Izvještaj: Završio Indirekt, festival regionalne indie scene
4. i 5. srpnja održan je Indirekt, festival koji predstavlja najbolje od regionalne indie scene. Provjerite zašto sljedeće godine trebate izdvojiti vrijeme za njega!
4. i 5. srpnja održan je Indirekt, festival koji predstavlja najbolje od regionalne indie scene. Provjerite zašto sljedeće godine trebate izdvojiti vrijeme za njega!
Napisat ću jedan „kratki“ osvrt na mali, ali jako značajan festival - Indirekt.
Smatram da se o tom festivalu mora pisati i zvoniti na sva zvona te sa svih strana. Zašto?
Zato što mislim da je ovo trenutno najznačajniji festival indie glazbe na hrvatskoj indie sceni, sceni koja se budi i kojoj je ovakav festival očajnički trebao.
Line-up čine većinom hrvatski bendovi i kantautori te neki izvođači iz šire regije.
U zadnjih par godina scena se probudila, nikla je hrpa novih mladih bendova od kojih su se neki izdvojili i potvrdili da imaju izrazitu kvalitetu čak i na, usudio bih se reći, svjetskoj razini. Iz navedenih razloga odličan line-up nije bilo teško za složiti.
PETAK, 4. srpnja
Prvo ugodno iznenađenje bio je indiebus i njegov komfor. Kožna i udobna sjedala, rakija dobrodošlice te okrugli separe na kraju autobusa, koji smo na vrijeme zauzeli, učinilo je vožnju do Umaga još zanimljivijom. Minus je bio jedino što se laptop nije dao spojiti na ozvučenje busa pa smo bili primorani slušati samo Domagojkovu Indirekt kompilaciju, ali ni to nije bilo loše. Imali smo prilike dobro upoznati dotada nepoznate pjesme izvođača.
Stigli smo u Umag, brzinski podigli malo indie šator naselje unutar kampa i zaputili se prema Divai Beach Baru. Divai je zbilja božanstven, a s bijelim zavjesama, svijećama i odbljeskom mjesečine u moru smo se osjećali kao u reklami za Raffaelo. Asocijacija na Raffaelo došla je od jedne cure iz busa i možda se čini smiješno, no zbilja je tako bilo.
U takvoj atmosferi htio sam se praviti gospodinom pa sam naručio crno vino koje i nije bilo nešto. S obzirom na to da sam ga dobio u velikoj, lijepoj, staklenoj čaši za vino i nije bilo bitno kakve je kvalitete, glavno da je bilo fensi. Imam i par dobrih fotografija te atmosfere, ali su ostale na fotiću koji na žalost više nemam, no otom potom.
Kako nam se put do Umaga odužio više od planiranog, zakasnili smo na Trees Of Mine i tako nisam čuo „Venice On The Inside“, a nisam siguran ni je li je svirao. Prvi izvođač kojega smo slušali tako je bio The Leading Guy iz Trsta. The Leading Guy se odlično uklopio u već opisanu chill atmosferu i napravio dobar warm-up za Matiju iz The Marshmallow Notebooksa kojega je dio moje ekipe željno iščekivao. Prije Matije nam je par pjesama odsvirao lokalni kantautor iz Buja, Vlado Kuzman, a kasnije se pridružio i Matijinom setu na jednoj pjesmi.
Sa svojim ukuleleom, u kombinaciji s Matijinom gitarom, napravio je pravi show, a navodno su se njih dvojica upoznali pet minuta prije nastupa. Za kraj tog kantautorskog dijela, u Divaiu nas je čekala Dunja Ercegović a.k.a. Lovely Quinces. Ovoga puta, uz njene standardne (možemo ih tako nazvati) hitove, koji uvijek iznova oduševe, oduševila su me i dva covera koje je izvela. Osim sjajnih izvedbi pjesama zabljesnula nas je i predivnom bijelom haljinom dostojnom, kako kaže, za primanje Porina. Haljina se savršeno uklopila u Divai Beach Bar eksterijer.
Između pjesama, Dunja nas je ponovno počastila svojim dogodovštinama iz privatnog i seksualnog života. Jadna cura baš nema sreće, ali bar ima od nekuda crpiti inspiraciju za pisanje pjesama.
Nakon divnog Divaia, preselili smo se u American Bar gdje smo poslušali Balans, Side Project, Kimiko i Jonathan. Od navedenih najviše su me oduševili Jonathan. Baš su rasturili i vrijedilo ih je čekati do ranih jutarnjih sati s obzirom na to da je cijeli program dosta kasnio. Ekipa je bila preluda, u jednom momentu dignuli smo cijelu zaštitnu ogradu ispred Jonathana i bilo je malo smiješno vidjeti njihove zbunjene face jer nisu znali gdje će ta ograda završiti. Ovo mi je bio prvi put da do tako kasno, iliti tako rano, slušam neki koncert i vjerojatno ne bi izdržao bez rakije koja me držala na nogama. Određeni dio ekipe ipak je zbog umora propustio Jonathan.
