Euro u Hrvatskoj jednako kaos? Stručnjak za Studentski.hr komentira glavna makroekonomska događanja

Cijene bombastično rastu; Je li nam trebao euro?; Zabilježena rekordna inflacija...– samo su neki od naslova koje svakodnevno možemo pročitati na naslovnicama hrvatskih mainstream-medija. 

Prije nekoliko dana kuna je službeno otišla u povijest, na hrvatskom tržištu primat je preuzeo euro i tako smo službeno postali dio eurozone. Euro je na scenu stupio u podosta nezgodnom trenutku, kada svjetsko tržište pogađa visoka stopa inflacije.

Prema najnovijom podacima, koje je objavio Državni zavod za statistiku, potrošačke cijene u Hrvatskoj porasle su za 13,1 posto, dok je inflacija u protekloj godini iznosila 10,8 posto. Paralelno s nepovoljnom makroekonomskom situacijom, dobar dio trgovaca euro je odlučio iskoristiti za neopravdano podizanje (zaokruživanje) cijena. Država je reagirala, Državni inspektorat je utvrdio niz nepravilnosti, a iz Vlade su najavili sankcioniranje trgovaca i obrtnika koji su u kratkom periodu bez opravdanog razloga podigli cijene.

No, kako ne bi laički filozofirali o stanju na tržištu i utjecaju eura na cijene, kontaktirati smo stručnjaka. Naš sugovornik je prof. dr. sc Nebojša Stojčić, profesor na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku te profesor temeljnih ekonomskih predmeta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Odlučili smo aktualne teme sabrati u nekoliko pitanja, a što ekonomski stručnjak misli o novostima na hrvatskom makroekonomskom planu, saznajte u nastavku.
 

Kakvo je vaše mišljenje o stupanju Hrvatske u eurozonu, možete li istaknuti neke mane (ako ih uopće ima).

S početkom godine u Hrvatskoj smo uveli euro. Radi se o još jednom iskoraku u našem procesu pristupanja europskim integracijama za koji su pripreme trajale dulje vrijeme. Tijekom cijelog tog razdoblja lomila su se i koplja oko toga je li nam euro potreban ili ne te oko pitanja odabira trenutka za uvođenje eura. Kao i većina ekonomskih priča i ova ima svoje pozitivne i negativne aspekte o kojima je u javnosti bilo puno govora proteklih mjeseci. U tim raspravama nekako se najčešće kao negativni učinak isticao gubitak mogućnosti intervencija u gospodarstvu instrumentima monetarne politike (npr. tečaj). U teoriji taj argument stoji, ali moramo imati na umu i visoku euroiziranost našeg gospodarstva i posljedično činjenicu da zbog toga i u prošlosti nismo baš previše koristili instrumente o čijem gubitku se sada govori. Ono što ja često volim reći je da postoji niz hipotetskih mana uvođenja eura nasuprot kojih stoje realne koristi.

 

U kratkim crtama, kako bi euro trebao utjecati na stopu inflacije?

Kao što svi studenti ekonomije dobro znaju još od prve godine studija, inflacija se definira kao porast cijena. Prelaskom s jedne valute (kune) na drugu (euro) neminovno je zaokruživanje određenih cijena koje bi se u nekim slučajevima trebalo odviti na niže, a u nekim na više iznose. Ako kod zaokruživanja cijena prevladava učinak na više, možemo govoriti o inflatornom učinku.

Dolaskom eura, cijene su porasle. Iako je Vlada najavila suprotno, trgovci zaokružuju cijene. Prema izvještaju DIRH-a, u trgovinama je zabilježen rast od 3 do 19 posto, a neke uslužne djelatnosti bilježe i znatno veći rast cijena. Zašto je to tako, je li za sve kriva isključivo pohlepa trgovaca i obrtnika?

Kada govorimo o trenutnoj razini inflacije u Hrvatskoj, ali i u svijetu, onda moramo imati na umu da ona nije nastupila preko noći uvođenjem eura nego je s nama već određeno razdoblje. Još od pandemije na globalnoj gospodarskoj sceni prisutna je rijetka kombinacija procesa na strani potražnje, ponude i strukturnih poremećaja koji zajedno stvaraju pritisak na rast cijena. Rast potrošačkog optimizma nakon popuštanja pandemije dao je snažan impuls potražnji koju tvrtke nisu mogle i još uvijek ne mogu na odgovarajući način zadovoljiti zbog strukturnih poremećaja u dobavnim lancima. Na to se nadovezao i rast troškova proizvodnje uslijed spomenutih strukturnih problema, ali i geopolitičkih zbivanja poput rata u Ukrajini. Sve to prelilo se i na hrvatsko tržište koje nije izolirano od svjetskih događanja. Uvođenje eura je u toj priči samo posljednji u nizu pritisaka na cijene i magnitudu njegovog učinka ćemo moći procijeniti s vremenskim odmakom. Nije upitno da gospodarstvo već dulje vrijeme trpi porast troškova koji se u određenoj mjeri prelijeva i na krajnje potrošače. Međutim, svi problemi koji su postojali prvim danom uvođenja eura postojali su i tjednima i mjesecima ranije pa se javnost s pravom pita zašto je baš taj trenutak odabran za brojne korekcije cijena naviše i jesu li sva poskupljenja kojima smo svjedočili proteklih dana i tjedana utemeljena u porastu troškova.  

 

Je li se takav scenarij mogao predvidjeti i zaustaviti? Mogu li građani očekivati normalizaciju cijena, odnosno povratak na staro (prije uvođenja eura)? Postoje li zakonska ograničenja i što će biti s trgovcima koji su neopravdano podigli cijene?

U svim zemljama koje su uvodile euro došlo je do određenog porasta cijena pa se ni kod nas nije očekivao drugačiji razvoj događaja. Međutim, pojedina poskupljenja kojima smo svjedočili su značajno premašila i najcrnje strahove iz razdoblja prije uvođenja eura. Mogućnost za intervenciju Vlade formalno postoji, ali teško je povući crtu između onih dobara i usluga kod kojih je potrebna državna intervencija i onih čije određivanje cijena bi se u cijelosti trebalo prepustiti tržištu. Postoji, međutim, prostor za intervenciju kroz udruge potrošača, aktivnosti samih građana na dijeljenju informacija i sl. koji je bio prisutan u drugim zemljama prilikom uvođenja eura, ali je u nas čini mi se uglavnom izostao. Smatram da se pozitivnom kampanjom u kojoj će na neki način biti istaknuti oni koji nisu dizali cijene iznad granica koje bude sumnju u opravdanost takvih radnji moglo puno više učiniti bez državnog zadiranja u tržišni mehanizam.