LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Književni dijalozi

Mlada profesorica: „Učenici moraju naučiti čitati i misliti, a to je prije svega zadaća nastavnika hrvatskog”

S mladom profesoricom Hrvatskog jezika razgovarali smo o čitalačkim navikama, o knjigama i nastavi književnosti, a dala nam je i savjete kako potaknuti u učenicima ljubav prema književnosti.

S mladom profesoricom Hrvatskog jezika razgovarali smo o čitalačkim navikama, o knjigama i nastavi književnosti, a dala nam je i savjete kako potaknuti u učenicima ljubav prema književnosti.

Kada razmišljamo o književnosti, rijetko kad se ne sjetimo školskih sati Hrvatskoga jezika. Bez obzira na to jesmo li više voljeli jezik ili književnost, svima nam na pamet padaju (ne)pročitane lektire, debele čitanke, analize kompliciranih pjesama, kao i omraženo pitanje Što je pjesnik htio reći? koje često ostajalo neodgovoreno. Iako smo književnošću okruženi odmalena – roditelji nam čitaju bajke za laku noć, a za dobro jutro gledamo njihove crtane adaptacije – naš prvi ozbiljan susret s književnošću događa se u školi. Je li književnost bitna za oblikovanje mladih umova? Zašto se u školi bavimo književnošću? I zašto je bitno razumjeti što je pjesnik htio reći?

U sklopu Književnih dijaloga razgovarali smo s nastavnicom hrvatskog jezika Jelenom Vilarević koja iza sebe ima petogodišnji nastavnički staž, a sa svojim učenicima redovito organizira debate na satima lektire i večeri poezije te ih vodi na kazališne predstave i u kino. 

Studirali ste kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Koliko vam je studij komparativne književnosti pomogao da danas pripremate sate književnosti?

– Izuzetno mi je koristan. Studij kroatistike pružio mi je detaljno znanje i razumijevanje hrvatske književnosti od njenih početaka do danas, ali zahvaljujući studiju komparativne književnosti upoznala sam se s književnom teorijom, sa svjetskom književnosti, s interpretacijom književnosti, s raznim pravcima… Mislim da sve to zajedno doprinosi boljim i zanimljivijim nastavnim satima, pa onda i zainteresiranijim učenicima.

Studij književnosti razlikuje se od nastave književnosti u školi. No djela koja se obrađuju često su ista – u oba slučajeva najviše se pažnje posvećuje temeljnim civilizacijskim djelima svjetske i hrvatske književnosti. Je li previše od srednjoškolskih učenika očekivati da čitaju takva djela? Kako ih približiti mladima?

– To pitanje na tragu je onih čestih debata o tome treba li djecu u školi tjerati da čitaju Ilijadu i Odiseju ili Marka Marulića pa da onda zamrze čitanje, ali da budu obrazovani, ili im dati da čitaju moderna djela i zavole čitanje, ali da propuste velika svjetska djela. Nemam odgovor na to pitanje. Ali svakako mislim da učenike ne treba podcjenjivati. Nekada je, naravno, teško, pa i nemoguće, uhvatiti sve reference u nekim starijim djelima, ali zato smo tu mi nastavnici da taj proces olakšamo. Moji učenici često imaju problema s Marulićem, najviše zbog jezika. Ali čitati Marulića je baš zato i važno, jer se upravo na takvim djelima, polako čitajući, razmišljajući, interpretirajući, razgovarajući, učimo čitati i misliti. To prije svega i je zadaća nastavnika hrvatskog jezika.

Nastavno na prošlo pitanje, znaju li danas srednjoškolci čitati? Znaju li se kritički odnositi prema tekstu, razumiju li što je pisac htio reći, razmišljaju li van okvira samog djela?

– Srednjoškolci se uče čitati. Čitanje književnosti s razumijevanjem podrazumijeva toliko toga da je jednostavno nemoguće reći da smo u nekom trenutku naučili sve i da sad možemo razumjeti bilo koje djelo. Svaka pročitana knjiga obogaćuje naše znanje i iskustvo, a onda se tim iskustvom vodimo kada čitamo nešto novo. Zato je jako zanimljivo vratiti se lektirama nakon nekoliko godina i otkriti nove slojeve značenja i uvijek to preporučujem svojim učenicima.

