„Ja sam žena koja živi svoj san; živim slobodno i nomadski, pišem i živim od pisanja”
Književnica Snežana Radojičić na predstavljanju nove knjige u Info zoni podijelila je brojne anegdote s putovanja i otkrila kako putovati svijetom s pet eura dnevno.
Književnica Snežana Radojičić na predstavljanju nove knjige u Info zoni podijelila je brojne anegdote s putovanja i otkrila kako putovati svijetom s pet eura dnevno.
Snežana Radojičić, književnica koja na biciklu osvaja svijet, prethodnih je mjeseci pisala i pedalirala na jugoistoku Azije. U Splitu je predstavila novu knjigu koja prati njezino putovanje biciklom kroz Tursku te iskoristila priliku da ispriča uspomene i dojmove s ostatka putovanja koje je započela 2011. godine
Da ste Snežanu Radojičić, profesoricu književnosti i književnicu koja je u ponedjeljak 23. svibnja u Info zoni predstavila svoju najnoviju knjigu Nomad, slučajno sreli prije samo pet godina i pitali je tko je, odgovorila bi jednostavno: menadžerica u osiguravateljskoj kući. Da joj to isto pitanje postavite sad, rekla bi:
– Ja sam žena koja živi svoj san; živim slobodno i nomadski, pišem i živim od pisanja.
Naime, Snežana je prije pet godina shvatila da je njezin život potpuno promašen i da nije čak ni pokušala ostvariti svoje snove. Odlučila je napraviti radikalan potez koji će okrenuti njezin život naglavačke: dala je otkaz, prodala je sve osim nekretnine u Beogradu i biciklom se zakotrljala u svijet. Zakotrljaj me oko sveta prvi je njezin objavljeni putopis:
– Krenula sam u svijet s budžetom od pet eura dnevno – ideja je bila da putujem 3 – 4 godine oko svijeta, vratim se, napišem knjigu i postanem poznata! – sa smiješkom nam je rekla Snežana, danas iskusna nomatkinja koja je iza sebe ostavila preko 45 000 km.
U pet godina putovanja po svijetu napisala je čak pet knjiga, a u posljednjoj opisuje Tursku kao najgostoljubiviju zemlju iz koje i potječe čuvena uzrečica – Svakog gosta tri dana dosta!
– Poziv na čaj kod Turaka je kao ‘hello’! Ako prihvatite poziv, odmah vas posluže, a ako nemate gdje spavati – odmah postajete njihovim gostom. U centralnoj Anatoliji praksa su gostinjske kuće u kojima možete ostati do tri dana i tada cijelo selo brine o vama.
Najfascinantniji spomenik, proslavljen filmom Tomb Raider, za Snežanu je Angkor Wat u Kambodži:
– Mi svi patimo od eurocentrizma i ovi tamo na istoku su za nas oduvijek bili ‘polu-divlji ljudi’, ali baš ti ‘polu-divlji ljudi’ su u 12. st. u Angkoru brojali milijun stanovnika, dok ih je Pariz imao samo 20 000, a u čitav kompleks hramova uloženo je više kamenih blokova nego u sve piramide svijeta. – otkrila je.
Kulturološki šok doživjela je u Kini te je imala velikih problema oko sporazumijevanja s Kinezima kojima je i govor tijela potpuno drugačiji od našeg. Otkrila nam je da je svakom Kinezu najgora noćna mora – izgubiti obraz:
– Kinez ‘gubi obraz’ ako ne zna odgovor na pitanje, ako pokaže negativno raspoloženje, ako ispadne glup u društvu. I što onda prosječan Kinez uradi kad vidi bijelu ženu na biciklu koja ga nešto pita na njemu nerazumljivom jeziku? On bježi! Ili vas potpuno ignorira!
Kapadokiju u Turskoj, kaže, neće nikada zaboraviti:
– To je nestvarna regija u centralnoj Anatoliji koja izgleda kao površina Mjeseca, a nastala je erupcijom vulkana koja je formirala nevjerojatne oblike koje znanstvenici zovu ‘vilenjački dimnjaci’. Tu se nalaze podzemni gradovi koji su mogli primiti i do 20 000 ljudi, a neke generacije, kako kažu znanstvenici, nisu nikada izašle na površinu.
Njeni najveći pothvati bili su uspon na Himalaju i prelazak pustinje Gobi:
– Kad se nađete gore, na vrhu, gledate te planine i znate da to postoji oduvijek... Osjetila sam kako mi se ego smrskava pod težinom Himalaja. Vidljivost je u pustinji Gobi, i uopće u Mongoliji, zaista ogromna, do 50 km, bez pretjerivanja! Poslije sam čula da je i redateljsko oko Emira Kusturice to prvo primijetilo kad je bio u Mongoliji – tu veliku vidljivost zbog koje može snimati na daljinu bez korištenja zoom-a.
Najegzotičniji je za nju bio festival Thaipusam u Singapuru u čast boga Murgana koji od muškaraca traži žrtvu u obliku bolnih maski koji pomiču granice njihove izdržljivosti:
– Nošenje maske velika je čast i odgovornost – onaj koji ju odluči nositi mora to činiti svake godine, do kraja života.
Snežanina životna avantura definitivno ovdje ne završava te ćemo vjerojatno vrlo skoro čitati i slušati o njenom planiranom putovanju u Južnu Koreju, Japan, Filipine, Australiju, a uskoro možda i u Latinsku Ameriku – njen veliki, još neostvareni nomadski san.
