Prava šapa pomaže, a pomozi i ti napuštenim mačkama

Više-manje je svima na Facebooku iskočila Prava šapa, kod prijatelja koji su nešto 'lajkali' ili onih hrabrijih koji su odlučili usvojiti koju macu. Donosimo vam intervju s ekipom koja stoji iza stranice i nesebično iz dana u dan pomaže napuštenim mačkama.

Za početak, tko stoji iza Prave šape? Predstavite nam se ukratko!

Prava šapa nije registrirana udruga, nije prihvatilište za napuštene mačke i nije azil. Prava šapa je naziv za Facebook stranicu koju vodi nas šestero volonterki, koje nastojimo pomoći napuštenim mačkama i naći im domove. 

Iza imena Prava šapa stoji tek nekoliko žena koje vole mačke, ali na pomalo nestandardni i pomaknuti način (smijeh). Naša ljubav prema mačkama vidljiva je u konkretnim akcijama spašavanja mačaka s ulica.

U skladu sa svojim mogućnostima ili bolje rečeno preko njih radimo konkretne akcije spašavanja mačića i pitomih odraslih mačaka, privremeno ih smještamo, osiguravamo im veterinarsku skrb te im nastojimo pronaći dobre domove.

Također provodimo „Uhvati - Steriliziraj - Vrati“ projekte, u kojima na humani način hvatamo odrasle slobodnoživuće (divlje) ženke mačaka, steriliziramo ih te nakon oporavka vraćamo na stanište.

Nakon što dođe pod našu skrb svaka maca dobije svoj album u kojem redovito i transparentno javljamo novosti o njoj. Također fotografijama dokumentiramo svaku steriliziranu macu, a za liječenja mačaka prilažemo račune. Fotografiramo i objavljujemo donacije građana. Pišemo priče o našim macama, fotografiramo mace za udomljenje i objavljujemo fotografije na stranici.

Koji su problemi s kojima se često susrećete? Kako uspijevate zbrinuti tolike mačiće i tko vam pomaže u svemu tome?

Problemi s kojima se svakodnevno susrećemo su u prvom redu neosjetljivost građana prema napuštenim i/ili uličnim mačkama, zatim konstantni pozivi u pomoć građana koji ne shvaćaju da nismo azil niti sklonište i da ne možemo zbrinuti svaku mačku koju netko nađe.

Populacija uličnih mačaka u Zagrebu je ogromna, a kada se pridodaju pitome mačke koje ljudi napuštaju, broj je jednostavno prevelik da se s njime nosi bilo tko, a kamoli nas šest. Građani uglavnom ostavljaju dojave na našoj stranici, a da ne shvaćaju potrebu da se sami angažiraju. Svakodnevno dobivamo i po desetak dojava. O čemu ovisi na koje ćemo reagirati? O više faktora ‒ o tome imamo li slobodnih čuvalica ili barem kaveza za oporavak, o tome koliko je hitna dojava (radi li se o odrasloj mački, mačiću, ozlijeđenoj maci, bolesnoj ili visoko skotnoj), o tome koliko se nalaznik može angažirati i olakšati nam djelovanje. Prava šapa nikad neće biti mjesto na koje se mogu odložiti pronađene mačke, ali će uvijek biti poveznica između svih onih koji vole mačke i žele im pomoći. Bit ćemo koordinatori, dat ćemo savjet, pomoći koliko god budemo mogli, ali ćemo od vas uvijek tražiti angažman.

Kada se jednom angažirate na neki način, shvatit ćete da to i nije toliko teško koliko ste mislili.

Budući da Prava šapa nema azil, prostor ili prihvatilište za mačke, većina mačaka koje vidite u našim albumima smještena je u našim stanovima, a ostatak je smješten kod privremenih udomitelja, tj. teta i stričeka čuvalica koji brinu o mačkama do udomljenja.

Tete i stričeki čuvalice su ujedno i glavni razlog zašto možemo zbrinuti toliko mačaka. To znači da su napuštene mace dio naših obitelji dok ne odu u zauvijek domove. Jedu s našim macama i psima, dijele igračke, prostor, spavaju s nama u našim krevetima. Bolesne, ozlijeđene mace, mace na oporavku od sterilizacija ili mace koje su u „karanteni“ držimo u velikim kavezima (kao u stacionaru), u kojima imaju pijesak, mjesto za spavanje, zdjelice. Ti kavezi su isto u našim stanovima (ne, ne živimo u stanovima od 100 kvadrata, a neki od nas su i podstanari).

Najveći problem s kojim se susrećemo svakako je nedostatak smještaja, odnosno privremenih udomitelja, a naravno problem su i financije za veterinarske troškove jer se financiramo isključivo preko donacija ljudi koji prate fb stranicu.

Udomljavanje napuštenih mačaka

Ima li velikog odaziva među ljudima što se tiče privremenog i stalnog udomljavanja?

