(Ne)uspjeh filmskih adaptacija književnih djela

Teško je reći kada je nastala prva filmska adaptacija književnog djela, ali sigurno je kako su jedne od najranijih adaptacija izašle 1899. godine. Tada je George Méliès napravio adaptaciju Pepeljuge (prema priči braće Grimm) i Kralja Ivana (adaptacija Shakespeareove povijesne drame). Filmovi nisu bili dugi jer će proći još nekoliko godina do usavršavanja dugometražnih filmova.

S obzirom na to da su knjige sinonim za umijeće pričanja, nije ni čudno kako su upravo one postale velika inspiracija za filmska platna. Filmovi i knjige oduvijek su bili povezani, a u ovih nekoliko godina trend književnih adaptacija se povećao i ne planira stati.

Od drame, fantastike, distopije, trilera, sve do komedija – gotovo svaki književni žanr dobio je svoju filmsku adaptaciju. Koliko je adaptacija uspješna, prosuđuju gledatelji, što u konačnici znači da neke adaptacije prođu odlično, a druge i ne toliko.

Jedan od razloga zašto se adaptacije događaju jest oživljavanje dijelova knjige, bilo da je riječ o likovima, okolišu ili određenoj sceni. Filmovi daju mašti osjećaj stvarnosti, odnosno ono što čitatelji sebi nisu mogli predočiti u knjizi, sada im se nalazi ispred nosa, na ekranu.

S druge strane, neki se ne bi složili s gore navedenim te bi rekli kako filmske adaptacije kvare doživljaj knjige. To se uglavnom događa kod velikog odstupanja od originalnog materijala knjige. Ni vama se ne bi svidjelo kada biste saznali da je vaš najdraži lik ili ona bitna scena u potpunosti izbačena iz filma.

Naravno, filmska adaptacija knjige nije mali pothvat i trebalo bi se uzeti u obzir da će film pogledati i veliki obožavatelji knjiga, kao i oni koji ih nikada nisu pročitali. Teško je svima ugoditi, ali kod adaptacije trebalo bi pripaziti da se zadrži ton i smisao izvornog materijala koji su svi zavoljeli i prije filmske adaptacije.