Četiri godišnja doba u životu Antonija Vivaldija
Na današnji se dan prisjećamo velikana barokne glazbe koji je svojom energijom i strašću inspirirao mnoge mlađe skladatelje poput Johanna Sebastiana Bacha.
Na današnji se dan prisjećamo velikana barokne glazbe koji je svojom energijom i strašću inspirirao mnoge mlađe skladatelje poput Johanna Sebastiana Bacha.
Na današnji dan, 4. ožujka 1678. godine u Veneciji rođen je svjetski poznati skladatelj Antonio Lucio Vivaldi. Mladoga je Vivaldija još njegov otac Giovanni Batista upoznao s violinom te je upravo uz očevu pomoć upoznao neke od najboljih glazbenika i skladatelja Venecije toga doba. Kada se njegovo vježbanje sviranja polako bližilo vrhuncu, kroničan nedostatak daha onemogućio mu je usavršavanje puhačkih glazbala.
Proljeće
Izuzev glazbe, Vivaldi je tražio utjehu i u religiji pa se tako 1703. godine zaredio za svećenika, a zbog svoje crvene kose često su ga zvali i crvenim svećenikom, odnosno Il Prete Rosso. No njegova je svećenička karijera bila kratkoga sjaja. Zbog zdravstvenih problema, vjerojatno bronhitisa ili astme, nije mogao održavati mise što ga je dovelo do toga da napusti svećenički red brzo nakon zaređenja.
No iste godine kada se i zaredio, postao je učiteljem violine u Ospedale della Pietà koja se specijalizirala za glazbeno školovanje svojih ženskih štićenica, ali i onih s izraženim glazbenim sposobnostima koji su s vremenom zapjevali u zborovima i zasvirali u orkestrima. Upravo su tu nastala njegova najranija glazbena djela, a svoj je debi kao skladatelj sakralne glazbe ostvario 1713. godine kada je tadašnji voditelj zbora napustio svoje radno mjesto i instituciju. Pod Vivaldijevim vodstvom, orkestar je dobio međunarodnu pozornost, a 1716. godine Vivaldi je „promoviran“ u glazbenog redatelja.
FOTO: Wikimedia
Ljeto
Uz zborsku glazbu i koncerte, Vivaldi je 1715. godine počeo pisati i opere od kojih je 50 sačuvano. Njegove dvije najuspješnije opere La constanza trionfante i Farnace izvođene su više puta za Vivaldijeva života. U Mantui je, u periodu od 1717. do 1721 godine, napisao svoje četverodijelno remek-djelo Četiri godišnja doba. Njegovi su obožavatelji i patroni bili članovi europskih kraljevskih obitelji, a jedna je njegova kantata, Gloria e Imeneo, napisana posebno za vjenčanje kralja Louisa XV. Posebno ga je volio car Charles VI. koji mu je dodijelio viteške počasti.
U razdoblju od 1718. do 1720. godine radio je u Mantui kao voditelj sekularne glazbe za guvernera Mantue i to je bilo jedino radno mjesto na kojem je Vivaldi bio. Tu su nastale i njegove opere, kao i kantate i druga instrumentalna djela. Dvadeste su godine 18. stoljeća bile najsjajnije godine u Vivaldijevom životu jer je upravo tada „opskrbljivao“ svoje patrone instrumentalnim djelima diljem Europe. Nakon 1729. godine prestao je objavljivati svoja djela i počeo ih prodavati privatnim kupcima.
Jesen
Vivaldijeva je karijera 1730-ih godina počela lagano blijediti o čemu je posvjedočio i jedan francuski putnik koji je zabilježio da Vivaldijeva glazba više ne prati modu. No usprkos tome, Vivaldija danas pamtimo po energiji, strasti i melodičnosti njegovih djela, kao i širokom spektru instrumenata, ali tu su i jednostavni dramatični efekti koji su ubrzo prerasli u opći glazbeni jezik, zbog čega su njegova djela ubrzo postali i modeli za mnoge kasnije barokne skladatelje, kao Johanna Sebastiana Bacha.
Zima
No Vivaldijev se genije nije odrazio na financijski uspjeh. Zasjenili su ga mlađi i, uvjetno rečeno, moderniji skladatelji, zbog čega je iz Venecije otišao u Beč s nadom kako će pronaći mjesto na carskome dvoru. No nakon smrti cara Charlesa VI, našao se bez patrona. Umro je u siromaštvu, 28. srpnja 1741. godine u Beču, a pokopan je u skromnome grobu te je sam pogreb, pomalo tužno i tragično, popraćen bez glazbene pratnje.
