Kobna smrt revolucionarke plesa

Isadora Duncan, američka plesačica i po mnogima majka suvremenog plesa, bila je omiljena diljem Europe. Bila je inspiracija mladim plesačicama i razbijala konvencije o plesu krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njezin je život bio u mnogočemu dramatičan, a jednako je tako na današnji dan 1927. okončan i njezin život - dramatično i nadasve tragično - kada se njezin šal u vožnji automobilom zapleo u kotač i slomio joj vrat.

Angela Isadora Duncan bila je najmlađa od četvero djece, a rođena je 1877. godine u San Franciscu. Rano se susrela s glazbom, zahvaljujući majci koja je predavala glazbu  kako bi prehranila osiromašenu obitelj. Tako je Isadora počela učiti balet kao mala, a već sa šest godina zarađivala je dodatne novce za obitelj tako što je drugu djecu podučavala baletu. To je bio početak Isidore kao učiteljice plesa, što je ostala do kraja svoga života.

Karijera Isidore Duncan

1902. godine Isidora se zaputila prema Europi i uskoro postala poznata. Obilježila je svoj boravak ondje brojnim turnejama, a s primarnim ciljem da educira i inspirira mlađe naraštaje. Upravo zato, osnovala je brojne škole i ondje ponajviše primala djecu iz lošije situiranih obitelji. Prva škola poznata pod imenom Isadorables osnovana je u Njemačkoj. Većina školi bila je brzo zatvorena, a cjelokupno Isadorino naslijeđe našlo je drugi put - u modernom plesu, kojemu je ostala zauvijek vjerna.

Privatni život i tragična smrt

Pored svih njezinih uistinu posebnih osobina, ne čudi da je i seksualnost bila drugačija od opće prihvaćenog. Kao biseksualka, vodila je strasnu vezu s pjesnikinjom Mercedes de Acosta, a neki nagađaju i s glumicom Eleonorom Duse. No, imala je dvoje djece  iz veza s oženjenim muškarcima, kazališnim dizajnerom Gordonom Craigom, i sinom tvorca šivaće mašine, Parisom Singerom.

Jedna od značajnih životnih tragedija zadesila ju je upravo s djecom. 1913. godine zajedno s dadiljom utopila su se u prometnoj nesreći. Godinu nakon toga, izgubila je i novorođenog sina. Kažu da se nikada nije oporavila od tih tragedija,što je utjecalo na njezine kasnije izvedbe.

1922. udala se za ruskog pjesnika Sergeja Aleksandroviča Jesenjina, koji je od nje bio mlađi gotovo 20 godina. Iako ona nije govorila ruski, a on nije znao engleski, započeli su strastvenu vezu koju su zaključili i brakom. Ostavila ga je nakon zajedničkog odlaska u Ameriku, gdje se Jesenjin osjećao beskorisnim i u sjeni slavne supruge, i zbog toga upadao u duboke depresije. Liječio ih je alkoholom i postajao agresivan, što se ni s povratkom u Sovjetsku Rusiju nije popravilo.

Nakon svih tragedija, i budući da je posljednjih godina života izgubila na popularnosti, i sama Isidora je počela piti. Zapala je potom i u financijske krize. Ono što je kod nje ostalo trajno unatoč svemu jest filozofija slobode i nesputani karakter, u skladu s čime je nosila i lepršave šalove. Jedan je čak poklonila Jesenjinu, a crvenim je šalom javno izražavala svoju političku pripadnost komunizmu i njime mahala na pozornici u Bostonu.

Svileni šal bio je i njezin "ubojica". Usmrtio ju je 14. rujna 1927. godine kada se zapleo se o kotače automobila u kojemu se vozila i tako joj slomio vrat. Kremirana je i položena kraj djece na poznatom pariškom groblju Père Lachaise, vječnom počivalištu mnogih slavnih osoba.