INTERVJU: Trash metal bend čiji identitet malo tko zna
„Cijeli ovaj bend i sve vezano uz njega je jedna konstantna zabavna anegdota.”
„Cijeli ovaj bend i sve vezano uz njega je jedna konstantna zabavna anegdota.”
Narednik Lobanja i Vod Smrti zagrebački su bend koji je na sceni od 2006. godine U njihovoj se diskografiji krije nekoliko singlova, EP i live album, a ove godine napokon izbacuju i studijski album pod nazivom Nitko neće preživjeti. Album će predstaviti publici u petak, 23. listopada u Vintage Industrial Baru. Za sve ljubitelje thrash metala – ovo je zasigurno nezaobilazan koncert!
Album ima 7 pjesama, no obećano je i izvođenje starih njihovih klasika poput Nagazne mine. Kostur Ratnik, Göri, Stid i Progonitelj pristali su popričati s nama, smrtnicima, a što imaju reći o svojem novom albumu te o stanju metala u Hrvatskoj, pročitajte u nastavku!
Za početak – Narednik je u nazivu benda, ali nitko se ne zove Narednik. Moram pitati - tko je Narednik zapravo?
Kostur Ratnik: Narednik Lobanja je vrhovno biće, davno poginuli vojnik ustao iz mrtvih. Uvidjevši da ljudski rod ne može bez rata, odlučio je dati ljudima što žele. Rat do istrebljenja ljudskog roda.
Göri: Nas četvorica smo Vod Smrti, a Narednik Lobanja je naš vođa koji nije prisutan fizički s nama na koncertima, ali slijepo slušamo naredbe iz njegovog nesvetog podzemnog bunkera!
U interakciji s obožavateljima, obraćete im se sa smrtnici. Je li to došlo sasvim slučajnu, zbog društvenih mreža ili im se tako obraćate od samih početaka?
Kostur Ratnik: Pa došlo je sasvim slučajno, još prilikom izdavanja prvog singla na već zaboravljenom MySpaceu. Tako je i ostalo, a nije da govorimo išta netočno.
Göri: Da, igrom slučaja je došlo do toga. Zaživilo je isti tren i ostalo do dan danas.
Iznenađena sam činjenicom da je ovo zapravo prvi potpuni album koji donosi 7 pjesama snimljenih u studiju. Zašto vam je za to trebalo 9 godina?
Kostur Ratnik: Kad je Narednik Lobanja i Vod Smrti nastao, nikome od nas nije ni na kraj pameti bilo da bi to mogao biti funkcionalan bend. U prvih par godina postojanja to je bio samo projekt koji je tu i tamo izbacio po neku stvar na internet i to je bilo to. Stvari se mijenjaju tek krajem 2010. kad smo, sasvim slučajno, održali prvi koncert. Nakon toga smo vidjeli, ajd' ovo se ljudima sviđa, idemo dalje svirati, ali smo nastavili povremeno izbacivati jednu po jednu stvar kako bi je napravili. Tek smo lani zapravo odlučili, ajmo napraviti album i produkt toga je pred vama.
Göri: Pa nema neki poseban razlog. Kad nam se izdaje singl, izdamo singl. Kad želimo EP, izdamo EP, isto tako album, itd. Nismo nikad previše razmišljali o tome niti radili planove. U budućnosti ćemo nastaviti istim putem, kako nam se sprdne.
Tko se najviše bavi pisanjem pjesama? Kako bi opisali svoj novi album?
Kostur Ratnik: Za glazbu i aranžmane je najzaslužniji Göri, dok većinu tekstova piše Kostur Ratnik. Ali uvijek se nađe i neki Kosturov riff u pjesmi ili Görijevi tekstovi.
Göri: What he said. (smijeh) Ali, nije uklesano u kamen, jako dobro svi surađujemo. Novi album bih opisao - ovo je samo početak. (smijeh)
Moram priznati da čitajući o vašem bendu, svojim ste me nadimcima podsjetili na Ghost čiji se identitet još uvijek ne zna. Znaju li vaši fanovi vaša prava imena?
