Oni su jednostavni, mladi, otkačeni, originalni – oni su Silente!

Jučer smo u našoj redakciji ugostili dva mlada gospodina iz grupe Silente Tibora Karamehmedovića i Ivušu Gojana. Uz kavu, pivu i pokoju partiju Tabua otkrili su nam kako je krenula cijela priča s bendom te mnoge zanimljive anegdote koje su im se događale u zadnjih godinu dana.

Čuli smo da se među Silente redovima skrivaju studenti. Tko čini Silente i što studiraju (što su završili)? Glazbeno iskustvo?
Tibor: Silente je bend koji se sastoji od sedam članova: Tibor Karamehmedović (Gitara, Vokal), Sanin Karamehmedović (Bas), Lorena Milina (Violina, Vokal), Doris Kosović (Vokal), Ivuša Gojan (Bubnjevi), Ana Vlainić (Violina/Vokal) i Šimun Končić (Klavijature/Gitara/Vokal).  Sanin je na petoj godini kroatistike, Lorena i Šimun su na Glazbenoj akademiji, Ana radi u Osijeku, Ivuša je na trećoj godini Marine, brodarice i barke (smijeh) – Pomorski odjel u Dubrovniku, a Doris i ja samo sviramo. Što se tiče glazbenih iskustava; Ana, Lorena i Šimun su išli u osnovnu, srednju glazbenu školu te na akademiju tako da su sami vrh dok smo mi ostali samouki. Do prije godinu dana u bendu nas je bilo 5, a onda su nam se priključili i Šimun i Ana.

Stignete li usporedno nastupati i studirati, koliko vam to oduzima vremena?
Ivuša: Uskladiti fakultete, obveze i nastupe je jako teško i oduzima nam stvarno puno vremena. Puno lakše će biti kad svi završe s fakultetima, puno ćemo više moći nastupati.

Otkud uopće naziv Silente, poprilično ste glasni za takvo ime? 

Tibor: U početku se bend zvao Silent i prije nekih godinu i nešto dana imali smo koncert na Kino Savici i jedan portal je najavio Silente (čemu smo se mi smijali), ali kasnije nam je to baš sjelo. Ionako smo htjeli promijeniti ime jer je Silent bio dosta zeznut ljudima zbog izgovora.

Kako je sve to krenulo, tko je prvi izvadio lonce i rekao ''ajmo oformiti bend!''?
Ivuša: Mi smo htjeli svirati, okupili smo prijatelje i krenuli. Imali smo tu sreću da nam je prostor za probe dala udruga mladih Orlando i tu je sve počelo. Krenuli smo raditi nešto svoje, trudili se, zezali se i evo sad smo tu. Nismo se nadali da će se sve to ovako brzo odvijati.

Prvi album, Lovac na čudesa, je apsolutni hit. Jeste li se tome nadali?
Ivuša & Tibor: Pa, jako smo sretni što je publika super prihvatila album i što su sve pjesme pronašle svoj put. Pogotovo s obzirom na to da album umalo nismo pustili van. Imali smo totalni raspad sistema, doduše to je trajalo jako kratko. Post produkcija promijeni stvar od originalnog zvuka i nije nam se to sviđalo u trenutku kad smo  čuli. Na prvu smo pričali da ćemo sve otkazati, da idemo nazad u Dubrovnik (smijeh), ali kada poslušaš dovoljan broj puta shvatiš da je ta finalna verzija zapravo najbolja.

Koliko često vježbate i što radite kada ne radite?
Tibor: Svatko od nas ima neke svoje filmove. Doris se voli družiti, Sanči (Sanin) rješava fakultet i s prijateljima je, Ivuša i ja većinom sviramo… U biti nam je svirka nekako svakidašnja stvar. Lorena i Šimun također rješavaju faks, Ana radi u Osijeku u kazališnom orkestru.

Ivuša: Dosta smo raštrkani po Hrvatskoj, Ana je u Osijeku, Lorena na Korčuli, neki u Zagrebu… Ali uspijevamo se okupljati i funkcioniramo super. Sad je još dobro, Lorena je prije pola godine bila na Erasmus razmjeni u Stuttgartu pa je od tamo direktno dolazila na koncerte i odmah poslije letjela nazad. Tako da je ovo milina. 

Neke naše čitatelje je zanimalo kako uz sve epitete koji vam se pripisuju (odličan glas, vokali, glazba…) uspijete biti tako jednostavni, a opet originalni?
Ivuša: Možda zato što je sve što radimo došlo od nas. Sve što smo zamislili smo i iznijeli publici kroz svoje pjesme dok na druge možda utječu neki faktori sa strane.

Jeste li dosad prestali brojati nastupe? Koliko ste zadovoljni odazivom publike?
Tibor: Prošla je tek godina dana, a puno se toga dogodilo. Nastupe ne brojimo, ali ih sve pamtimo jer nas uz svaki vežu neke lijepe uspomene i milijun smiješnih situacija. Svjesni smo da smo trenutno u jako dobroj situaciji kad se gleda glazbena scena jer su nas ljudi na prvu prihvatili. Da Terca na tišinu nije prošla, druga pjesma ne bi imala šanse.  I lijepo je otvoriti put nekome i nadamo se da će i drugi mladi glazbenici poći našim stopama i raditi dobru produkciju.

