„Umjetnost je univerzalan jezik, a društvene mu mreže mogu pomoći da se proširi”
Barbara Tolić, administratorica stranice Hrvatski za svaku upotrebu, otkrila nam je što je zajedničko književnosti i društvenim mrežama i koja je tajna uspjeha zajednice koja se okupila na Facebooku i Instagramu kako bi dijelila ljubav prema jeziku i knjigama.
Barbara Tolić, administratorica stranice Hrvatski za svaku upotrebu, otkrila nam je što je zajedničko književnosti i društvenim mrežama i koja je tajna uspjeha zajednice koja se okupila na Facebooku i Instagramu kako bi dijelila ljubav prema jeziku i knjigama.
Tehnologija je danas u sve većem zamahu, a mladima je i studentima nemoguće zamisliti dan bez smartphonea i život bez laptopa. Društvene mreže bujaju, sve se više razvijaju i nastoje zadržati pažnju mladih ljudi koji su navikli na brze promjene i koji brzo izgube interes za sve što je u određenom trenutku popularno. Sve se ekraniziralo i digitaliziralo pa se tako čini da ni čitanje knjiga više nema vrijednost kakvu je imalo prije – danas u tri klika možete doći do omiljenog romana ili, još lakše, do njegova sadržaja i svih pojedinosti koje su vam potrebne.
No da se digitalna revolucija može upotrijebiti i u korist knjiga i čitanja, pokazale su magistre kroatistike Barbara Tolić i Željka Jeličanin koje su, još kao studentice, na Facebooku pokrenule svoju književno-jezičnu oazu, stranicu pod nazivom Hrvatski za svaku upotrebu koja danas broji više od 5 tisuća pratitelja. Barbara nam je otkrila da im je glavna motivacija bila imati mjesto na kojem će objavljivati sve ono što ih veseli, citate koje ih posebno oduševe, nadajući se kako će još nekolicina podijeliti ljubav prema pisanoj riječi s njima.
– Sa svojom dragom kolegicom (a danas suradnicom) Željkom razgovarala sam o tome kako bi bilo lijepo kada ne bismo svoje osobne profile na društvenim mrežama zatrpavale lijepim rečenicama koje svakodnevno bilježimo čitajući velika djela domaće i strane književnosti, nego da imamo neko mjesto gdje ćemo to moći dijeliti i okupiti ljude koji će tu ljubav dijeliti s nama. Tako je krenulo. Lijepe rečenice uz lijepe fotografije i puno ljubavi.
Iako istraživanja pokazuju da 87% mladih ljudi koristi društvene mreže, dok ih gotovo 70% svakodnevno više od četiri sata provede online, Barbara tvrdi kako nije nužno da sadržaj bude prisutan online kako bi bio vidljiv. Ipak, ako želimo pridonijeti njegovoj vidljivosti, društvene će nam mreže u tome pripomoći.
– Kvalitetan sadržaj uvijek pronalazi svoju publiku – prije ili kasnije. Ipak, možda je prije bolja opcija – danas se svi sadržaji mogu digitalizirati i u tome nema ništa loše. Svi su na društvenim mrežama, nema smisla izbjegavati taj mainstream, nego društvene mreže treba iskoristiti u dobre svrhe i na taj način podijeliti sa zainteresiranima sadržaj koji s radošću stvaramo.
A da zainteresiranih za sadržaj koji ove djevojke stvaraju zaista ima, pokazuju impresivne brojčice stranice i profila na Instagramu. Čini se da ljudi, kako kaže Barbara, prepoznaju notu osobnosti koju unose u kreiranje objava za svaku od društvenih mreža. Budući da su i obje završile studij hrvatskog jezika i književnosti, vjerujemo da je i stručnost također pridonijela prepoznavanju sadržaja kao kvalitetnog.
– Mi se ne nastojimo nametati kao vrhovni autoriteti – platforme koje smo razradile volimo koristiti za korisne rasprave i na taj način dijeliti svoje znanje s drugima, ali i same naučiti nešto novo te se razvijati, rasti i učiti. Naše objave često imaju notu naših osobnosti, a čini se da drugi prepoznaju ljubav koja stoji iza svega što radimo i vole biti dio zajednice koja se polako, ali sigurno stvara. Nema nam ništa draže od trenutaka u kojima se u komentarima razviju konstruktivne rasprave, razmjene iskustava ili samo preporuke za neki dobar roman. Rasprave moderiramo – i u njima nema mjesta za psovke, uvrede i ismijavanje, ali ne brišemo mišljenja koja nisu identična našima. Čini se da to ovih dana nije baš popularan trend na društvenim mrežama, ali je princip po kojem smo čvrsto odlučile djelovati.
