„Ne vjeruj svojim očima” – psihološki triler s osvježavajućom i intrigantnom idejom čiji potencijal nije do kraja iskorišten
Roman „Ne vjeruj svojim očima” autorice Sare Pinborough iz Egmontove biblioteke Puls stvara svojevrsni zaokret – moto psiholoških trilera, „Ništa nije kako se čini”, u njemu dobiva novo značenje.
Roman „Ne vjeruj svojim očima” autorice Sare Pinborough iz Egmontove biblioteke Puls stvara svojevrsni zaokret – moto psiholoških trilera, „Ništa nije kako se čini”, u njemu dobiva novo značenje.
Trend psiholoških trilera još je uvijek aktualan, a popularnost toga žanra među čitateljima ne jenjava. Sposobnost uvlačenja u priču, napetost zbivanja i nepredvidljivost glavni su razlozi zbog kojih ih publika rado uvrštava u svoje čitateljsko iskustvo. Mehanizam iznevjeravanja čitateljskih očekivanja okosnica je njihova uspjeha, a roman Ne vjeruj svojim očima autorice Sare Pinborough iz Egmontove biblioteke Puls stvara svojevrsni zaokret – moto psiholoških trilera, Ništa nije kako se čini, u njemu dobiva novo značenje.
Roman je strukturno podijeljen u tri dijela. Prije posvete nalazi se citat Benjamina Franklina Troje može čuvati tajnu ako je dvoje mrtvo, koji najavljuje retrospektivnu fabularnu liniju romana na kojoj se ujedno temelji zaplet u pripovjednoj sadašnjosti. Okosnica je radnje ljubavni trokut Louise, Davida i Adele – autorica se, dakle, služi gotovo zajamčenim postupkom za postizanje napetosti i zamršenih odnosa među likovima. Louise, samohrana majka, upoznaje psihijatra Davida u jednom baru u Londonu i oni se poljube. Uskoro saznaje da je on njezin novi šef, a ona njegova tajnica te pokušava zahladiti komunikaciju, ali joj to ne uspije. David i njegova supruga Adele nedavno su se doselili u London kako bi pobjegli repovima prošlosti koji ih neprestano progone te mračnoj tajni koja ih neraskidivo povezuje.
Specifičnost je njihova odnosa gotovo uznemirujuća: Adele je potpuno u Davidovoj kontroli – on joj daje novac, oduzima joj mobitel i neprestano zove s posla. Adele i Louise upoznaju se, naizgled, slučajno, ali to je tek početak Adeleina plana. Spretnom manipulacijom i vještom glumom uspijeva steći Louiseino povjerenje, istovremeno znajući sve o njezinu i Davidovu više nego poslovnom odnosu, i navodeći ju točno tamo kamo želi, poput pijuna u igri. Patološka dinamika bračnih odnosa u Louise pobuđuje sumnju te ona staje na stranu tobožnje žrtve Adele i tako pada u njezinu zamku. Ako se čitatelju čini očitim sve što će se dalje dogoditi, ne može biti više u krivu. Lik koji na kraju mijenja čitavu priču, doslovno iz korijena, javlja se u Adeleinim analepsama o boravku u psihijatrijskoj bolnici gdje je završila kako bi se oporavila od smrti roditelja: to je njezin prijatelj Rob. On ulazi u odnos među likovima na potpuno neočekivan način kojim se poništava sve dotad ispričano i to čini konačni zaokret koji istovremeno svemu daje smisao, ali ga i oduzima.
Važnu ulogu u svemu ima lucidno sanjanje, pojava koja označava kontrolu snova i svjesnost tijekom njihova odvijanja. Ono je poveznica između Adele i Louise na temelju koje se gradi njihov odnos – Louise pati od noćnih mora, a Adele joj nastoji pomoći bilježnicom koju joj je ostavio Rob gdje je detaljno opisao tehnike koje je koristio. On je, pak, iskusio lucidan san također zahvaljujući Adele koja ga je svladala pomoću knjige koju joj je David poklonio. To, naravno, nije iz dobre namjere, već je samo jedan korak u ostvarenju dijaboličnoga plana koji kulminira na samom kraju romana pri čemu pobjeđuje onaj lik na kojega čitatelj najmanje sumnja. Osim toga, lucidnost sanjanja priči daje nadnaravni element i čini kraj zaista nevjerojatnim.
Osim same priče, važnu ulogu u konačnom učinku romana na čitatelja imaju pripovjedni postupci tipični za triler. Izmjena pripovjednih vremena (TADA u 1. licu kao Louise – SADA sa sveznajućim pripovjedačem) i perspektiva likova omogućuje uživljavanje u Adeleino psihološko stanje kao i u Louiseine sumnje i dvojbe te nesigurnost – stvara se kontradiktornost u iskazima likova, a to pridonosi čitateljevom neprestanom propitivanju vlastite procjene zbivanja, stoga se i on zapliće u Adeleinu mrežu pretvaranja. Brza izmjena novih informacija i razotkrivanje likova pred kraj romana potpuno iznevjerava čitateljska očekivanja i rezultira snažnim efektom iznenađenja u raspletu. Ipak, iako je premisa lucidnoga sanjanja zanimljiva, ovdje ono djeluje kao nadnaravni element i nedostaje mu konkretne potkrijepe koja bi ga učinila uvjerljivijim. Primjerice, da se makar oslanja na knjigu o snovima koju je David poklonio Adele, a ne samo na subjektivna Robova iskustva, bilo bi lakše povjerovati u vjerojatnost završetka priče. Ovako narav i upotreba ključnog Adeleinog oružja ostaju nedorečene.
