Josef Mengele - doktor smrti
"Postoje dva nadarena naroda na svijetu: Nijemci i Židovi. Jedan od ta dva naroda mora vladati svijetom."- Josef Mengele
"Postoje dva nadarena naroda na svijetu: Nijemci i Židovi. Jedan od ta dva naroda mora vladati svijetom."- Josef Mengele
Dr. Josef Mengele, najpoznatiji njemački nacistički liječnik, umro je na današnji dan, 7. veljače 1979. u Bartiogi u Argentini.
Rođen je u Günzburgu u Bavarskoj, 16. ožujka 1911. godine, kao najstariji od trojice sinova. Studirao je medicinu s težištem na genetici i antropologiji, a doktorirao je čak dva puta. Zahvaljujući svom djelovanju u Auschwitzu, najzloglasnijem od svih nacističkih koncentracijskih logora, poznat je pod nadimkom "Anđeo smrti" . Zagovaratelj rasnog fanatizma nacista, prema kojemu postoje ljudi koji zbog svojih bioloških nedostataka nisu vrijedni življenja, zanima se za antropologiju, koja bi trebala dati znanstveni dokaz da su nearijske rase manje vrijedne.
Već tijekom studija podržava sulude nacističke ideje o superiornosti rasa. Početkom 1939. postaje član SS-a. Na istočnoj bojišnici radi kao liječnik i za svoje zasluge u ratu dobiva Željezni križ. Himmler, zapovjednik SS-a, postavlja ga na mjesto glavnog liječnika logora i u Auschwitz dolazi 30. svibnja 1943. gdje zatiče 130.000 zatvorenika. Ljude koji izlaze iz vlakova smrti, čak stotine tisuća njih, jednim pokretom ruke osuđuje na smrt šaljući ih u plinske komore. Dnevno 9.000 ljudi odlazi u 5 krematorija i plinskih komora.
Za razliku od Hitlera, Mengele Židove nije smatrao manje vrijednima, nego upravo suprotno - oni su za njega predstavljali najveću opasnost za nadmoć njemačke rase. Htio je da Nijemci vladaju svijetom i upravo je zbog toga smatrao da Židove treba uništiti. Podržavao je propagandu o takozvanom "konačnom rješenju židovskog pitanja" te ubrzo postaje jedan od njezinih najokrutnijih izvršitelja.
Među zatvorenicima je za svoje okrutne eksperimente tražio ljudske pokusne kuniće, zanimajući se posebno za blizance, ljude patuljasta rasta, grbavce i invalide. Zatvorenicima su uzimali njihove privatne stvari - fotografije, nakit pa čak i lijekove, a zatim bi ih presvukli u zatvoreničke uniforme, kosu im šišali na nulu i na ruku tetovirali broj. Jedino su blizanci bili "privilegirani" - mogli su zadržati odjeću i sačuvati kosu jer su bili njegovi "odabrani", iako je i to bilo kratkoga vijeka jer su, na kraju krajeva, od početka bili osuđeni na smrt. Ipak, ta presuda nije bila izvršavana odmah jer su Mengeleu služili kao pokusni kunići za njegove bolesne eksperimente.
Mengele se bavio raznim neetičkim pokusima sumnjive znanstvene vrijednosti. Radeći u nesterilnim uvjetima, izlagao je ljude nevjerojatnim patnjama. Operacije je vršio bez narkoze, upotrebljavao je prljave instrumente, ubrizgavao različite opasne supstance u ljudska tijela, mijenjao kemikalijama boju očiju nesretnika, ubijao ih injekcijom u srce. Po završetku eksperimenata, one "sretnike" koji su preživjeli slao je u plinske komore. Od 3.000 Mengeleovih blizanaca, preživjelo ih je samo 180.
Uz potporu Njemačke znanstvene zaklade, u Auschwitzu je pokraj krematorija dao izgraditi patološki laboratorij koji je opremio prema tadašnjim najsuvremenijim standardima. U njemu je mjerio glave blizanaca, razmak nosa od uha, opseg glave i svaku najmanju pojedinost. Pomoću svog istraživanja blizanaca, nadao se da će ući u knjigu povijesti genetike. Vjerovao je da može genetski stvoriti arijskog čovjeka pa je usmjeravao svoje eksperimente na promjenu boje očiju i kose. Jednom bi blizancu u oči ubrizgao injekciju bojila kako bi one postale plave, a pod kožu otapala koja bi mu posvijetlila kosu pa bi zatim rezultate uspoređivao s drugim blizancem.
Kako su se početkom 1945. Staljinovi vojnici sve više približavali logoru, Mengele sa svojom dokumentacijom i istraživanjima bježi iz logora smrti prerušen u običnog vojnika. Uskoro je zarobljen, no, iako je već bio na američkom popisu ratnih zločinaca, američki vojnici ipak ne znaju da su zarobili ratnog zločinca. U kaosu nakon završetka rata, nestaje i bježi iz Njemačke u Južnu Ameriku. Nakon što su donesene presude protiv glavnih ratnih zločinaca, na red su došli SS-ovi liječnici i ostalo medicinsko osoblje. Na kraju biva optuženo njih dvadeset i troje, od kojih sedmero smrtno, petero ih dobiva doživotnu kaznu, četvero kaznu zatvora u trajanju od deset do dvadeset godina, a sedmero ih je oslobođeno. Glavni tužitelj, general Taylor, zatvara Mengeleov slučaj riječima: "Želimo Vas obavijestiti da je dr. Mengele, prema nama raspoloživim dokumentima, mrtav još od od listopada 1946. godine " Umire tek 7. veljače 1979. u 67. godini, 34 godine nakon Auschwitza, a da nikad nije osuđen u Nürnberškom procesu, čak ni u odsutnosti.
