Giljotiniran Luj XVI.

Francuski kralj i unuk kralja Luja XV., Luj XVI., rođen je 1754. godine u Versaillesu. Kao šesnaestogodišnjak oženio je kćerku hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije, Mariju Antoanetu. Četiri godine kasnije stupa na vlast gdje ostaje narednih sedamnaest godina.

Zbog straha od mogućih pobuna njegov je prethodnik, Luj XV., zabranio prava parlamentu, što je stupanjem na vlast novi mladi kralj promijenio. Ta mu je odluka donijela trenutnu popularnost, ni ne shvativši da će ga upravo ona, doslovno stajati glave.

Kako je Francuska zapadala u dugove sve dublje i dublje, kralj je bio primoran uvesti monetarnu reformu zbog čega je bilo potrebno zasjedanje nacionalne skupštine - i to prvo nakon 1614. godine   Zbog opozicije privilegiranih slojeva reformama kojima se nastojalo spasiti državne financije, otpustio je svoje najsposobnije savjetnike, a zatim i novog ministra Neckera, kojega je morao ponovo dovesti na vlast zbog opasnosti od financijskog bankrota.

Jurišem revolucionarnih snaga 14. je srpnja 1789. osvojena zloglasna pariška tamnica, tvrđava Bastille, a prvobitna je skupština predstavljala stvarnu vlast države, iako je formalno ona pripadala kralju. U listopadu te iste godine, kralj biva doveden s obitelji iz Versaillesa u Pariz, a u lipnju 1791. pokušava pobjeći u inozemstvo, no uhvaćen i vraćen u Pariz polaže zakletvu na novi Ustav. U travnju 1792. Francuska započinje rat s Austrijom te 21. rujna 1792. biva parlamentarno proglašena republikom, a Luj XVI. svrgnut Žirondističkim konventom.

Kada je samo dva mjeseca nakon proglašenja republike bivši kralj pokušao ponovo stupiti na vlast, upravo ga je parlament, kojemu nekoliko godina prije vratio sva prava, optužio za veleizdaju te je dva dana kasnije, 21. siječnja 1793. i giljotiniran.

Prema pismima Charlesa Henryja Sansona, njegova krvnika, koje je jedna obitelj čuvala više od 200-tinjak godina, Luj je XVI. umro dostojanstveno, držeći se smireno i postojano. Ista je sudbina zadesila i njegovu suprugu, kraljicu Mariju Antoanetu, poznatu po svojoj uzreci “Ako nemaju kruha, neka jedu kolače!”.