Profesorica hrvatskog jezika i književnosti karijeru uspješno gradi u online sferi
Mia Biberović ovih dana slavi godinu dana rada na poziciji izvršne urednice Netokracije, magazina o internetskoj tehnologiji, poslovanju i kulturi. Mia je jedna od onih djevojki koje o najnovijim online trendovima znaju – baš sve.
Mia Biberović ovih dana slavi godinu dana rada na poziciji izvršne urednice Netokracije, magazina o internetskoj tehnologiji, poslovanju i kulturi. Mia je jedna od onih djevojki koje o najnovijim online trendovima znaju – baš sve.
Mia Biberović ovih dana slavi godinu dana rada na poziciji izvršne urednice Netokracije, magazina o internetskoj tehnologiji, poslovanju i kulturi. Mia je jedna od onih djevojki koje o najnovijim online trendovima znaju – baš sve. Njezin moto je – nigdje bez digitalnih spravica čijoj je bogatoj kolekciji pridružila i novu Nokiju Lumiju 1520. Što Mia kaže o online svijetu, trendovima i studentskim danima, pročitajte u našem intervjuu.
Bok Mia, prije svega, čestitamo ti na prvoj obljetnici rada na Netokraciji. Što bi izdvojila kao najdraže radno iskustvo u zadnjih godinu dana?
Hvala na čestitkama! Iznimno je teško izdvojiti jedno iskustvo, jer se u proteklih godinu dana dogodilo mnogo toga – od putovanja po Europi i posjećivanja raznih konferencija, organiziranja vlastitih događaja, upoznavanja mnoštva pozitivnih ljudi koji pršte energijom, do činjenice da su se nakon mene Netokraciji pridružile i nove kolege, zbog kojih cijela naša priča ide u sve ozbiljnijem smjeru. Jednostavno, mnogo se toga događa i izvan naše rastuće zajednice i unutar nje, tako da bih cijelu prethodnu godinu opisala kao jedno vrlo dragocjeno iskustvo, i na poslovnom i privatnom nivou, koje me poprilično obogatilo.
Većina čitatelja našeg portala sanja o tome da će nakon završetka studija imati priliku raditi posao iz snova. Što ti najviše voliš u svome poslu?
Uh, mnogo toga. Volim njegovu dinamičnost, nepredvidljivost, uzbuđenje oko neke priče, koju samo oni koji su radili u medijima mogu shvatiti. Volim svoje kolege, među kojima se osjećam kao „kod kuće“, bar što se tiče ljubavi prema tehnologiji. Kod nas nitko neće prigovarati što stalno tipkate po mobitelu ili računalu! :)
Po struci si profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Jesi se ikad okušala u profesorskim vodama? Možeš li sebe zamisliti u školi, kako predaješ učenicima?
Nisam se okušala u profesorskim vodama, osim što sam odradila obaveznu praksu u sklopu studiranja. To je za mene bilo zanimljivo iskustvo, čak mi se čini da bih se mogla naći i u toj profesiji, ali me „srce“uvijek vuklo negdje drugdje. Odmah nakon prve godine fakulteta bacila sam se u novinarstvo i paralelno radila u jednom tiskanom mediju gotovo do kraja studija, tako da sam cijelo vrijeme bila svjesna da studiram nešto čime se na kraju vjerojatno nikada neću baviti. No, pokušala sam vrijeme studija iskoristiti za neke druge stvari, iako sam, sada kada gledam unatrag, mogla i više toga napraviti.
Što misliš, koliko je formalno obrazovanje uopće važno i priprema li ono u dovoljnoj mjeri studente za tržište rada?
Ono što nisam znala i što mi nitko nije rekao prije i za vrijeme studiranja jest da je to vrijeme koje treba dobro iskoristiti, bez obzira na to što studirate. Samo formalno obrazovanje, iako ga osobno smatram važnim, u dobrom dijelu slučajeva ne priprema studenta za ono što ga čeka na tržištu rada, pogotovo u današnje vrijeme (čast iznimkama). No, studenti se ne trebaju prepustiti letargiji i pomiriti sa činjenicom da će teško naći posao – upravo zbog toga vrijeme studiranja treba iskoristiti za razne prakse, studentske razmjene, uključivanje u razne projekte... Ako ništa drugo, proširit će vam se horizonti i ono što je još važnije, mreža poznanstva, što vam itekako može dobro doći u budućnosti.
Što je presudilo da si se ipak okrenula novinarstvu i to području novih internet tehnologija?
Kao što sam spomenula, novinarstvo i kreiranje sadržaja oduvijek je uz mene, još od osnovnoškolskih dana. Rad u tradicionalnom, tiskanom mediju mi je pomogao da steknem dobru osnovu u novinarstvu, a onda se dogodio tehnološki 'bum' – došle su društvene mreže, internet postao sveprisutniji i sve brži i jednostavno sam se prepustila toj struji. Postala sam poprilično aktivna na društvenim mrežama, a jedno sam se vrijeme bavila i profesionalno online komunikacijom te marketingom, tako da sam i tu stekla jedinstveno znanje, koje mi sad dobro koristi u ovako specifičnom mediju. A da ne spominjem kako sam freak za gadgete i razne oblike nove tehnologije. Prije bih rekla da je ovaj posao našao mene, nego ja njega. :)
Redovito izvještavaš o startupima i poslovanju u Hrvatskoj. S obzirom na to da se i naš portal temelji na ideji nekoliko entuzijasta čija je najvažnija odlika – upornost, smatramo da su startupi iznimno važni za mlade ljude u Hrvatskoj i da o njima treba redovito informirati. Što misliš o startup sceni u Hrvatskoj? Misliš li da mladi ljudi u Hrvatskoj imaju poduzetnički duh, kreativnost i dobru ideju?