Što se tiče privremenih udomitelja, imamo oko 30 stalnih i aktivnih čuvalica. Tete i stričeki čuvalice su jednostavno ljudi koji imaju iskustva s macama te malo prostora, volje i viška vremena. U svojim domovima čuvaju mace do udomljenja (hrane ih, maze, paze, čiste wc-e, po potrebi im daju terapiju). Ovisno o tome koliko vremena, iskustva, volje imaju, privremeni udomitelji su više ili manje uključeni u rad Prave šape. Često pomažu s prijevozima, sudjeluju u događanjima, sami financiraju hranu ili pijesak za mace koje čuvaju i slično.

Međutim, volonterke su one koje su odgovorne za svaku mačku spašenu s ulice koju daju na privremeni smještaj. Za nju smo dužni čuvalici osigurati hranu (suhu i mokru), pijesak, potrepštine (wc, zdjelice, igračke). Dužni smo toj maci osigurati veterinarsku skrb, čišćenje od parazita, cijepljenje, sterilizaciju dok god je na čuvanju. Dužni smo joj osigurati prijevoz do veterinara. Dužni smo macu fotografirati te oglašavati na fb stranici, Njuškalu i drugdje. Kada se pronađe udomitelj, dužni smo po macu doći i osobno je odvesti u novi dom. Ako udomitelj odluči vratiti macu nazad, volonterke je primaju nazad i traže joj novi privremeni smještaj, a udomiteljima su na raspolaganju dok god je maca živa.

Što se tiče zauvijek udomljavanja, ljeti je uvijek teško jer ljudi uglavnom idu na godišnje odmore, udomitelja je malo, a mačića nažalost jako puno budući da im sezona kreće u proljeće. Pa svejedno, ponosni smo što uspijevamo udomiti jako puno maca, pa čak i onih posebnih, teško udomljivih.

Opišite nam proces kroz koji bi svaki budući vlasnik trebao proći da udomi macu. Primijetili smo da veoma pazite na to tko udomljava i imaju li adekvatne uvjete.

Proces udomljenja zapravo započinje javljanjem zainteresiranog udomitelja u naš inbox na Facebook stranici ili na e-mail prava.sapa@gmail.com. Udomitelje zamolimo da popune kratki upitnik kako bismo dobili uvid o uvjetima koje nude te je li maca koju želi udomiti dobar izbor za njega i obrnuto.

Sve mačke koje udomljavamo nekad su bile na ulici i napuštene, pa tako udomljavanjem naše mačke udomitelji izravno spašavaju dva života ‒ život one mačke koju su udomili (jer je do nas došla s ulice) i život mačke koja dolazi na njeno mjesto na privremeni smještaj. Mačke u novi dom dolaze veterinarski zbrinute i socijalizirane.

Uvjeti udomljenja pojedine mačke s Prave šape individualno su prilagođeni dobi, karakteru, navikama i zdravstvenom stanju mačke koja traži dom. Neke mačke udomljavaju se isključivo u stan/kuću bez mogućnosti izlaska van, neke se udomljavaju u kuće s dvorištem i kontroliranim izlascima (no u tom slučaju ne udomljavaju se u kuće koje su u blizini većih prometnica). Neke se mogu udomiti u obitelji sa psima, s drugim mačkama, s malom djecom, druge pak ne mogu. Neke se udomljavaju u paru, neke zasebno.

Zajedničko svima je da se mačke udomljavaju u kućne uvjete, a to znači da se ne udomljavaju kao vanjske mačke, dvorištarke, garažarke i slično, već kao kućni ljubimci i članovi obitelji.

Također je svima zajedničko da se udomitelji obvezuju nekastrirane mačke kastrirati kada dosegnu spolnu zrelost, prije ikakvog parenja; držati ih u sigurnim uvjetima, adekvatno ih hraniti i voditi veterinaru po potrebi.

Sve se udomljavaju uz provjeru uvjeta, što znači da će volonterka osobno odvesti mačku u novi dom.

Tom prilikom potpisuje se ugovor o udomljenju kojim se udomitelji obvezuju na adekvatnu brigu i kastraciju. Volonterka se obvezuje da će biti dostupna za bilo kakva pitanja ili dvojbe koje bi udomitelji mogli imati bilo kada tijekom života udomljene mace, a ako je više ne mogu zadržati, ugovor omogućuje da vrate macu nazad pod našu skrb.

Ostajemo u kontaktu sa svojim udomiteljima, uvijek smo im na raspolaganju ako naiđu na neki problem i volimo kada nam šalju slike sretnih maca iz svojih domova.

Koliki su vam troškovi za oporavak ili zbrinjavanje jedne mačke?

Troškovi zbrinjavanja mačke ovise naravno o težini slučaja.

Kada na skrb uzmemo “zdravu” mačku, znači mačku ili mačića s ceste koji nema ozbiljnijih zdravstvenih problema, naši troškovi se sastoje od troškova hrane i pijeska, antiparazitika (sredstvo za liječenje unutarnjih i vanjskih parazita koje svaka vanjska mačka ima), kastracije ako je mačka spolno zrela i troškova cijepljenja.

