12 romana koje morate pročitati barem jednom
Jako je teško u ionako pregust raspored uvrstiti i čitanje. Ipak, ljubiteljima književnosti koji su voljni potruditi se i izdvojiti vremena za dobru knjigu donosimo 12 romana koje treba pročitati makar jednom, iako su tako odlični da ćete ih poželjeti pročitati i više puta.
Jako je teško u ionako pregust raspored uvrstiti i čitanje. Ipak, ljubiteljima književnosti koji su voljni potruditi se i izdvojiti vremena za dobru knjigu donosimo 12 romana koje treba pročitati makar jednom, iako su tako odlični da ćete ih poželjeti pročitati i više puta.
Uz mnoge obaveze i veoma brz tempo života, rijetko tko ima priliku mnogo čitati iako su poznate mnoge blagodati koje čitanje pruža, od širenja obzora i imaginacije, konstrukcija vlastitih, novih svjetova, preko širenja vokabulara do čistog uživanja i opuštanja. Kako bismo olakšali izbor onima koji bi htjeli više čitati, a ne znaju otkud početi, donosimo 12 romana, po jedan mjesečno, jer takav je tempo donekle realan, koje svakako trebate pročitati barem jednom. Prepustite se našoj pomalo nekonvencionalnoj listi i uživajte u odabranim raznovrsnim vrhuncima književnosti.
Virginia Woolf – Gospođa Dalloway
Michel Houellebecq – Elementarne čestice
Roman iz 1998. godine jednog od najkontroverznijih autora današnjice apsolutno je remek-djelo u kojem autor preispituje neke od svojih omiljenih tema, atomizaciju suvremenog društva, mjesto koje ljubav i seks u njemu zauzimaju, usamljenost i depresiju. Houellebecqov stil prepoznatljiv je po eksplicitnim prikazima seksualnosti koji ipak, nisu sami sebi svrhom, već su doista utkani u samu strukturu i tezu romana. Elementarne čestice nisu dakle, erotski ni pornografski roman, one su naprosto blaga distopija koja će vas podosta emocionalno iscrpiti, ali ćete u konačnici priznati sami sebi da je Houellebecq naprosto fantastičan pisac.
Poznat kao roman bez kojeg ne bi bilo grupe The Doors, Na cesti se smatra jednim od najznačajnijih djela beat generacije, kontrakulture iz 1950-ih poznate po seksualnoj slobodi i eksperimentiranju s drogom. Kao što mu i ime kaže, većina se radnje romana događa na cesti, u luđačkim, energičnim vozikanjima s jednog kraja Amerike na drugi, a kasnije i u Meksiko te u čistom uživanju u životu, brzini, slobodi, jazz improvizacijama i ženama. Na cesti vjerojatno nije roman koji će vas dotaknuti u starijoj životnoj dobi jer sublimira jedan izrazito mladenački sentiment, stoga pokušajte ovaj roman pročitati dok još u vama ima onog divljeg, posttinejdžerskog žara.
Albert Camus – Stranac
Ranko Marinković – Kiklop
Na opći užas svih srednjoškolaca, Kiklop je djelo koje bez sumnje svatko treba pročitati. Bilo da mu pristupamo kao književni znalci, uočavajući nevjerojatno bogate slojeve aluzija i referenci na druga književna djela, mitove, Bibliju, povijesne figure i događaje, ili kao obični čitatelji zainteresirani za dobru priču, Kiklopova briljantnost daje i jednima i drugima pregršt materijala za uživanje. Kao snažan krik protiv rata i dehumanizacije Kiklop je, na žalost, i dalje veoma relevantno djelo pa se zaista možemo zapitati koliko na svijetu i u ovom trenutku ima ljudi s pričom sličnom onoj neurotičnog, umornog Melkiora Tresića koji se izgladnjuje kako bi izbjegao novačenje.
Sarah Waters – Affinity
Sarah Waters stekla je golemu popularnost u Velikoj Britaniji svojim romanima u kojima zamišlja povijest lezbijskih odnosa. Affinity je, tako, drugi dio autoričine trilogije koja uključuje još pikarski roman Tipping the Velvet i Fingersmith (kod nas preveden kao Varalice) koji je izrazito inspiriran devetnaestostoljetnim romanom senzacije. U Affinity Waters nevjerojatno vješto stvara priču koja se poigrava čitateljem i njegovim očekivanjima – glavna junakinja Margaret počinje posjećivati londonski zatvor u sklopu svog oporavka od samoubojstva koje je pokušala počiniti zato što žena koju voli, Helen, nije htjela pobjeći s njom u Italiju, već se udala za njezina brata. U zatvoru Margaret upoznaje misterioznu Selinu koja je medij, zaljubljuje se u nju, a, čini se i Selina u nju. No, Waters priprema poprilično iznenađenje na kraju romana, stoga ako i niste ljubitelji povijesnih romana, odnosno historiografske metafikcije, pročitajte Affinity zbog apsolutno briljantnog raspleta i atmosfere.