Kako ostatak regije reagira na vas?
Tibor: Što se tiče nastupa van Hrvatske, zasad smo bili samo u Širokom Brijegu, ali javljaju nam se ljudi od svukud, iz mjesta za koje nikad nismo čuli. I sigurno bismo imali više nastupa i u Hrvatskoj i vani, ali problem nam je to organizirati. Ne volimo da pođe dvoje ljudi na nastup, pusti se matrica i to se odradi tek tako. Kad idemo, baš idemo jako, želimo to napraviti  dobro i prenijeti cijelu priču publici. Jako puno ljudi nam se javlja preko Facebooka, iz Bosne, Srbije, Slovenije… što nam je posebno drago i trudimo se svima odgovoriti. 

Ivuša: Super nam je bila jedna turistkinja iz Češke koja nam se javila kada je izišao spot za Još jednom pa nam je pisala kako je "beautiful" i pjesma i grad i sve, da je ona bila u Dubrovniku….

Tibor: Dubrovnik je isto puno pridonio popularnosti pjesme. Iako smo spot snimali tri dana po osam sati dnevno, na dvadesetak lokacija, stalno premještali sve instrumente i namještali da sve štima. Ima jedna scena gdje smo na malom, umjetnom otoku i sviramo, a puhao je ogroman vjetar i svako malo smo stajali sa snimanjem jer je Ivuša morao hvatati činele i bubnjeve da ne odlete u more. (smijeh)

Koje su vaše najdraže pjesme ili makar bendovi?
Ivuša: Hmm, to je jako teško odgovoriti, trebalo bi puno razmišljati… Metallica…

Tibor nam nije otkrio ni najdražu pjesmu niti bend, ali uspjeli smo od njega izvući da mu je od Silenteovih pjesma posebna Noćas ona nije ona  jer ga u nekim trenutcima najviše ponese. 

Gdje crpite inspiraciju za pjesme, iz glazbe, književnosti ili imate brainstorming u kojemu se pojave ideje koje vam super zvuče?
Tibor: Ja osobno ne vjerujem u inspiraciju, da meni sad nešto dođe pa da napravim nešto zato što to osjećam, nije mi to to. Radim ono što znam raditi, nije to neka filozofija.

Ivuša: Uglavnom iz glazbe, znam što volim slušati i to definitivno utječe i na ono što stvaram.

Anegdotice i smiješne situacije s nastupa, što vas je šokiralo, a što nasmijalo do suza? Je li bilo neugodnih situacija? Jesu vas ljudi počeli haltati po ulici?
Tibor: Imam masu toga, mi non-stop umiremo od smijeha. Svaki koncert ima barem tri svoje priče, nastupi na radiju isto tako…

Ivuša: Baš na koncertima je malo nervoznija atmosfera, uvijek neki zvuk u pitanju, treba sve sređivati. Ali dolazak do mjesta gdje se koncert održava i poslije nastupa uvijek bude neki show. Što se tiče neugodnih iskustava, s publikom ih nije bilo, ali znalo je biti nekih tehničkih neugodnosti, tipa tonac krivo namjesti zvuk, otpadne mikrofon i slično.

Tibor: Kad smo imali nastup u Tvornici, bio sam na rubu pozornice, a ispred mene je bilo masu žena. Sve su se ful nagurale i samo su počele vrištati. I negdje na trećoj, četvrtoj pjesmi sam se tako prepao da sam i ja vrisnuo.  Nisam mogao vjerovati.

Ivuša: Ljudi na ulicama nas prepoznaju, ali koliko,ovisno o gradu. Negdje su otvoreniji  pa priđu i pričaju, negdje samo čudno gledaju. (smijeh)

Imate li u planu objaviti demo snimke nekih stvari? Priča se da bolje zvuče od finalnih verzija…
Ivuša: Uuuu, jako dobro pitanje. To treba još malo odležati, pa se možda još veća priča proširi. Možda sad nije najbolji trenutak za to.

Tibor: Ali u 10. mjesecu planiramo krenuti sa snimanjem novog albuma, koji je već više-manje spreman.  Nakupilo se puno pjesama, a sad smo dobili priliku da to realiziramo. 

S kim biste s hrvatske estrade voljeli  surađivati?
Ivuša: Ne znam… biti u dobrim odnosima s kolegama glazbenicima je u redu, ali nekakav autorski uplit zasad ne.

Tibor: Po meni mi imamo sve što nam treba i unutar benda već imamo ljude koji su sposobni napraviti sve što želimo.

Imate li u planu neke nastupe u skorijoj budućnosti?
Tibor: Nemamo dogovorene konkretne datume, sve to varira. Ali ovo ljeto spremamo ludilo za publiku, razni gradovi i mjesta… Sviramo do 9./10. mjeseca pa novi album, novi spotovi, singlovi i nove drame. Nadamo se da će 2015. izgledati isto kao 2014, znači i tada u 10. mjesecu album (treći koji je također već skoro spreman), a dotad koncerti. (smijeh)

Ivuša: Voljeli bismo nastupati što više, poći među ljude, ali naravno zbog financija ne možemo koliko bismo htjeli. Ako smo mi na nuli to je koliko-toliko okej. Svirke će valjda doći same od sebe.

Ali najavljujemo da u ponedjeljak izlazi Zaboravi nas kao singl. Možda snimimo još jedan spot… Ali sve detalje možete pratiti na našem Facebook i Twitter profilu te putem aplikacije Soundscriber.

Za sve one koji nisu (a nadamo se da ste u manjini), poslušajte Silente.