Na kraju trebamo spomenuti i troškove benzina jer mačku moramo preuzeti, voziti je do privremenih udomitelja, veterinara, i na kraju u novi dom.

Znači na “zdravu “ spašenu mačku utrošimo otprilike 400-500 kuna, ovisno o tome koliko dugo ona ostane na čuvanju. Mjesečno čuvanje za jednu mačku košta nas oko 150 kn (to su troškovi samo hrane i pijeska). Neke mace su na čuvanju tjedan-dva, neke više mjeseci, pa i godinu dana dok se ne udome.

S ozlijeđenim i bolesnim mačkama, koje uzimamo na skrb u velikom broju, troškovi se penju do par tisuća kuna. Takvim mačkama su potrebne skupe operacije, terapije i specijalizirane dijagnostičke metode prilikom veterinarske obrade.

Trenutno na skrbi imamo 115 neudomljenih mačaka.

Pomozi i ti!

Jesu li ljudi više zainteresirani i osjetljiviji prema macama koje su ozlijeđene ili niste primijetili neku razliku? Kakve mace ''pale'' buduće vlasnike? Također, zašto ste počeli pisati male pričice o mačkama? Smatrate li da to, među ostalim, zbližava i pobuđuje senzibilnost kod ljudi?

Da, sasvim sigurno postoji pojačana osjetljivost prema ozlijeđenim macama pa tako ljudi koji nas prate rado sudjeluju i pomažu u pokrivanju veterinarskih troškova, lijekova, posebnih potreba takvih mačaka.

Međutim posebne, kako ih volimo zvati, mace se ipak teže udomljavaju. Ljude je još uvijek strah te misle da takve mačke zahtijevaju neku posebnu njegu ili da pate. Istina je da mačke bez šape ili očiju sasvim normalno funkcioniraju. Na primjer, slijepa mačka se nauči na prostor u kojem boravi i bez problema se snalazi. Mačka bez noge i/ili vida se igra i funkcionira poput cijele, “savršene” mace. Naravno, takve mačke traže posebne uvjete udomljenja, pa tako nećemo slijepu macu udomiti da izlazi van.

Ostala ograničenja su samo u našim glavama, a “invalid” je u biti prilično nesretan i pogrdan naziv za mačke kojima njihov tjelesni nedostatak ni malo ne smeta.

Mačke za koje ćemo uvijek brzo naći udomitelja su predvidljivo – dugodlake, izrazito lijepe ili u tipu neke pasmine. Za njih nije potrebna ni posebno napisana priča, ni kvalitetna fotografija, nažalost.

Upravo zbog posebnih, teže udomljivih mačaka smo počeli pisati naše priče. Želja nam je da ljudi uvide da takve mačke mogu imati normalan život, mogu voljeti i biti savršeni kućni ljubimci i prijatelji. Priče obično pišemo u prvom licu, iz perspektive određene mačke i naravno, tako želimo da se čitatelj i potencijalni udomitelj poveže s očima koje ga gledaju s ekrana. Trudimo se ne biti prepatetični, a one posebno tužne, teške slučajeve začinimo i s malo smijeha, da se lakše podnese.

Kako vam ostali mogu pomoći u ovome projektu?

Naš je glavni cilj povezati građane koji vole mačke tako da shvate da mogu i sami djelovati i pomoći na neki način, a da ne „prebace“ pronađenu mačku u neku udrugu po principu "pređi brigo moja na drugoga" i tako sebi olakšaju savjest. Ta mačka i dalje postoji - zahtjeva skrb, hranu, pijesak, veterinara, oglašavanje i udomitelje. Možete reći da mačka koju ste našli nije vaša briga, međutim činjenica je da u Hrvatskoj mace na ulici nisu ničija briga. Baš zato trebaju vas.

Udruge su pune životinja, volontera nedostaje, prostora nemaju. Svi radimo na granicama svojih mogućnosti, trpamo u stanove više nego što možemo podnijeti fizički i psihički, a dojava je sve više.

Želimo poručiti građanima da se uključe jer možemo toliko toga bolje i više napraviti ako svatko napravi nešto. Od dojave do sretne mace u novom domu puno je koraka koje možemo lakše proći, ako svatko na neki način pomogne.

Pomoći se može privremenim smještajem. Za prvu ruku dovoljna je jedna kupaonica ili sobica. Mace s ulice su zahvalne i za najmanji komadić prostora i zdjelicu s hranom.

Pomoći se može prijevozom, do veterinara, volonterke, čuvalice.

Pomoći se može potrepštinama – donacijom hrane za mace na čuvanju, pijeska ili igračaka, antiparazitika ili lijekova.

Pomoći se može financijski – plaćanjem račun kod veterinara, donacijama za sterilizacije, makar s 10 kuna mjesečno, toliko svatko može, a macama koje nemaju nikoga, to znači puno.

Pratite stranicu Prave šape i kad ste u mogućnosti pomozite i vi!