Screenshot: hjzasve / Instagram
– Sve dok postoje ljudi koji vole književnost i sve dok su ta virtualna mjesta okupljanja popularna, obje će mreže biti potentne za književne sadržaje jer obje trpe dugačke opise i kvalitetne stihove. Razlika u sadržajima koje kreiramo postoji – ne bi imalo smisla da smo s istim sadržajima prisutne na objema mrežama. Htjele smo da Instagram bude više okrenut umjetnosti u svim oblicima – jer ipak je riječ o umjetnosti naklonjenoj društvenoj mreži. No to nas nije spriječilo da i tamo pokrenemo pokoju dobru jezičnu raspravu, a povratne su informacije bile izvrsne, stoga smo i nastavile. Čini se da je baš takvog sadržaja na Instagramu nedostajalo, a nama je bilo izrazito drago jer ne možemo reći da jezik volimo više od književnosti ili obrnuto, stoga ne želimo forsirati samo jedno. Dijelimo ono što nas veseli. Da nas ne veseli, ne bi imalo smisla i brzo bismo odustale.
Iako se i na Facebooku sadržaji jako brzo smjenjuju, čini se da su Instagramu draže kraće forme. Jedna upečatljiva rečenica često je dobitna kombinacija i izazove najbolje, instantno pozitivne reakcije.
Međutim, kreativne se djevojke nisu zaustavile samo na društvenim mrežama. Godinu dana po otvaranju Facebook stranice, kreirale su i blog naziva Književne kritičarije na kojem sa zainteresiranima dijele književne kritike, recenzije, ali i zabavne te motivirajuće sadržaje. Barbara smatra kako bi blog i sam po sebi pronašao svoju publiku, koja je zaista jako šarolika, ali dijeljenje na društvenim mrežama, na kanalima koje su prije toga razvile, svakako pridonosi njegovoj čitanosti. Ta činjenica i ne čudi kad uzmemo u obzir da svatko od nas društvene mreže pregledava čim otvori oči i još nekoliko puta u danu.
– Publika bloga jako je šarolika, baš kao i na društvenim mrežama, a to je nešto što nas posebno veseli. U najvećoj nas mjeri prate studenti, no prate nas i mnogi školarci, prosvjetni djelatnici, ljubitelji umjetnosti i jezika te knjiški moljci svih dobnih skupina. Umjetnost je univerzalan jezik. Na taj način i kreiramo sadržaj – ne govorimo uvijek o književnosti, ponekada razgovaramo o pisanju, jeziku, ali dijelimo i savjete za koje nam se čini da bi svim čitateljima dobro došli.
Upravo se na taj način ovisnost, koju ne smijemo nijekati, može pretvoriti u način educiranja i rasprave o onome što volimo i što nam je blisko. Interaktivnost društvenih mreža, ako ih iskoristimo na pravi način, pripomaže širenju vidika i stvaranju zajednica koje povezuju interesi. Nekada su tome služili blogovi, a danas se njihova popularnost vraća. Nema ništa loše u tome što joj pripomažu i društvene mreže.
– Naviknuti smo na društvene mreže, nije pretjerano ni reći da smo o njima svi itekako ovisni. Što većina učini čim ujutro otvori oči, dok doručkuje, ruča, vozi se u javnom prijevozu ili prije spavanja? Poseže za mobitelom i otvara društvene mreže. Ni jedna ovisnost nije dobra, ali ova može poslužiti za praćenje dobrih sadržaja. Blog bez dijeljenja sadržaja na društvenim mrežama zato ne bi bio toliko uspješan (iako još uvijek ne bih rekla da je u slučaju našeg bloga riječ o uspjehu), davno je prošlo vrijeme početka novog tisućljeća kada su blogovi bili na vrhuncu slave (a ja samo dijete koje pokušava oblikovati neku neobičnu, a tada popularnu vrstu umjetničkih tekstova) – to su tada bila mjesta gdje su se ljudi okupljali, komentirali i raspravljali. Današnje društvene mreže u puno su većoj mjeri interaktivne i nude puno više opcija, ali zahtijevaju i manje truda i razmišljanja općenito. Danas su one most do blogosadržaja do kojih se probijaju oni hrabriji.
– Svi mi volimo pročitati tuđa iskustva, o kremama, automobilima, mobitelima – ništa drugačije nije ni s knjigama. Teško je reći komu treba ili ne treba vjerovati. Svoje povjerenje u druge gradimo s obzirom na vlastite preferencije i iskustva. Sto ljudi, sto ćudi, sto istina; svatko bira svoju. Postoje mjerila koja daju struka i književna teorija, to je uvijek dobar početni orijentir – ako je osoba pročitala klasike i svoje čitateljsko iskustvo gradila i gradi na njima, drugačije će ocjenjivati suvremenu produkciju. Mogla bi se tu spomenuti i problematika plaćenih (ili na neki način sponzoriranih) čitateljskih iskustava – no na kraju dana ipak ostajemo sami s knjigom. Bez obzira na kritike i osvrte koje smo prvotno pročitali te činjenicu je li nam se knjiga svidjela ili nije, važno je da čitamo. I da o pročitanom razmišljamo svojom glavom – bez pritiska izvana ili baš unatoč njemu.
Na koncu, kako tvrdi Barbara, najvažnije je da se čita. A doprinos koji društvene mreže u tom pogledu književnosti mogu dati, samo je njihova prednost koju treba iskoristiti. S obzirom da smo temu suodnosa društvenih mreža i književnosti tek načeli, a da Barbara ima još puno toga reći, za to će dobiti priliku na panel-raspravi pod nazivom Književnost online koja će se održati u sklopu Dana knjiga 14. ožujka u Knjižnici Filozofskog fakulteta.