Kostur Ratnik: Nadamo se da ne. (smijeh)
Göri: Kako tko. Ima fanova koji su bliži bendu te znaju tko smo, ali najiskrenije, trudimo se da nas se što manje zna (koliko god to bilo moguće u današnje doba). Ne zato jer smo umišljeni ili slično, nego volimo razdvajati persone na pozornici i one u stvarnom životu. Plus, super je nakon giga skinut ratnu spremu i šminku, otić popit pivo a da te nitko ne prepoznaje. (smijeh)
Ne mogu reći da sam upoznata sa velikim brojem hrvatskih metal bendova, no većina onih s kojima sam se susrela, pjevali su na engleskom. Kako ste se vi odlučili na pjesme na hrvatskom?
Kostur Ratnik: U početku, dok je Narednik Lobanja i Vod Smrti bio tek projekt, zapravo smo se htjeli sprdati s metalom općenito. Osim kliše riffova koji su smiješni sami po sebi, na hrvatskom nam se sve činilo smješnije. Na kraju je ispalo da puno bolje funkcionira na hrvatskom. Svi mi razmišljamo na hrvatskom, slušatelj kad dođe na koncert ne mora sad razmišljat o tome što se pjeva, pa prevodit, pa shvaćat… on čuje Nagazna mina, stao si na nju i odmah zna točno što je pjesnik htio reći. Osim toga, hrvatski je tvrđi jezik od engleskog pa super paše uz tvrdu glazbu.
Göri: Hrvatski je puno zahvalniji za tekstualni izričaj. Pogotovo taj neki satirični element, nije ga lako potrefiti na engleskom, pa smo odabrali hrvatski.
Pitanje koje moram postaviti – kakva je metal scena u Hrvatskoj? Vjerujem da ju još uvijek možemo gledati kao nekakavu underground scenu koja se stalno pokušava formirati. Zbog čega je primarno teško biti metal bend u Hrvatskoj?
Kostur Ratnik: Krive ljude pitate, mi smo stvarno van toga. (smijeh) Ali, kao i uvijek, poprilično nikakva. Ima tu i tamo svijetlih trenutaka, kao što je bio DarkO Metal Fest gdje se uspjelo napravit kvalitetan festival s uglavnom domaćim bendovima ili kao što je ekipa iz Good Vibrationsa koji štancaju odlične koncerte, ali sve u svemu nije bajno.
Göri: Iskreno, ne bih znao, dugo nisam u toku sa scenom. Nama nije teško biti metal bend, radimo mjuzu kakva nam se sviđa i kakvu bismo htjeli slušati, družimo se, zajebavamo, a to što imamo publiku je samo jedan lijepi bonus. Znači da nismo toliko smeće, baš. (smijeh) Ali, čak i da nije tako, sumnjam da bi nam to utjecalo na želju za sviranjem.
Imate li kakvu zabavnu anegdotu s koncerta ili snimanja koju bi mogli nam ispričati?
Göri: Cijeli ovaj bend i sve vezano uz njega je jedna konstantna zabavna anegdota. (smijeh)
Po nastupima koje sam mogla vidjeti, uvijek imate iste kostime. Kako ste došli na ideju stalne kostimografije?
Kostur Ratnik: Kao što je već spomenuto, taj prvi koncert dogodio se sasvim slučajno. Ni tada se na Narednika Lobanju i Vod Smrti nije gledalo kao na ozbiljan bend, pa smo rekli kad već radimo to, idemo to napravit kako treba. A iste kostime imamo uvijek jer nemamo ni novaca ni potrebe za novima. (smijeh)
Göri: Pa nema nekog masterplana, odgovaralo je mjuzi i tematici, plus kao što rekoh, super je osjećaj biti netko drugi tih sat vremena na stejđu. Ali najviše zato jer dodaje dimenziju više samoj glazbi, bez da je kostimografija u prvom planu, nauštrb glazbe, što nam je jako bitno.
Kao što sam već napomenula, u petak je pogibeljna promocija. Što vi očekujete i što želite poručiti onima koji planiraju doći? (Osim da su smrtnici. :D)
Göri: Ne očekujemo ništa, poznavajući smrtnike teško da neće biti dobro.
