Okosnica je rada Ahimse – pomoć drugima, a okuplja sve više studenata
Udruga mladih Ahimsa širi pozitivu ulicama Zadra, ujedinjuje mlade iz tog grada koji su željni pomaganja, druženja i uveseljavanja drugih, a time i sebe samih.
Udruga mladih Ahimsa širi pozitivu ulicama Zadra, ujedinjuje mlade iz tog grada koji su željni pomaganja, druženja i uveseljavanja drugih, a time i sebe samih.
U našem okruženju možemo pronaći velik broj aktivnih udruga mladih koje se bave raznovrsnim aktivnostima. Prava je to prilika da se nekoj od njih i priključimo te da razvijamo svoje potencijale i interese za vrijeme jednog od najdinamičnijih razdoblja života – onog studentskog. Udrugu mladih Ahimsa (koja djeluje u Zadru) u razgovoru nam je predstavila njena trenutna predsjednica Mira Treursić.
Kako je vaša udruga nastala, čija je bila prva ideja i kako je tekao proces registracije, realizacije? Što označava vaše ime, Ahimsa? Koliko vam je bilo važno da u nazivu stoji Udruga mladih umjesto samo Udruga? Šaljete li i time neku poruku?
– Udruga je nastala prema ideji dviju mladih cura – Anite Pavić i Lee Družeić. One su bile naši glavni pokretači, znale su tko još ima slične ideje i slične želje, kontaktirale dalje prijatelje i tako se skupilo nas petero! Mala družba koja se trudila koliko je mogla, a najviše muke imala je naša prva predsjednica i to s birokracijom kako bi se Udruga mladih Ahimsa i službeno pokrenula, no ona je i to savladala. Realizacija nije predstavljala nikakav problem, počeli smo ostvarivati početne ciljeve. Uz dobru volju i sjajne ideje, svi su bili zainteresirani za ono što smo nudili i pomagali u realizaciji koliko su mogli.
Ahimsa predstavlja nenasilje, jednakost, toleranciju, ljubav... Ona u stvari označava sve ono što je naš glavni cilj, da društvo u kojem živimo potaknemo i motiviramo da se međusobno poštujemo, poštujemo različitosti, da nema predrasuda....
Naravno da je to mladih u Udruga mladih Ahimsa ciljano u nazivu, te to ne oduzima pravo nitkome da nam se pridruži, neovisno o dobi čovjeka, mlad je onaj tko je ambiciozan, kreativan i neustrašiv.
Koliko članova brojite? Koliko je udruga vezana za studentski status, obzirom da najveći broj članova čine studenti? Što vas pokreće?
– Za sada brojimo 15 aktivnih članova Udruge. Udruga nije vezana za studentski status s obzirom na to da nije ni ideja, ni cilj da Udruga ima isključivo studente kao članove. Svi su dobrodošli, svi koji mogu pridonijeti nečim našem cilju i koji su voljni raditi s nama kako bismo taj isti cilj i ostvarili. Mi smo tu da bi kvalitetno iskoristili svoje vrijeme, time činili nešto lijepo za društvo i sebe.
Studenti su s različitih smjerova, bitno je samo to da oni koji žele, da mogu i biti gdje žele te raditi što žele, nove ideje osnažujemo i ostvarujemo, potičemo mlade da budu kreativni, poduzetni, neustrašivi i da se uz sve to i dobro zabave.
Teško pitanje, što nas pokreće? Mogu reći samo što mene pokreće, a to je zadovoljstvo nakon svakog osmijeha kojeg dobijem, zbog svega što radim, i da dokažem da je sve moguće, a sve što je potrebno za ostvarenje je volja i trud! Mislim da time šaljem poruku koja vrijedi, koja motivira i druge, a to je da naš trud i naše zalaganje ostvaruje male, ali zapravo velike korake za nas i druge.
– Okosnicu našeg rada predstavlja (najkraće rečeno) – pomoć drugima. Trenutno smo najviše fokusirani na volontiranje s djecom iz Udruge Down sindrom Zadar s kojima se nalazimo dva puta tjedno te s kojima provodimo razne radionice. Osim toga, pripremamo i Dane otvorenih vrata kako bismo, između ostalog, upoznali druge ljude s njima, kako bismo im pokazali koliko su ta djeca predivna i na koje načine im mogu pomoći. U Domu za starije i nemoćne Zadar vodimo jednu glumačku radionicu koja je zapravo nedavno pokrenuta ideja i zbog koje smo jako uzbuđeni. Nadamo se da ćemo imati priliku pokazati umijeće naših dragih prijateljica i drugima te da neće sve ostati u četiri zida. Također, imamo i volontere koji odlaze u Zadarski azil kako bi usrećili naše najdraže četveronožne prijatelje. Pokrećemo i jedno novo volontiranje u Domu za djecu i mlade te se zaista nadamo da ćemo u tome i uspjeti. Uz sve to uvijek pokušavamo smisliti nešto novo, tj. pokušavamo pronaći nove načine kako bismo mogli drugim ljudima i našoj zajednici. U procesu je i organiziranje Ahimsa weeka koji će biti otvoren za sve, traje pet dana te svaki od njih ima različitu temu.
Imate li podršku sveučilišta, na koji način ste registrirani?
– Sveučilište u Zadru nam stvarno uvijek izađe u susret kada nam je potreban neki od kabineta za održavanje sastanka, a Studenski klub Božo Lerotić također uvijek ima otvorena vrata za nas i za sve mlade kojima je prostor potreban.
Registrirani smo u Registar udruga Republike Hrvatske, te trenutno rješavamo registraciju u registar Neprofitnih organizacija.
Kako si se ti uključila u Udrugu?
– Uključila sam se na poziv Anite Pavić, nije bilo potrebe ni da završi rečenicu, a ja sam već vidjela da je to ono što i ja želim, koliko sam mogla bila sam joj od pomoći. Danas sam ja predsjednica Udruge i zaista se trudim da svakog dana napravim maleni korak naprijed.
Aktivnosti su raznolike, to mi je jako drago i zbog toga sam presretna. Ja zapravo sudjelujem koliko mogu (zbog fakulteta, posla i papirologije) u svemu, nekada sam stizala biti redovita na svim našim aktivnostima, no sada nažalost ne stižem toliko. Koliko mogu stvarno odem i zapravo jedva dočekam kada ću otići na neku aktivnost. Nemam ni jednu za istaknuti kao najdražu jer su mi uistinu sve pojednako drage, svaka ima svoje čari koje me privlače. No, moram naglasiti da sam najponosnija na Juru (osoba sa Down sindromom) koji je volontiranje za mene transformirao u drugu dimenziju! Zajedno smo puno postigli, nije to više vid volontiranja, već je to kvalitetno prijateljsko druženje kroz koje oboje rastemo.
Kako usklađuješ svoje studentske obveze i djelovanje udruge, koliko tjedno vremena ti oduzme?
– Na ovo pitanje bih zapravo pokušala odgovoriti na drugačiji način, objašnjenjem kako to sve ide po vremenu (nekom tjednom rasporedu). Kada se prijavite na početku samih organiziranja, svi su upitani o svojim obavezama koje imaju (raspored predavanja, smjene na poslu...) te se raspored radi tako da svima termini odgovaraju. Ako netko ne može doći, bitno je samo da se javi kako bi i drugi znali. Nema nekog određenog vremenskog raspona tjedno, svi su u drugačijim aktivnostima, netko na više njih, a netko na jednoj...
Mira za kraj svima poručuje:
– Poštujte, volite i razumite sebe i druge! A naša vrata su vam svima uvijek otvorena!
