Filmski festival o pravima djece
U Koprivnci je održan 5. Filmski festival o pravima djece pod sloganom: „Dobre stranice ne poznaju granice“. Tijekom četiri dana prikazana su 33 filma za djecu i odrasle. Razgovarali smo i s umjetničkom direktoricom festivala Tatjanom Aćimović.
U Koprivnci je održan 5. Filmski festival o pravima djece pod sloganom: „Dobre stranice ne poznaju granice“. Tijekom četiri dana prikazana su 33 filma za djecu i odrasle. Razgovarali smo i s umjetničkom direktoricom festivala Tatjanom Aćimović.
UNICEF, jedna od vodećih svjetskih organizacija koja brine o djeci, njihovim pravima i potrebama, i ove je godine organizirala Filmski festival o pravima djece. Ovogodišnje, peto izdanje Festivala svečano je otvoreno u Koprivnici 17. studenoga pod sloganom/nazivom: „Dobre stranice ne poznaju granice“. Tijekom četiri dana prikazana su ukupno 33 filma za djecu i odrasle. Sve projekcije i filmovi bili su prilagođeni djeci i odraslima s oštećenjem vida i sluha. Svima koji su bili voljni sudjelovati, omogućene su razne aktivnosti, radionice, razgovori s autorima filmova i knjiga, čitaonice i slično.
Osim u Koprivnici, izabrane projekcije filmova paralelno su se odvijale u još devet gradova koji su sudjelovali u festivalu, a čiji su sudionici bili učenici osnovnih i srednjih škola. Tako su se u kinima Cinestar u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Šibeniku, Zadru, Dubrovniku i Slavonskom Brodu vjerno mogla pratiti neka od najboljih domaćih ostvarenja.
Ovo je još jedna u nizu uspješnih organizacija, ujedno i najveća dosad po broju sudionika iz osnovnih i srednjih škola te broju aktivnosti. Festival nikako nije razočarao dugu tradiciju o podizanju svijesti o pravima djece, upravo naprotiv - ako je suditi po ovogodišnjem odazivu te odličnoj organizaciji, veselimo se nastavku i još većem doprinosu, dobrom glasu i još većoj uključenosti građana u aktivnosti sličnoga karaktera.
Razgovarali smo s umjentičkom direktoricom Festivala, Tatjanom Aćimović:
Koliko godina postoji, kako se razvija Festival iz godine u godinu te koje su njegove osnovne značajke?
Festival postoji već 5 godina, ovo je bilo peto izdanje. Pokrenut je inicijativom glavnog organizatora Festivala, Ureda UNICEF-a Hrvatske kao svojevrsna proslava dvadesete godišnjice Konvencije o pravima djece. Stoga se Festival svake godine odvija u istom periodu, oko 20. studenoga, dana Konvencije. Prve dvije godine Festival je bio u Zagrebu te smo se nakon toga počeli seliti iz grada u grad, odnosno, svake je godine drugi grad domaćin. Bili smo u Rijeci, Osijeku i ove godine u Koprivnici. Neke od najvažnijih značajki su da Festival svake godine sadržajem i aktivnostima nastoji na neki način podsjetiti na obveze na koje su sve države svijeta potpisujući Konvenciju prisegnule prema djeci i mladima. To činimo, dakle, putem filmova najviše, onih odraslih autora, ali još važnije, filmova djece i mladih.
Može se reći da promovirate filmsko stvaralaštvo djece i mladih?
Da, apsolutno. I promoviramo i potičemo djecu i mlade da i dalje stvaraju, ali i nastojimo skrenuti pozornost na činjenicu koliko je važno čuti glas djece i mladih.
Filmove prikazujete u deset gradova istovremeno?
Točno, u kinu koje postoji u gradu domaćinu, u Rijeci je to bilo Art kino Croatia, u Koprivnici kino Velebit. Jedan dan se prikazuju filmovi iz stvaralaštva djece osnovnoškolskog uzrasta i gledaju ih njihovi vršnjaci, a drugi dan filmovi mladih srednjoškolskog uzrasta koje gledaju srednjoškolci. Radi se o izboru filmova proizvedenih u prethodnoj godini, biraju se filmovi koji su autorski i estetski kvalitetni, ali koji prije svega na direktan ili indirektan način govore o pravima djece. Ovaj dio festivala radimo u suradnji s našim partnerom, Hrvatskim filmskim savezom, a u izboru nam pomažu filmski kritičar Boško Picula i savjetnica pravobraniteljice za djecu Maja Flego.
Po čemu se razlikujete od drugih festivala?
Prije svega po tome što smo još uvijek jedini u potpunosti inkluzivni festival. Inkluzivni znači da je naš cjelokupni sadržaj dostupan svima. Naročito je važno to da su svi filmovi prilagođeni osobama s oštećenjem vida te osobama s oštećenjem sluha. Gluhima na način da svi filmovi, uključujući i domaće, imaju standardizirane titlove za gluhe i nagluhe osobe, a slijepima tako što se za svaki film koji će biti prikazan na festivalu snime naracije. Njih radimo u suradnji s udrugom Zamisli, koja je i pokrenula projekt naracije „Slušam, dakle vidim“ 2005. godine, odnosno slijepim članovima udruge koji preuzimaju ulogu urednika naracije te hrvatskim glumicama i glumcima koji „posuđuju“ svoj glas u zvučnim naracijama.
Ove godine Festival se odvijao pod sloganom „Dobre stranice ne poznaju granice“…
Da. Riječ, pismenost, pisana riječ, književnost, književna djela kao predlošci filmova, važnost čitanja... Na jedan način smo se priključili akciji „Čitaj mi“ čija je temeljna poruka važnost čitanja djeci od najranije dobi. Nadalje, ova godina je europska godina čitanja naglas, a nije manje važno da su brojni nezaboravni filmovi za djecu i mlade snimljeni upravo prema književnim djelima. Tako smo ove godine pored stalnih partnera i grada Koprivnice imali jednu prekrasnu, aktivnu, kreativnu i dinamičnu strukturu, a to je Knjižnica Fran Galović u Koprivnici, koja je ove godine dobila godišnju nagradu za najbolju knjižnicu Hrvatske. Mogu reći da mi je ta nagrada itekako razumljiva jer sam i sama svjedočila ogromnom angažmanu i posvećenosti djelatnika knjižnice, posebice u radu s djecom. Zajedno smo organizirali više aktivnosti, između ostalog i susret s književnicom, Ivonom Šajatović.
Što dalje?
Od siječnja već krećemo s pripremama sljedećeg, šestog izdanja. Vjerujemo da ćemo ove godine raditi u suradnji s jednom zemljom partnerom. Želja nam je pokrenuti te i dalje sudjelovati u uspostavljanju trajnog sustava prilagodbe filmova za osobe s oštećenjem sluha i vida u kinima. To je ogroman dugogodišnji projekt, nadam se da ćemo u tome i uspjeti. Zapravo, cilj ovoga Festivala je ne samo skrenuti pozornost na prava djece, kako na njihova nepoštivanja, tako i na dobre prakse, već zajedno s partnerima raditi na uspostavljanju konstruktivnih održivih sustava u kojima su trajno dostupni svi kulturni sadržaji i informacije svim osobama.
