15. godišnjica smrti poete ludensa hrvatske književnosti
Na današnji je dan, 2001. godine, preminuo poeta ludens hrvatske književnosti, Ivan Slamnig. Svojom je inovativnošću ostavio veliki trag u hrvatskoj književnoj povijesti.
Na današnji je dan, 2001. godine, preminuo poeta ludens hrvatske književnosti, Ivan Slamnig. Svojom je inovativnošću ostavio veliki trag u hrvatskoj književnoj povijesti.
Ivan Slamnig, hrvatski pjesnik, književni teoretičar, prozaik i prevoditelj rodio se 1930. godine u Metkoviću. Školovao se u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je bio i profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Prve je pjesme objavio u Krugovima 1952. godine, a zatim 1956. godine dvije zbirke: Aleja poslije svečanosti i Odron.
Bitna svojstva njegove poetike podrazumijevaju ravnopravnost pjesničkih poticaja bez obzira dolaze li oni iz svijeta književnosti ili zbilje. Slamnig je pretežito upotrebljavao slobodan stih, no kasnije se vratio vezanom.
U njegovim se pjesmama opisuju događaji iz svakodnevnog života, biblijske, književne i povijesne teme te naizgled banalni problemi. Slamnig je često koristio slang, dijalekte ili pogrešno napisane riječi kako bi ih prilagodio rimi. Slamnigove su antologijske pjesme Barbara, Evanđelisti, Djetetu sam došo nekad i Ubili su ga ciglama koja je uvrštena u Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva Matice hrvatske.
Njegov roman, Bolja polovica hrabrosti, objavljen je 1972. godine Bolja polovica hrabrosti smatra se prvim hrvatskim postmodernističkim romanom. U njemu se tematizira problem sudbine romana kao književnoga oblika i pitanje same ljudske egzistencije. Slamnig je napisao i zbirke novela Neprijatelj i Povratnik s Mjeseca. Novele su pisane u prvom licu te dob kazivača uglavnom prati i piščevu dob. Slamnig u novelama pokazuje zanimanje za dječje viđenje stvari što se slaže s ludičkom komponentom u cijelom njegovom stvaralaštvu.
Ivana Slamniga možemo smatrati predvodnikom one pjesničke orijentacije koja je ponajprije usmjerena na prirodu jezika i problematiziranje jezičnoga iskustva. Njegovo je pjesništvo obiluje jezičnim igrama, dosjetkama i ironijom te je zbog toga nazvan poetom ludens, pjesnikom koji se igra. Slamnigova inovativnost dala mu je posebno mjesto u povijesti hrvatske književnosti. Preminuo je na današnji dan 2001. godine
