Divjak o dopisu MZO-a: „Pokazuje nerazumijevanje stanja na visokim učilištima, neobjašnjivi strah od tehnologije”

– Dopis je to koji pokazuje nerazumijevanje stanja na visokim učilištima, neobjašnjivi strah od tehnologije u nastavi, konfuziju i nepripremljenost. Jasno mi je da su svi koji su nešto znali o visokom obrazovanju iz MZO-a pobjegli u posljednjih godinu dana, te da tamo sada nema nikoga od dužnosnika i više pozicioniranih službenika koji o tom sustavu išta suvislo znaju. Tako da praktički nije imao tko ministru pripremiti ovaj dopis, ali ovo pokazuje i potpuni nedostatak vizije ministra i Vlade vezano uz visoko obrazovanje u ovoj fazi borbe protiv pandemije kao i u okviru razvoja kompetencija za 21. stoljeće. – piše Divjak.

– 1. Dopis započinje konstatacijom da su visoka učilišta u proteklih godinu i pol svoju nastavu prenijela u virtualno okruženje (jedna od rijetkih točnih tvrdnji iz dopisa). Nadalje spominje virtualne, digitalne i dopisno-elektroničke oblike (nikad čula za ovaj potonji, očito birokratski izraz, koji pokazuje i stanje svijesti autora vezano uz upotrebe suvremenih tehnologija u obrazovanju), ali da kvaliteta nastavnog procesa nije bila u skladu s akreditiranim programima. Štoviše, naše resorno ministarstvo misli da je bila loša. Samo tako, bez diferencijacije na one koji su to napravili na svjetskoj razini, prozivanja lijenih koji se nisu potrudili ili isticanja vrijednosti digitalne transformacije visokih učilišta u kontekst razvoja.

2. Nakon toga ide uobičajena mantra kako je studentima teško i da virtualni oblik nastave negativno utječe na mentalno zdravlje studenata. Kao da su studenti inače učili i živjeli u rajskom vrtu bez virtualnog svijeta. A nakon toga i konstatacija da su pojedine generacije studenata dosegnule maksimalni moguće izlaganje virtualnoj nastavi. Komentira jedan moj kolega da ovo zvuči kao da smo ih izložili radijaciji u Černobilu, a ne da smo tako štitili njihovo i svoje zdravlje i da je dobar dio nas uložio velike napore da osigura kvalitetnu nastavu, pa iako i u virtualnom obliku. S druge strane, baš će ti naši studenti cijeli život raditi i živjeti i u virtualnom okruženju, pa trebaju i za to razvijati kompetencije. Međutim, toga nema u dopisu. 

3. Nakon toga dolazi prijetnja, ako nemamo akreditirane online studije ne smijemo više izvoditi online nastavu nego samo klasični kontaktni oblik nastave u sljedećoj akademskoj godini, jer to online nastava nije u skladu sa zakonima. To je naravno bez veze jer je baš MZO i cijela Vlada u protekle dvije školske i akademska godine preporučivala ili čak naređivala online nastavu jer se radilo o pandemiji, pa je za to postojao temelj, kako u Hrvatskoj tako i u cijelom svijetu. Taj pozamašni odlomak je očito napisao netko blizak AZVO-u, ali bez razumijevanja šireg okvira.

4. Niti jednom riječi u dopisu se ne spominje kako će visoka učilišta poštivati epidemiološke mjere i trebaju li ih uopće poštivati. Naime, ako imate dvoranu od 180 mjesta u koju trebate smjestiti 180 studenata poštivanje razmaka jednostavno nije moguće.

5. Niti jednom riječi se niti profesore, niti studente niti ostale zaposlenike ne poziva na cijepljenje niti ukazuje na nužnost da se odluke o tome donose na temelju znanstveno provjerenih činjenica, a ne na temelju pseudoznanstvenih parola koje se šire. 

Srećom neka sveučilišta (rjeđe) i fakulteti (češće) se pripremaju za hibridne oblike nastave, pa ćemo se valjda nekako izvući, jer ovo što je došlo od ministra je površno, neutemeljeno na istraživanjima i znanstvenim spoznajama, bez jasnoga plana i osiguravanje potpore, pa stoga i neprovedivo. Barem u sadašnjim okolnostima, osim ako netko ne odluči na temelju znanstvenih pokazatelja da je od 1.10. 2021. pandemija gotova.