Predstavom „Apollonian“ rovinjska publika leti na Mjesec

U srijedu 31. kolovoza u rovinjskom Multimedijalnom centru glavni program BLITZ-a otvara sekcija Croatian Scene Focus s koreografkinjom Martinom Nevistić / O.N.E. Ona se predstavom Apollonian vraća u 1969. i leti na Mjesec kako bi odatle promatrala Zemlju. Služeći se simboličkom referencom tematizira postojeću krizu vizualnosti: zasićenje slikama dokazuje nedostatak kapaciteta da se zamisli alternativa svijetu kakav je danas.

– Kad si vani u jednom od tih svemirskih odijela, zaista se nalaziš u svemiru. Nema granica onome što vidiš. Tamo je potpuna tišina i taj prekrasan pogled. U tom trenutku povijesti predstavnik si čovječanstva jer proživljavaš to iskustvo, na neki način, za ostatak ljudske vrste. – rekao je Russell L. Schweickart, pilot misije Apollo 9, u vezi sa svojim astronautskim iskustvom.

Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća pojavile su se prve slike planeta Zemlje iz svemira, tada nazvane plavom pikulom, a postale su masovno dostupne nakon slijetanja na Mjesec 1969. godine Ideja ljudske civilizacije kao ujedinjenog entiteta kojim ne vladaju rasne, klasne i druge identitetske podjele, nego se poima kao jedinstvena cjelina, dobila je svoju vizualnu reprezentaciju dvadeset godina prije svršetka Hladnog rata. Na neki način, već je slika Zemlje dobivena iz njezine orbite anticipirala kraj binarnog odnosa prema svijetu. Postala je ikona globaliziranog svijeta kakvog poznajemo danas, iako je i ta slika još uvijek daleko od načela jednakosti kojima su stremili kontrakulturni pokreti iz vremena prvih letova u svemir. Let na Mjesec – i njegovo televizijsko posredovanje – označili su prekretnicu u načinu na koji je organizirana ljudska percepcija svijeta: čovjek je prvi put vidio Zemlju izvana, iz perspektive njezina satelita, kao jedinstvo za sebe.

U svojem novom autorskom projektu Martina Nevistić pristupa toj problematici multimedijalnim odnosom prema koreografiji: sučeljavanjem snimljenog i izvedenog materijala nastoji se ukazati na činjenicu da današnjom komunikacijom upravljaju deteritorijalizirane slike bez jasnog subjekta gledanja. Na razini koreografije, problemu se pristupa stvaranjem materijala pomoću spekulacije o tijelima koja se prilagođavaju promijenjenim fizikalnim uvjetima, drugačijim gravitacijama i nepoznatim biosferama. Simbolička referenca leta na Mjesec pritom funkcionira kao okosnica pomoću koje postaje moguće ne samo tematizirati postojeću krizu vizualnosti nego i ispitati mogućnosti transformacije tog stanja.

Suvremeni ples Apollonian uz Martinu izvest će Petra Chelfi i Lana Hosni. Za dramaturgiju je zaslužna Nina Gojić, a za vizualni dizajn, scenografiju i kostimografiju Martina Granić. Dora Đurkesac pobrinula se za montažu i vizualno oblikovanje videa. Za snimanje i fotografiju odgovoran je Neven Petrović, a za oblikovanje zvuka i glazbe Višeslav Laboš. Korištena glazba obuhvaća: Spektar, Nep, Oue i Labosh. Za naraciju u zvuku zaslužni su: Luka Bulović, Kruno Bakota, a Duško Rihtermoc tehnička je podrška.