Na današnji dan 1867. SAD je donio jedan od najboljih povijesnih poteza
Kad je 18. listopada u vojnoj bazi na istoku Aljaske spuštena zastava Ruskog Carstva i podignuta zastava SAD-a, Aljaska je službeno postala vlasništvo SAD-a. Kupnja je za Amerikance bila jedan od najboljih povijesnih poteza koji im je donio još veću moć u svjetskom poretku.
Kad je 18. listopada u vojnoj bazi na istoku Aljaske spuštena zastava Ruskog Carstva i podignuta zastava SAD-a, Aljaska je službeno postala vlasništvo SAD-a. Kupnja je za Amerikance bila jedan od najboljih povijesnih poteza koji im je donio još veću moć u svjetskom poretku.
Današnjim datumom obilježava se dan kada su Sjedinjene Američke Države postale bogatije za još jednu državu – Aljasku. 1867. godine ondašnje Rusko carstvo donijelo je odluku zbog koje je kasnije sigurno požalilo – prodalo je taj teritorij za 7,2 milijuna dolara. Kad je 18. listopada u vojnoj bazi na istoku Aljaske spuštena zastava Ruskog Carstva i podignuta zastava SAD-a, ona je službeno postala vlasništvo Amerikanaca.
Zašto su Rusi povukli taj potez ključno je pitanje koje se pitaju mnogi. U 19. stoljeću Aljaska je bila središte međunarodne trgovine; uspješno je trgovala kineskom tkaninom, čajem i ledom, gradila tvornice i brodove te otkrila brojna nalazišta zlata. Rusija se ondje najviše zanimala za trgovinu kljovama morža i krznom morske vidre – robom koja je u tadašnjem društvu imala veliku vrijednost i cijenu. Uspostavila je odnose s lokalnim stanovništvom, Eskimima i Aleutima, od kojeg je otkupljivala željene proizvode i uskoro u potpunosti zavladala cjelokupnom proizvodnjom ondje. Osnovala je svoju središnju kompaniju koju je priznavala i carska vlast imajući u njoj velik utjecaj, ubirući velike poreze i naređujući različite pothvate.
Ruska kompanija bila je ponosna na svoj rad, ogroman prihod i stvorenu dominaciju na Aljasci. Međutim, kako se to često i dogodi, ubrzo je postala pohlepna. Trgovina je počela propadati kad su Eskimi i Aleuti zbog pretjerane potrebe ruske trgovine potpuno istrijebili morske vidre. Nakon toga ruski profit i dominacija krenuli su nizbrdo. Tamošnje je stanovništvo dizalo pobune protiv Rusa, oni su pokušavali bezuspješno naći nove izvore prihoda, a Rusko Carstvo započelo je novi rat s Europom – Krimski rat.
Krimski rat odredio je budućnost Aljaske. Rusija je u tom ratu imala mnogo protivnika: Englesku, Francusku i Tursku te naposljetku Austriju. Postalo je očito da će to biti vrlo štetan rat za nju i da nije u stanju zaštititi Aljasku od neprijatelja. Jedini potencijalni suradnici s kojim je tadašnja Rusija imala dobre odnose bio je SAD. U to se vrijeme SAD oporavljao od posljedica Građanskog rata koji je završio 1865. godine. U kupnji Aljaske vidio je dobru priliku za proširenje svog teritorija i prevlasti, a Rusija nije imala izbora. Sama nije mogla zadržati područje, a nije ga željela prepustiti u ruke protivnika. Konačno je odlučila dio teritorija ustupiti Amerikancima te je na zahtjev cara Rusko Carstvo započelo pregovore s Amerikancima.
Ruska i američka javnost ovaj potez nisu odobravale. Oko 170 milijuna hektara zemlje, za koje se kasnije saznalo da sadrži brojna prirodna bogatstva poput zlata i nafte, pripalo je SAD-u za vrlo nisku cijenu. Zahvaljujući otkrićima nafte i zlata, SAD se kasnije znatno obogatio. Kupnja Aljaske za njega je bila jedan od najboljih povijesnih poteza koji mu je donio još veću uspješnost i moć u svjetskom poretku.