Vjerujem da je tekstove koji se obrađuju na nastavi potrebno pročitati nekoliko puta kako bi se dobro prenijeli učenicima. Koja djela uvijek rado čitate? Je li vam ikada dosadilo stalno čitanje istih tekstova?

– Nije (zasada). :) Lektire čitam paralelno sa svojim učenicima sa svakom generacijom, a kraće tekstove u čitankama, kao i poeziju i pjesme u prozi, pročitam nekoliko puta prilikom pripreme za nastavu. Rado se vraćam i grčkim tragedijama, ruskim realistima, francuskim naturalistima, njemačkim romantičarima... U Marinu Držiću uvijek uživam i svaki se put iznova divim koliko je zabavan i britak, Kiklopa uvijek rado čitam jer svakim čitanjem otkrivam nešto novo, a Gundulić me uvijek iznenadi ljepotom stila.

Kako izgleda jedan nastavni sat na kojem se obrađuje književno djelo? Kako potaknete učenike na sudjelovanje? 

– Prije nego što uopće otvore čitanke i saznaju što ćemo raditi, svoje učenike volim zainteresirati nekim pitanjem. Trudim se da pitanje bude aktualno, poticajno, čak i kontroverzno, kako bi se što više njih uključilo u početnu raspravu. A onda se prebacimo na svijet književnog djela, otvorimo čitanke, krenemo čitati, analizirati i raspravljati. Na primjer, ako obrađujemo Antigonu, započet ćemo sat kratkom raspravom o odnosu religije i države. Učenicima treba pokazati da su književna djela uvijek vezana uz ljudski život i društvo u kojem nastaju. Često se trudim u naše sate književnosti ubaciti i nešto drugačije. Kad čitamo Prousta, organiziramo čajanke, kad čitamo drame, često ih uprizorimo. Sve to potiče učenike na daljnji angažman i ostaje im u sjećanju. 

Što biste poručili studentima koji će jednoga dana možda biti nastavnici hrvatskog jezika? Kako da budu što bolji nastavnici, kako da svoje buduće učenike potaknu da zavole književnost?

Učenici će voljeti književnost ako ju i vi sami volite. Ako se književnost predaje bezvoljno, učenici to prepoznaju i ni sami se ne trude. Zato je bitno iskoristiti sve mogućnosti koje pruža studij, što više čitati i što više razgovarati s drugima o književnim djelima. Kad netko voli književnost i kada vlada onime što predaje, učenici to prepoznaju i nagrade svojim zalaganjem.

Ako želiš čuti još zanimljivosti o važnosti čitanja od mladih ljudi koji se bave književnošću, dođi na Čitaj, pitaj – projekt udruge Centar za razvoj mladih koji će se održati u srijedu, 25. studenog, u 17:30 u Stablu znanja – powered by A1 (Studentski centar u Zagrebu, prvi kat desno). Osim što ćeš moći poslušati panel-raspravu o mladim autorima na kojoj će, između ostalih, sudjelovati Vigor Vukotić i Luka Tripalo, moći ćeš sudjelovati u kvizu o književnosti na filmu i osvojiti bogate nagrade koje smo pripremili u suradnji s izdavačkim kućama Znanje i Vuković&Runjić.


Vezano:  Zaljubljenici u književnost dolaze na svoje; održava se projekt Čitaj, pitaj


Ulaz na događanje besplatan je, ali broj mjesta bit će ograničen, pa se ne zaboravi prijaviti za sudjelovanje na poveznici. Tko zna, možda sretneš svoju bivšu nastavnicu Hrvatskog. Za sve ostale informacije prati stranice Projekta, naš Facebook i Instagram profil te Studentski.hr, glavni medijski partner Projekta. 

FOTO: UNSPLASH