David Lodge – How Far Can You Go?
Genijalan roman britanskoga pisca i akademika Davida Lodgea uzoran je primjer postmodernizma u književnosti u svojim obraćanjima čitatelju i privlačenju pozornost na status romana kao umjetno tvorenog teksta. Ipak, posebno je zanimljiva radnja djela koja prati nekoliko mladih katolika u doba kada je Crkva trebala reformirati svoj stav prema kontracepciji. Lodge u romanu istražuje kako je prihvaćanje ili odbijanje kontracepcijskih sredstava utjecalo na živopisne likove poput Michaela koji na početku knjige mašta o seksu i mnogo masturbira ili odnos Milesa, koji je katolik i homoseksualac, prema Crkvi.
Antun Šoljan – Kratki izlet
Kako i naslov kaže, Kratki izlet kratko je i izvrsno djelo koje se može čitati na više načina. Jedna je od interpretacija ona koja u Šoljanovu romanu vidi kritiku socijalističkog režima, no najpopularnija je ipak ona koja ističe element lutanja, izgubljene mladeži, kretanja i traganja za nečim, mada nitko ne zna čime, traganja koje postaje samo sebi ciljem. Šoljan fantastično opisuje ozračje svojega doba koje se, zbog činjenice da je i danas prisutan sličan sentiment, izdiže na razinu preispitivanja općeljudskih emocija.
Slobodan Novak – Mirisi, zlato i tamjan
Novakov roman iz 1968. godine veličanstveno je morbidan. Radnju uokviruju dva pražnjenja crijeva bolesne starice Madone Markantunove, nekadašnje plemkinje kojoj je nova, komunistička vlast nacionalizirala većinu posjeda. Razočaran u režim, Mali na svom otoku sa ženom Dragom čuva Madonu kao dio svoje pokore zbog sudjelovanja u poretku koji ne smatra dobrim. Uz još neke veoma čudne dijelove, kao pokušaj Maloga da seksualno iskoristi djevojku iz benediktinskog samostana, Mirisi, zlato i tamjan naprosto privlače svojim egzistencijalizmom i sarkastičnim izlaganjem.
Gustave Flaubert – Gospođa Bovary
Lektirni klasik koji vrijedi pročitati iz više razloga. Osim Flaubertova iznimnog stila i revolucionarnog korištenja tehnika poput slobodnog neupravnog govora, najprivlačnije je u Gospođi Bovary upravo njezina protagonistica. Flaubertov roman na revolucionaran je način prikazao žensku seksualnost i žudnju, no priča Emme Bovary nije netipična. Osuda njezinih činova koja je roman nakon objavljivanja 1857. godine dovela na sud proizlazi samo iz dvostrukih standarda prema rodnim ulogama, zbog nemogućnosti tadašnjeg (a i sadašnjeg) društva da shvati kako bi i zašto žena s dobrim mužem i djetetom mogla željeti nešto više.
Mada je Combray, prvi dio romana Put k Swannu i ciklusa romana U potrazi za izgubljenim vremenom, mnoge namučio svojim lirskim stilom i reminiscencijama, kada pokušate čitati Prousta bez privole, tek tada otkrivate svu čar njegova stila pisanja. Ono što vam se čine dosadnim, bespotrebnim opisima mamina sinčića kada ga se čita s predrasudom postaju svjetovi nevjerojatne suptilnosti i emocije kada se Proustu pristupi otvoreno, s primisli na vlastito djetinjstvo.
Mihail Afanasjevič Bulgakov – Majstor i Margarita
Fantastični roman ruskoga pisca sadržava dvije fabule. Prva je priča o Sotoni i njegovim pomagačima koji izvode razne ludorije u Moskvi, dok druga prati Poncija Pilata u Jeruzalemu. Oba sloja povezuje Majstor koji se nalazi u ludnici i okreće leđa svojoj ljubavi Margariti koja se, u dogovoru sa Sotonom, pretvara u vješticu. Zanimljiva radnja Bulgakovljeva romana zapravo preispituje vječne odnose između dobra i zla, no često se interpretira i u svjetlu socijalizma i njegova odnosa prema vjeri.
