Ljudi više vjeruju Facebooku nego institucijama, medijima i znanosti

– Ljudi su skloniji vjerovati informacijama koje pročitaju na Facebooku nego autoritetima poput institucija, znanosti i medija. Građani i građanke Hrvatske ne vjeruju ni Vladi, ni pravosuđu, ni medijima. Čak 50% ljudi u Hrvatskoj vjeruje kako virus nastaje u vladinom laboratoriju, dok je ta brojka u Danskoj samo 6%, a u Švedskoj 7%. Građani i građanke Hrvatske izbjegavaju vijesti. Povjerenje u društvene mreže raste, a povjerenje u zdravstvene radnike i radnice je u padu. – uvodno je pojasnila kontekst profesorica Marijana Grbeša-Zenzerović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Naglasila je i zanimljiv podatak kako građani i građanke više vjeruju institucijama Europske unije, nego onim nacionalnim.

– U Hrvatskoj 62% građanki procjenjuje da se barem jednom tjedno susreću s dezinformacijama. Tu je bitno napomenuti efekt trećeg – što znači da osobe imaju znanje o dezinformacijama, educirane su i zbog toga smatraju kako neće nasjesti na lažne vijesti i manipulativne tvrdnje. Zaista se susrećemo sa sve spretnijim, sofisticiranijim i boljim načinima pakiranja dezinformacija na koje je lakše nasjesti jer ih je teže prepoznati. Tehnike i alati prezentiranja dezinformacija napreduju svaki dan, nažalost. kada raskrinkamo jedan, pojavljuje se drugi (deepfake, umjetna inteligencija, botovi). – istaknula je Milica Vučković, predavačica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

– Znanost nema uvijek odgovor na sva pitanja što širitelji dezinformacija i teorija zavjere koriste. Osim zagađenog medijskog prostora i loše komunikacije političara tu je i činjenica da znanost nije lako komunicirati na svima razumljiv način. – upozorila je Vučković.

– Nemamo tradiciju ispravaka niti follow up priča u mainstream medijima, kada ispravljamo informaciju u ponovnoj objavi. Doseg mainstream medija daleko je veći od rubnih grupa na društvenim mrežama.  Osnovni postulati novinarstva sugeriraju da izvještavanje treba biti uravnoteženo i pošteno, a taj princip uravnoteženosti često podrazumijeva dvije strane. To može dovesti do toga da se sutra građani ne žele cijepiti, poštovati epidemiološke mjere ili vjerovati da postoji neka bolest. To je zato što se vrlo često u medijskim izvještajima, zbog uravnoteženosti i poštenog pristupa, daje jednak prostor i tezama za i tezama protiv, iako u znanstvenoj zajednici postoji neki generalni konsenzus da cjepivo pomaže u borbi protiv bolesti. Što su građani više izloženi tradicionalnim medijima koji na taj način izvještavaju, to više tome vjeruju. Pošteno i uravnoteženo izvještavanje treba drugo tumačenje, to nije čisto matematički – 50:50, pola antivakseri, pola vakseri. – rekao je profesor Brautović.

– Imamo ograničeni kapacitet za procesuirati sve što primamo. Na temelju jednog članka, generalizirat ćemo i stvoriti pristrani stav, a emocije će nas potaknuti da ga dijelimo. Čovjek obrađuje informacije poput računala, naša kognitivna arhitektura određuje na koji način ćemo sažimati informacije – kako odredimo što ćemo automatski procesirati jer nemamo više resursa baviti se nekom temom, a naše bi emocije mogle biti pogonsko gorivo i vjetar koji usmjerava taj naš kognitivni sistem.

– Postoje horde portala koje produciraju emocionalno nabijene informacije da bi skupljale klikove na sadržaju koji je najčešće preveden iz inozemnih izvora i lokaliziran. U našoj regiji jezik je svima razumljiv i to znači da se sadržaj proizveden kod nas vrlo lako može širiti po regiji. – upozorila je Ana Brakus, izvršna direktorica portala Faktograf, te dodala – Fact-checking mora uključivati empatiju prema onima koji čitaju, ali i prema onima koji dezinformacije iz straha i ne znanja šire. To ne znači da postoji empatija za one koji svjesno stvaraju dezinformacije, jer oni zarađuju na patnji drugih.