Prisjećamo se najjačih potresa u povijesti Hrvatske; studenti otkrili kako su proživjeli nedavne
Nedavni potres koji je pogodio Petrinju i okolicu nikoga nije ostavio ravnodušnim, pa tako ni studente s kojima smo razgovarali, no on nije jedini koji je tako snažno pogodio hrvatsko tlo. Tijekom povijesti bilježi se nekoliko jačih nakon kojih su uslijedili dug oporavak i temeljita obnova gradova.
Nedavni potres koji je pogodio Petrinju i okolicu nikoga nije ostavio ravnodušnim, pa tako ni studente s kojima smo razgovarali, no on nije jedini koji je tako snažno pogodio hrvatsko tlo. Tijekom povijesti bilježi se nekoliko jačih nakon kojih su uslijedili dug oporavak i temeljita obnova gradova.
Jedna je studentica potres s epicentrom na petrinjskom području doživjela na ulici u centru Zagreba gdje je, kako kaže, nastala opća panika. Iako se potresa nije previše uplašila, panika ju je ulovila kada zbog pada telefonskih linija nije mogla dobiti mamu koja je sama bila u njihovom stanu:
– Imala sam sreće što sam trenutak potresa doživjela vani, na ulici, pa nisam osjetila njegovu snagu u punome mahu. Čim je prestalo tresti nastala je opća panika, ljudi su vrištali i trčali po ulicama u samom centru grada. Budući da se nisam previše prepala, odmah sam uzela mobitel i krenula nazivati mamu, znajući kako je sama doma. Nakon deset neuspješnih poziva i mene je obuzela panika. U tom trenutku nisam mogla percipirati da su zbog preopterećenja pale telefonske linije. Uz sve, u glavi su mi se vrtjele slike stana, koji je nastradao u potresu u trećem mjesecu i koji smo tek nedavno uspjeli do kraja urediti. Na sreću, stan ovaj put nije pretrpio oštećenja. Kad sam napokon uspjela doći u kontakt s mamom osjetila sam olakšanje, ali ne zadugo. Listajući portale samo su pristizale vijesti o potresu, fotografije Petrinje i okolice. Premda su Petrinja i okolica u potresu stradale više nego Zagreb u ožujku, na vlastitom primjeru mogu se nadati kako će u što skorijem roku ljudi moći obnoviti svoje stanove i kuće, pokušati potisnuti ovu ogromnu tragediju i s osmijehom na licu gledati u budućnost. Mislim da smo na dobrom putu zahvaljujući dobrim ljudima iz Hrvatske i ostalih zemalja koji se svim srcem trude pomoći.
– Iako potrese koji su se zaredali nisam osjetila toliko snažno kao oni koji su se nalazili bliže epicentru, osjećaj straha bio je prisutan. Nakon doživljenih potresa i dalje osjećam nesigurnost, a noći su pune nemira. Vijesti o posljednjem potresu jačine 6,3 te fotografije i snimke nastradalih područja dosta su me pogodile. Drago mi je da u ovakvim situacijama pokazujemo da smo ljudi i pomažemo jedni drugima onoliko koliko možemo. Tako sam i sama prikupila dosta stvari koje sam poslala na potresom pogođena područja. Nadam se da potresa više neće biti te da će ova godina biti mirnija i lakša za sve nas.
Jedan od najjačih potresa koji je uzrokovao stravične posljedice, dogodio se 6. travnja 1667. godine u Dubrovniku. S jačinom 7,6 po Richteru potpuno je promijenio dotadašnju sliku grada. Nakon snažnog potresa u 8 sati i 45 minuta, uslijedili su tsunami u dubrovačkoj luci i požar koji je ugašen tek nakon dvadeset dana. Najveće štete nastale su nakon što se kamenje s brda Srđa srušilo na grad i uzrokovalo ogromne materijalne štete, dok je podignuta prašina bila toliko gusta da je zamračila nebo nad gradom. Dotadašnji bogat i moćan grad zbog nikada nije uspio vratiti nekadašnji sjaj i snagu. Dubrovačko područje pokazalo se vrlo rizičnim o čemu svjedoče i potresi četiri stoljeća kasnije – 1979. i 1996. godine.
Potres jačine 9 stupnjeva prema Mercallijevoj ljestvici pogodio je grad Viroviticu u lipnju 1757. godine. Ponovio se 54 puta s jačim i slabijim podrhtavanjima tla. Grad je ostao u ruševinama, a najviše su stradali franjevački samostan i crkva. Na nekim su mjestima nastale pukotine u zemlji iz kojih je prvo izlazila voda, a zatim žuti pijesak. Uslijedilo je dug oporavak i obnova cijelog grada.
Ne tako slabiji potres dogodio se 9. studenog 1880. u Zagrebu. Njegova jačina iznosila je 6,3 prema Richteru. Nakon najjačeg potresa, nastavila su se slabija podrhtavanja i održala se sve do Božića ostavivši tako grad u ruševinama. Nastale su brojne štete kao što je to bio i slučaj s prošlogodišnjim potresom. Među građanima nastala je velika panika, dio njih odselio je iz grada, dok je ostatak noći provodio izvan svojih domova – u Maksimiru i Tuškancu. Srećom, tadašnje su vlasti organizirale uspješnu obnovu tako da su unutar mjesec dana stanovnicima omogućili siguran povratak na radna mjesta, u školu i svoje domove.
Tijekom povijesti Hrvatske dogodila su se još tri jača potresa. Bio je to potres kod Pokupskog 1909. godine jačine 6 stupnjeva prema Mercallijevoj ljestvici, potres kod Imotskog jačine 6,2 prema Richteru koji je uzdrmao grad 1942. godine te potres iste jačine iz 1962. na području Makarskog primorja.
