Tetovaže - najosobniji ukras svakog tijela
Ljudi se tetoviraju iz zaista različitih razloga. Prije su to bili razlozi osobne prirode, a sada je trend tetoviranja postao toliko raširen da je posjedovanje tetovaže jedna vrsta „mainstreama“. Motivi su različiti: od bar kodova na vratu koji su postali „zaštitni znak“ svake druge tetovirane osobe, preko dupina na ramenu, sve do natpisa na glagoljici.
Ljudi se tetoviraju iz zaista različitih razloga. Prije su to bili razlozi osobne prirode, a sada je trend tetoviranja postao toliko raširen da je posjedovanje tetovaže jedna vrsta „mainstreama“. Motivi su različiti: od bar kodova na vratu koji su postali „zaštitni znak“ svake druge tetovirane osobe, preko dupina na ramenu, sve do natpisa na glagoljici.
Tetoviranje kao jedan od oblika „ukrašavanja“ tijela javlja se još u drevnoj povijesti kada su se tetovažama obilježavali pripadnici istog naroda. Na našim područjima javlja se malo kasnije, a vrlo poznato je postalo krajem 17. stoljeća u nekolicini mjesta između Sinja i Šibenika. Tada se katoličko stanovništvo doseljavalo iz susjedne Bosne jer su bježali od progona Turaka. Tetovirane su bile uglavnom djevojčice u dobi između 5. i 15. godine kako bi se zaštitile od otmice Turaka koji su ih prisilno obraćali na islam i vodili u sužanjstvo u Tursku.
Ljudi se tetoviraju iz različitih razloga. Prije su to bili razlozi osobne prirode, a sada je trend tetoviranja postao toliko raširen da je posjedovanje tetovaže jedna vrsta „mainstreama“. Motivi su različiti: od bar kodova na vratu koji su postali „zaštitni znak“ svake druge tetovirane osobe, preko dupina na ramenu, sve do natpisa na glagoljici. S obzirom na brojnost nabrojanih tetovaža, može se zaključiti kako Hrvati nisu maštoviti prilikom odabira tetovaža. Naposljetku, tetovaža je ukras na tijelu koji priča svoju priču, a ne neka zgodna sličica viđena na „kul“ djevojci u tramvaju. Prije tetoviranja vrlo je bitno promisliti je li nam tetovaža potrebna, bitno je odabrati motiv, dobar tattoo studio i pripremiti se na činjenicu da je tetovaža trajna. Doduše, unazad nekoliko godina širi se mogućnost laserskog skidanja tetovaže, no to je navodno jako bolno, skupo i nije toliko popularno u Hrvatskoj.
Za tetovaže se najčešće odlučuju mladi ljudi. Je li to zbog raširenosti i popularnosti tetovaže ili zbog iskrene želje, ovisi o pojedincu. Pravo pitanje je: koliko će tetovaža utjecati na kasniji odabir posla i na mogućnost dobivanja posla zbog posjedovanja tetovaže?
Imali smo priliku razgovarati s nekoliko tetoviranih mladića i djevojaka, od kojih jedna sugovornica ima i piercing. Njihova su iskustva različita, ali se slažu u jednome: nijedan posao koji uključuje promocije i degustacije ne može se raditi ako je tetovaža vidljiva. Također, iz iskustva jedne sugovornice proizlazi kako je nemoguće dobiti posao u državnoj službi ako je tetovaža vidljiva. Čak i ako je skrivena, morate imati zaista zapanjujući životopis i visoku razinu stručnosti kako biste dobili posao. Dakle, ako je tetovaža na nozi, nadlaktici, podlaktici ili bilo kojem drugom vidljivom mjestu, niste kalibar kojeg traže u državnim ustanovama. Jedna profesorica otkrila je kako ima tetovažu leptira na donjem dijelu trbuha. Spomenula je da nikada nije imala problema s tim, vjerojatno zbog nevidljivosti tetovaže koja čini njezinu životnu priču, ali dodala je kako ponekad mislimo da živimo u konzervativnijoj sredini nego što ona jest. Druga nastavnica pohvalila se svojim vidljivim piercingom na nosu zbog kojeg nikad nije doživjela neugodnosti ili negodovanje na radnom mjestu. Uključili smo i iskustva nekoliko studenata. Jedna sugovornica završila je studij predškolskog odgoja i dosad na praksi nije imala problema sa svojom malo većom tetovažom. U razgovoru je otkrila kako se nada da ni u budućnosti neće imati problema jer smatra da posjedovanje tetovaže ne bi trebao biti presudni čimbenik pri odabiru savršenog kandidata za posao. Drugi student, dvadesetdvogodišnji budući geodet, radi na studentski ugovor u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki. Tetovirao se vrlo rano, kad je imao 13 godina i nikad ga nisu „čudno gledali“ zbog toga. U kratkom razgovoru spomenuo je i da pola menadžera na njegovom radnom mjestu ima vidljivu tetovažu i da vjeruje da to danas više nije sporno. Treća studentica je pri kraju preddiplomskog studija politologije, a svoju je tetovažu napravila na početku studentskog puta. Tetovaža je vidljiva, ali studentica se nada kako u današnje vrijeme neće imati problema s tim jer bi to predstavljalo jedan oblik primitvizma.
Svoja iskustva s nama su podijelile zaposlene osobe i one koje će to tek postati. Dosad tetovaže nisu predstavljale veliku prepreku na njihovu putu osamostaljivanja. Tetovaže više nisu kao prije, danas predstavljaju vidljivi ili manje vidljivi ukras na tijelu koji ima neki dublji smisao ili značenje. Ipak, prije nego što se odlučite na ovaj pothvat, razmislite o evenutalnim posljedicama, problemima i je li to zaista ono što želite. Naši sugovornici nisu požalili jer su prilikom tetoviranja duboko promislili i odlučili da je tetovaža jedan od načina na koji se mogu izraziti i koji će ih učiniti potpunijom osobom.