Startup scena u Hrvatskoj poprilično je zanimljiva. Sada već imamo jednu iskusnu grupu osoba koja se godinama bavi ovom vrstom poduzetništva, bilo kao osnivači, mentori, mediji ili jednostavno podupiru zajednicu, stoga se od njih svakako može puno toga naučiti. Imamo i mnoštvo osoba koje bi se željele uključiti u to sve, ali nisu sigurni što i na koji način trebaju učiniti, stoga i njih pokušavamo educirati i informirati. Potom imamo i širi krug ljudi koji su slabo upućeni u startupe, ali im oni vjerojatno već idu na živce, jer iz svakog medija viri kakva fascinantna priča o uspjehu kakvog startupa. :) To se može povezati i sa činjenicom da, unatoč raznim pozitivnim pričama, i dalje riječ „poduzetnik“ izaziva nekakve miješane, pa i negativne emocije. Stanje je poprilično šaroliko, ali svi oni koji imaju poduzetničkog duha i dobre ideje moraju shvatiti da poduzetništvo nikako nije lak put, da se i tu treba mnogo toga učiti (da, učenje ne prestaje sa završetkom fakulteta) i da treba biti uporan kako bi se njihova ideja ostvarila. I da možda njena realizacija neće biti onakva kakvom ste ju zamislili.
Koji je najbolji studentski projekt za koji si imala prilike čuti u zadnjih godinu dana?
Opet, i tu je teško izdvojiti jedan jer se i na studentskoj sceni dosta toga događa, pa i mi sami na Netokraciji pokušavamo pratiti one događaje zanimljive za tehnološku scenu, poput Dana inženjera ili App Start Contesta. Pratim razne projekte, pa sam tako i sam Studentski.hr podržala tekstom na Netokraciji, samo se nadam da ćete se uspjeti održati.
Vratimo se malo online svijetu. Pobjegneš li ikada od mobitela, phableta, laptopa? Koliko si najduže bila offline u zadnjih godinu dana?
Moram priznati da su elektroničke spravice gotovo uvijek uz mene. Ljetos sam bila nekih tjedan dana offline, ali samo zato što sam bila na moru, na jednom od jadranskih otoka, u vrijeme kad se dogodio kvar na mreži, stoga je mobilni signal bio gotovo nepostojeći. Grozno iskustvo. :D Šalim se, bio mi je to itekako nužan odmor, ali ipak sam barem jednom dnevno odlazila na ona mjesta na otoku gdje je signal bio bolji, kako bih barem provjerila što se događa. I uploadala kakvu sliku na Instagram, Facebook, Twitter... :)
Imali smo te prilike gledati i na Al Jazeeri, gdje si govorila o slobodi govora i internetu. Kakav je tvoj stav o tome? Gdje prestaje sloboda govora, a počinje govor mržnje? Možeš li navesti neki medijski slučaj kao primjer?
Ovo je jedna od tema na koju sam posebno osjetljiva, jer mi se nikako ne sviđa atmosfera koja vlada u komentarima na internetskim portalima i na društvenim mrežama. Mržnja, vrijeđanje, pa i prijetnje kao da su postali dio normalne komunikacije, što nije ono što bi sloboda izražavanja trebala donositi. Jednostavno, ne možete nekome prijetiti, širiti govor mržnje ili zlostavljati putem internetskih servisa i pozivati se na slobodu govora. Vi ste tada svojom slobodom zašli u prostor nečije tuđe slobode – i tu vaša sloboda prestaje, čim počnete nekog drugog ugrožavati. Povod za moje gostovanje na Al Jazeeri bio je tekst, koji je nastao kao reakcija na komentare na medijskim portalima, nakon što je preminula glumica Dolores Lambaša, a koji su bili, blago rečeno, strašni. Nije mi bila namjera tim tekstom pozivati na cenzuru, kao što su to pojedini shvatili, nego pokrenuti reakciju, postići to da se konačno počne razmišljati o tom problemu.
Za kraj, imaš li neku poruku ili savjet za čitatelje portala Studentski.hr?
Kako su čitatelji ovog portala mahom studenti, poručujem im ono što bih voljela da je meni netko rekao dok sam studirala – iskoristite ovo vrijeme najbolje što možete. Znam da su vam sada strašan problem ispiti i kolokviji, odnosi s profesorima, razne obveze, privatna opterećenja, ali za nekoliko godina na ovo ćete se vrijeme sjećati sa smiješkom i sve to što vam se sada čini strašnim bit će relativno nebitno. :) Nikada više nećete imati toliko vremena i energije kao što imate u ovom trenutku (da, uz sve obveze koje sada imate), pa usmjerite to u nešto korisno – pokrenite neki projekt, organizirajte događaj, sudjelujte u kreiranju portala ili časopisa, volontirajte, širite konstantno svoje znanje, budite svjesni situacije na tržištu rada i pratite što se traži. I nemojte misliti da učenje prestaje kada date posljednji ispit na fakultetu – danas je potrebno cjeloživotno obrazovanje kako biste uvijek bili konkurentni i u skladu s trendovima. Ali, da, ne zaboravite se i dobro zabaviti za ovo vrijeme. :)
