Mark Twain stvorivši Hucka Finna uplovio u nevolje
Mark Twain u vlastitoj je tiskari dana 18. veljače 1885. godine izdao roman „Pustolovine Huckleberryja Finna“, kasnije smatranog njegovim remek-djelom. No, da je znao kakve će ga nevolje zbog toga snaći, možda se nikada ne bi na taj korak odvažio.
Mark Twain u vlastitoj je tiskari dana 18. veljače 1885. godine izdao roman „Pustolovine Huckleberryja Finna“, kasnije smatranog njegovim remek-djelom. No, da je znao kakve će ga nevolje zbog toga snaći, možda se nikada ne bi na taj korak odvažio.
Na današnji je dan 1885. godine Mark Twain objavio jedan od najpopularnijih avanturističkih romana svijeta, glasovite Pustolovine Huckleberryja Finna, kontroverzno remek-djelo koje mu je priuštilo mnogo nevolja. Uvevši lik Hucka Finna još u romanu Avanture Toma Sawyera, ovaj je roman trebao biti svojevrsni nastavak prethodnoga, no u mnogočemu ga je nadmašio upisavši se tako u skupinu velikih američkih romana, popularnih i rado čitanih čak i kao lektirno djelo.
U srcu je romana put odbjeglog roba Jima rijekom Mississippi na splavi u Ohio, odnosno u slobodu. Jim bježi jer ga je vlasnik odlučio prodati i tako razdvojiti od supruge i djece, a dječak Huck pri tome mu pomaže. Roman je posebno zanimljiv jer je ispripovijedan osebujnim dječačkim glasom te je, kao takav, prepun šarolikih opisa ljudi, mjesta i događaja, što ga čini i značajnim jer donosi detaljnu sliku tadašnjega američkog društva. Satirizirajući južnjačko društvo tijekom predraća, Twain u Pustolovinama Huckleberryja Finna često s prijezirom gleda na neke tadašnje stavove, posebno na rasizam. Dok je Jim jak, hrabar, velikodušan i mudar, mnogi su bijelci prikazani kao nasilni, glupi ili jednostavno sebični, a svi susreti s njima u Hucku pobude pitanje licemjernosti i nepravednosti društva u cjelini.
Čak dva desetljeća nakon Proklamacije o emancipaciji i završetka građanskog rata, objavom Pustolovina Huckleberryja Finna, Twain je uplovio u nemirne vode. Mjesec dana nakon objave knjigu je zabranila knjižnica Concord iz Massachusettsa navevši kako joj je tema neukusna, a narativni glas grub i neinformiran. Za njom su se povele i ostale knjižnice te su tako započele kontroverzu koja se nastavila i dugo nakon Twainove smrti 1910. godine godine 1950. jedna je afroamerička skupina knjigu spalila, optuživši Twaina za rasizam pri portertiranju crnih likova, iako je ostatku svijeta bilo jasno da je želio postići upravo suprotno. Da se tenzije oko knjige ni stoljeće nakon objave nisu smirile, svjedoči događaj iz 1998. kada je jedan roditelj u Arizoni tužio školu smatrajući da uvođenjem ove knjige na popis lektire povećava već ionako postojeće tenzije među crncima i bijelcima.
Osim bure koju je objava knjige podigla i popularnosti među mladim čitateljima, roman su često, zbog jezika obilježenog lokalizmima i regionalizmima, proučavali mnogi kritičari. Najveća mu je pohvala stigla iz usta velikoga Ernesta Hemingwaya koji ga je nazvao početkom američke književnosti:
There was nothing before. There has been nothing as good since.
Za kraj vam donosimo još neke manje poznate i zanimljive činjenice o popularnom dječaku i njegovim doživljajima.
1. Twainu je, kako je sam naveo u autobiografiji, kao motivacija za stvaranje Hucka poslužio Tom Blankenship, suigrač iz djetinjstva, čiji je otac bio poznati pijanac koji ga je maltretirao. Kasnije, kada je pred sudom ispitivan na komu se temeljio lik dječaka, zanijekao je povezanost sa stvarnom osobom.
2. Roman je Twain pisao u dva navrata tijekom sedam godina; prvi je bio 1876. godine kada je napisao 400-tinjak stranica. Zatim je uzeo kratku pauzu tijekom koje je napisao Kraljevića i prosjaka i Život na Mississippiju. godine 1882. poznati je autor putovao brodom Mississippijem, što ga je nadahnulo da dovrši roman u vrlo kratkom vremenu.
I have written eight or nine hundred manuscript pages in such a brief space of time that I mustn’t name the number of days; I shouldn’t believe it myself, and of course couldn’t expect you to.
3. Twain je, kao i njegov poznati junak, promijenio stavove o ropstvu. Huck je bio u moralnoj dvojbi treba li pomoći Jimu ili ne, a vrhuncem se djela smatra negovo premišljanje o slanju pisma s pojedinostima bijega Jimovu vlasniku. Twain je porijeklom iz robovlasničke obitelji, ali je tijekom godina promijenio mišljenje.
4. Iako je poznato da je sam roman parodija avanturističkih romana, politike, religije i dužničkog ropstva, a u njemu se parodiraju čak i književna djela, manje je poznato da je Emmeline Grangerford, 15-godišnja pjesnikinja, inspirirana književnicom Julijom A. Moore.
5. Twain, koji je vodio vlastitu tiskaru, angažirao je 23-godišnjeg E. W. Kemblea za ilustriranje prvog izdanja knjige. Međutim, kada je knjiga poslana u tisak, shvatili su da je netko – nikada nije otkriveno tko – dodao karikaturu penisa na jednu od ilustracija. Knjiga je povučena iz tiska, ali je 250 kopija prije toga poslano u knjižare, što je zauvijek poljuljalo Twainov moral.
6. Najveća je kritika ovom vrhuskom djelu da je kvaliteta romana oslabjela uvođenjem Toma Sawyera u priču jer je time Huck postao pasivan. Da bi stvar bila gora, na kraju se romana saznaje da je Huckov otac mrtav, a da je Jima njegov vlasnik davno oslobodio te da su bježali ni od čega. Time je Twain dao dobru pljusku sretnim završecima.
