. ​Ako znamo prepoznati nasilje, možemo se boriti protiv njega. Jedna od triju žena tijekom života bude u nekom obliku nasilne veze te u takvim situacijama, čak i ako nikome ništa ne govori, često pokazuju znakove da trpe emocionalno zlostavljanje – vodič kako ih prepoznati možeš pronaći ovdje. 

Pružiti pomoć i podršku. Teško ćemo zaustaviti nasilje u cijelom svijetu. Ali, educiranjem o različitim vrstama nasilja i osvješćivanjem da ono postoji i neprestano se događa posvuda oko nas napravit ćemo prvi korak. Drugi je korak prepoznati znakove nasilja i ne ignorirati ih. Treći je korak pružiti pomoć i podršku žrtvi. Žene koje trpe nasilnike danas trpe i osudu društva, a jedini način da to promijenimo jest da postanemo društvo koje im pruža pomoć, društvo koje ih ne krivi, društvo koje im vjeruje i društvo u kojemu svaka žena zna da nije sama. ​