Roman o intrigantnim sudbinama nesretnih ljudi – Tribusonova „Vilinska priča”

Vilinska priča, novi roman Gorana Tribusona objavljen u izdanju nakladničke kuće Egmont u svibnju ove godine, izvrstan je postmodernistički spoj karakteristika različitih pristupa izgradnji romana pisan u autentičnom Tribusonovu fantastičarskom stilu.

Roman prati život Maximilliana Leopolda Hermanna Lindera, propaloga pravnika, policajca, istražitelja, a kasnije i švercera te trgovca nekretninama, prikazujući i sudbine nekolicine njemu bliskih ljudi zatečenih dvama svjetskim ratovima. Na samome početku Vilinska priča djeluje kao bildungsroman u kojemu upoznajemo Maxa Lindera kao dječaka sukobljena s očevim autoritetom. Sukob s ocem kulminira do točke raskida svih veza s obitelji, a kasnije Max odlazi i iz rodnoga Berlina.

Njegov ljubavni život; ili bolje reći dvije priče o ženama kojima je ostao obilježen njegov život također završavaju nesretno – Sonja Mosse, njegova velika mladenačka ljubav, ni kriva ni dužna stradava u predratnim sukobima u Njemačkoj, a Frieda Fiedler, kasnije Frieda Fiedler-Linder, njegova 7 godina mlađa supruga, vara ga nakon čega Max s njom prekida sve kontakte. Još jedna ljubavna priča u romanu zauzima važno mjesto – ona između filmaša Jacka Rossa i njegove tajnovite supruge Jutte Jansen koje je Max upoznao na putovanju brodom u Beč, šarmantnoga para pojedinaca s dvojnim identitetima. U nju je Tribuson iznimno vješto uklopio i legendu o rajnskoj vili Lorelei, biću božanske ljepote koje svojim pjevom što dopire s litice iznad rijeke zavodi lađare uzrokujući time njihovu preranu smrt.   

VEZANO

Za manje od tjedan dana kreće faks, a ovi filmovi će vas motivirati za novu akademsku godinu

---

Maxova je životna priča od početka do kraja ispričana stilom u kojemu se, među ostalim, isprepliću i obilježja kriminalističkog i povijesnog romana, uz minuciozne opise mnogih sitnica, može se reći i scena, koje govore o tragedijama dvaju velikih ratova iz perspektive običnih njemačkih ljudi. Takav, različitim povijesnim podacima potpomognut, pristup Tribuson u dijelovima romana prelama iznimno vješto uklopljenim intertekstualnim i intermedijalnim odnosima kojima se, čini se, želi ukazati i na metatekstualni aspekt izgradnje teksta nastala u suigri konstrukcijskih književnih postupaka koji koketiraju sa scenarističkim pristupom:

 – Elipsa podrazumijeva razna izbacivanja iz rečenički oblikovane misli, čije je značenje moguće otkriti iz konteksta. Mogu se izbacivati riječi, ali smisao elipse je i u izbacivanju cijelih dijelova teksta, čiji ćemo smisao također otkriti kontekstualno.    

Takvim postupkom gradi se i željeni odnos s fantastičnim, a osjećaj kolebanja glavnoga lika Tribuson uspješno prenosi i na čitatelja čime se otvaraju različite mogućnosti tumačenja pojedinih isječaka priče što čitatelja ostavljaju zainteresiranog i u neizvjesnosti do samoga kraja. Fantastično je, dakako, povezano s ljubavlju i filmom, dvama važnim lajtmotivima romana. Pa iako se Max i ostali likovi nalaze u svijetu koji je poznat čitateljima, što se ponajviše odnosi na slijed realističnih postupaka kojima autor pribjegava u prikazima ambijenata, povremeno dolaze u situacije neobjašnjive u takvome svijetu, u ovome romanu vezane za legendu o Lorelei, čiji kraj ostaje otvorenim:

–   Zapravo, možda je ono što nam se čini najmanje vjerojatnim istinito. Možda je ljubav samo iluzija koja neko vrijeme potraje, a onda naglo ugasne. I nema je više.

Tribusonov roman neobična je, zaista zanimljiva i u trenucima nevjerojatna priča o nesretnom životu nesretnih ljudi. U slučaju da želite proširiti svoje znanje povijesti prateći pritom ljubavne i životne zgode glavnoga junaka prikazane kao avanture iz uzbudljivoga filma, odabirom Tribusonove Vilinske priče nećete pogriješiti, a zbog napetosti radnje za iščitavanje njegovih tristotinjak stranica, kao i Max Linder za svoj izlet u Murnau, izgubit ćete samo jedno popodne.