Košarkaški Amadeus odsvirao svoje zadnje note
Definicija „walk the talka" – to je bio Dražen Petrović. Čovjek koji nije puno pričao i koji je svojim radom i treningom bio primjer drugima. Prvi je dolazio u dvoranu, zadnji iz nje izlazio. Volio je i živio košarku, no znao je da, ni uz sav trud ovog svijeta, „nitko nikad nije dobio sve utakmice".
Definicija „walk the talka" – to je bio Dražen Petrović. Čovjek koji nije puno pričao i koji je svojim radom i treningom bio primjer drugima. Prvi je dolazio u dvoranu, zadnji iz nje izlazio. Volio je i živio košarku, no znao je da, ni uz sav trud ovog svijeta, „nitko nikad nije dobio sve utakmice".
Život nije fer. Nikako i nikad u poštenom i logičnom svijetu ne bi se smjelo dogoditi da čovjek i sportaš kao što je Dražen Petrović jednostavno ode zauvijek, bez pozdrava. Nebo je, pak, imalo neke svoje planove.
Na današnji dan prije točno 23 godine na autocesti u blizini njemačkog grada Ingolstadta iz razbijenog automobila izvučene su tri osobe. Draženova tadašnja djevojka, manekenka Klara Szalantzy i turska košarkašica Hilal Edebal preživjele su sudar, dok je naš košarkaš preminuo na mjestu nesreće. Tragična vijest brzo se proširila Hrvatskom i svijetom.
Dražen je svojim košarkaškim talentom i opsesivnim treniranjem oduševljavao navijače još od djetinjstva. S petnaest godina već je bio član seniorske ekipe šibenskog košarkaškog kluba Šibenka, s kojim je na jedan dan postao prvak Jugoslavije 1983. godine Njegovom klubu titula je oduzeta za zelenim stolom iz razloga koji do danas nisu potpuno razjašnjeni. 1983. godine Dražen je potpisao za zagrebačku Cibonu, gdje je s bratom Aleksandrom „Acom" Petrovićem osvojio dva naslova europskog prvaka. Prvi naslov došao je u zagrebačke vitrine 1985. godine, kad je srušio moćni Real Madrid, a godinu kasnije Cibosi su u finalu Eurolige svladali Kaunas, predvođen genijalnim prgavcem Sabonisom.
Nakon kratke epizode u Real Madridu, Dražen je odlučio zaigrati u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, američkom NBA-u. Iako danas više od stotinu stranaca igra u američkoj profesionalnoj ligi, ranih devedesetih vrata su bila otvorena samo za odabrane. Svoju NBA karijeru započeo je u Portland Trail Blazersima u kojima zbog prevelike konkurencije nije mogao dobiti priliku da se dokaže na terenu. Tad je izjavio da nikad u životu nije sjedio na klupi i da to ne planira ni ubuduće.
Njegov odlazak iz Portlanda u New Jersey pokazao se pravim pogotkom. Već se u svojoj drugoj sezoni nametnuo kao glavni igrač u ekipi. Držao je prosjek od 20 poena po utakmici, a često se za njega govorilo da je najbolji šuter koji je ikad igrao u ligi.
– Samouvjeren sam čovjek pa ću sebe proglasiti najboljim šuterom. Ali, ima jedan čovjek koji je možda bio bolji od mene, a to je pokojni Dražen Petrović. Taj me lik jako živcirao jer nisam mogao razumijeti što priča. Ali poštujem ga i mislim da je najbolji šuter kojeg sam ikad vidio. – Reggie Miller, legenda Indiana Pacersa
Kakve je bezobrazne poteze znao "prodavati" najboljim igračima u ligi, možete pogledati u videu. Žrtva je Hakeem „The Dream" Olajuwon, jedan od najboljih centara u povijesti košarke.
Petrovićeva reprezentativna karijera jednako je bogata kao i klupska. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. godine, dok je 1992. godine u Barceloni osvojio olimpijsko „srebro zlatnog sjaja", izgubivši u finalu od vjerojatno najjače košarkaške ekipe koja je ikad skupljena u povijesti – originalnog Dream Teama.
Njegova zadnja košarkaška sezona bila je 1992./1993, kad je upisao najbolje brojke u svojoj karijeri za New Jersey Netse, 22 poena u prosjeku. Ipak te sezone nije odabran u All-Star ekipu, iako je to zaslužio. Njegov dres s brojem tri Netsi su umirovili nakon njegove smrti, primljen je i u košarkašku Kuću slavnih. Draženov memorijalni centar otvoren je 2006. godine u Zagrebu.
Definicija „walk the talka" – to je bio Dražen Petrović. Čovjek koji nije puno pričao i koji je svojim radom i treningom bio primjer drugima. Prvi je dolazio u dvoranu, zadnji iz nje izlazio. Volio je i živio košarku, no znao je da, ni uz sav trud ovog svijeta, „nitko nikad nije dobio sve utakmice".