Večer su zaključili Take Me Out! DJ-i i usprkos dugom i napornom danu uspjeli su nas još uvijek održati na podiju. Jedina zamjerka playlisti ide na pjesmu FUN. – We Are Young koja me potjerala na spavanje prije fajrunta. Stvarno mi nema gore pjesme od te, ali znam da je ekipi dobra, štaš. Zgodna pijana anegdota bilo je preskakanje ograde kampa kako ne bi morali kružiti skroz kroz recepciju, prilikom čega sam uspio poderati hlače i k tome još doskočiti u adrenalin park, pa onda opet iz njega u kamp, da bi ujutro skužili da smo imali prolaz doslovno tri metra dalje.
SUBOTA, 5. srpnja
Subotu smo proveli mamurno. Kupali smo se u malome mjestu Zambratija u blizini Divai Beach bara, ispijajući pivice na plaži i guštajući u zvukovima ukulelea Vlade Kuzmana. Po povratku u Umag, u autobusu smo imali show jednog našeg suputnika kojega smo zvali Navojec, jer ima identičan glas kao i navedeni glumac. Navojec je na mikrofonu komentirao sve i svašta, pričao viceve… Tko je bio – zna, no 15-ak minuta je cijeli autobus vrištao od smijeha.
Od cjelodnevnog izležavanja na plaži i ispijanja pivica otvorio nam se apetit, pa smo odlučili otići na pizzu. Ne bih to spominjao kao neki big deal, ali već dugo nisam jeo tako dobru pizzu, a pogotovo u tako ugodnom društvu. Svirala je ugodna chill glazba, gorile su svijeće, pričalo se o glazbi, festivalima i sl. – divota.
Nakon što smo napunili trbuščiće, bili smo spremni za zadnju večer Indirekta na kojoj su nastupali Nikol, Luka i Vedran, The Orange Strips, Kundyak Mezhie, Punčke i Baden-Baden. Nikol ima super stage performance i dobar vokal. Stripsi su bili super, konačno i da njih čujem, a zanimljivo je za spomenuti da su mi oni bili jedni od prvih kontakata na Last.fm-u. Posebno me oduševila pjesma „Suffocate In Love“. Jedina zamjerka je malo pretihi i slabije razumljiv vokal.
Kundyak na žalost nisam poslušao, ali sam čuo da su bili super i da im je to bio prvi nastup van županije. Punčke su opet razvalile. Ovo mi je bio njihov najbolji koncert, sigurno bolji od onoga u Tvornici, vjerojatno jer nije bilo puno priče, nego samo rock’n’roll. Vidi se da su trenutno maksimalno usvirane, puno su nastupale i totalno se kuže. Pokraj mene u prvim redovima stajao je Matija iz Marshmallow Notebooksa i bilo mi je predivno za vidjeti kako se glazbenici međusobno respektiraju i uživaju u međusobnim svirkama.
Baden-Baden nisam nikada prije slušao, ali sam čuo da su odlični uživo. Da su dobra ekipa sam se već uvjerio u autobusu. To da su dobri uživo može značiti svašta, ali da će takav show napraviti – to nisam mogao ni zamisliti. Svaka stvar mi je zvučala odlično, kao da sam ju već sto puta čuo. Bilo je poganja, stage divinga, proljevanja pivi – kolektivno ludilo. Večer su ovoga puta zaključili DJ-par, Domagojko koji je imao kratki, ali brutalan set i taj neki bezobraznik koji mi nije htio pustiti Hemendex.
NEDJELJA, 6. srpnja
Nedjelju mi je pokvarila spoznaja da sam negdje izgubio fotić na kojemu sam imao puno dobrih fotografija i filmića i ne znam zbog čega mi je gore: zbog tih fotografija ili samoga fotića za kojeg sam se čak i sentimentalno vezao. Iz depre me malo izvadio Divai i dagnje koje su nam spremili predivni organizatori, a budući da je Vedranu, glavnom i odgovornom za festival, baš bio rođendan, svi smo bili počašćeni i prefinom voćnom tortom. Svi smo bili jako iznenađeni cijelom organizacijom i gostoprimstvom.
Po svemu sudeći, po volji, sposobnosti i energiji organizatora te sceni koja se budi, prognoze za Indirekt su sa svih strana vrlo optimistične. Za sljedeću godinu svi prognoziraju da će Indirekt biti barem troduplo posjećeniji te da će indiebusevi pristizati sa svih strana. Iako možda neće biti intime kao ove godine, a kamoli kao prve, to je logičan slijed i to tako mora biti. Još valja napomenuti da Indirekt nije samo glazbeni festival, nego i festival umjetnosti, odnosno crtanja grafita. To je još jedna hvalevrijedna akcija jer je Umag dobio nekoliko precool grafita.
Makar se vikend činio kao jako dug, bilo nam se užasno teško rastati i otići doma, htjeli smo da taj vikend nikada ne prestane. Do sljedeće godine!
