„Dajte se u nešto, nemate pojma što će se iz toga izroditi!”
Matematiku voli cili svit. Možda ne, ali su je zasigurno mnogi zavoljeli zbog Tonija Miluna. Zahvaljujući entuzijazmu i upornosti, uspio je učiniti matematiku primamljivom i popularizirati „online” učenje. Čak i ako vam je matematika mrska, možda vas Toni Milun motivira za nešto drugo.
Matematiku voli cili svit. Možda ne, ali su je zasigurno mnogi zavoljeli zbog Tonija Miluna. Zahvaljujući entuzijazmu i upornosti, uspio je učiniti matematiku primamljivom i popularizirati „online” učenje. Čak i ako vam je matematika mrska, možda vas Toni Milun motivira za nešto drugo.
Matematika, mnogima se zamagli pred očima na spomen te riječi. Toni Milun je svojim video instrukcijama mnoge zalutale guske izbavio iz magle matematike. Možda nekima više ne predstavlja atrakciju, no osoba poput njega uvijek zavrjeđuje svoje mjesto pod suncem. S nasmijanim i dobro raspoloženim Tonijem Milunom popričali smo o počecima snimanja predavanja, o prednostima i manama snimanja edukativnog materijala, o učenicima koje je preobratio i o još mnogo čemu.
Kako je došlo do stvaranja portala i video instrukcija? Bi li došlo do toga da nije bilo inicijative vašeg studenta Nikole Mujdžića?
Do toga ne bi došlo bez Nikole i mojih studenata. Ništa bez studenata danas. Znači, meni je Nikola to predložio, kako su mu se svidjela moja predavanja. On je uvijek imao loše ocjene iz matematike i onda je došao na moja predavanja iz Poslovne matematike i Poslovne statistike i njemu se to svidjelo, počeo je dobivati čak petice. Njemu je to bilo čudno kako je tijekom osnovne imao dva iz matematike, a sada najednom pet. Njemu i drugima se svidjelo što sam krenuo od nule, tako da su predavanja mogli pohvatati i oni koji su imali slabo predznanje. Nikola je onda predložio da počnemo to snimati, sada ima točno pet godina od toga i onda smo se našli tri dana poslije, snimili prvi video i planirali smo na početku snimiti 20, 30, 50 videa. Međutim, to se nekako zahuktalo i sada imamo preko 2000 snimljenih videa.
Koliko često snimate video predavanja?
Već nakon nekih pola godine shvatio sam što točno želim. Znači, želim sustavno snimiti video snimke za učenike srednje škole i onda se baciti na gradivo 5. do 8. osnovne. Mi smo to u tri godine napravili sve, tu osnovu smo napravili. U međuvremenu uletjeli su neki novi projekti kojima se bavim, tako da sam u zadnjih dvije godine tih videa snimao vrlo malo, međutim sad kad sam počeo raditi za Algebru, dogovorili smo se da ćemo uskoro, znači od devetog mjeseca ili ranije, krenuti sa nadopunom videa i s proširivanjem nekim drugim sadržajima. Primjerice, ispiti, i tako dalje.
Kako je došlo do snimaka o izračunavanju kamata, kreditima, švicarcima, te su snimke ipak više usmjerene na svakodnevni život? To je bila vaša ideja?
To je moja ideja zato što sam vidio u javnosti da mnogo ljudi ne zna osnove matematike, postotke, kamatni račun, a to je nešto s čime se svi susrećemo. Zaista se svaki čovjek susretne s tim u životu. I onda sam vidio kad se dogodi neki gaf političara ili nešto, kad se nešto krivo objavi, kao promjena stopa PDV-a, ljudi zapravo ne znaju što će se dogoditi s cijenama i onda mi je palo na pamet da ako bude uskoro nešto aktualno, da snimim neki video, tako je došla promjena postotka PDV-a. Medijima su počeli pratiti te snimke, tako da, svako malo kad uhvatim vremena snimim nešto takvo. Primjerice, kad se lani srušio German Wings avion, budući da i ja često putujem, a bojim se aviona, i onda mi je palo na pamet da idem malo pogledati kroz povijest, je li avion danas sigurnije sredstvo nego prije ili ne. Prije je bilo toliko manje letova, sad mislim da imamo deset tisuća komercijalnih letova u svijetu dnevno, a manje od deset velikih nesreća godišnje. Prije je bilo puno manje letova, a broj nesreća je bio oko 30-40. Znači, danas je to puno, puno sigurnije. Meni je to bilo zanimljivo i rekao sam si da moram snimiti video o tome da ohrabrim i sebe i druge ljude. Tako da mi pada na pamet svašta.
Pretpostavljam da vam pri stvaranju video predavanja primarna motivacija nije bila zarada, no može li se na takav način štogod zaraditi?
Ja zarađujem ravno nula kuna od ovoga, nema nikakve zarade. No što se tiče samog interneta, naše snimke imaju oko 25 000 pogleda dnevno i potpisali smo ugovor s jednom tvrtkom koja nam je posrednik s YouTubeom prije skoro godinu dana. Međutim, došlo je do nekog nesporazuma. Oni nam nisu ništa isplatili, a taj iznos bi zapravo mogao biti negdje oko 50 eura mjesečno. Nije to nešto, oni će nam sada to početi isplaćivati, međutim mi imamo troškove. Imali smo udrugu, samoodržavanje udruge, računovodstvo i te neke stvari, kad pogledamo financijski, mi smo svi bili na gubitku. Nismo u to krenuli da bi zaradili, nego zato što nam se sviđa. Svi smo mi na račun toga dobili neke druge poslove. Neki su našli i stalni posao, jer im je ovo bila jedna velika preporuka, a i ja sam osobno dobio neke projekte. Znači, svako je dobio barem jedan, dva projekta na kojemu je neko vrijeme ili stalno radio. Svatko od volontera. Krenuli smo u to kako bi dali sve od sebe i radili instrukcije, ja nisam ni znao da se može zarađivati od toga. Ali su nama svima nenadano došle dobre prilike. To je poruka mladima, dajte se u nešto, radite i vi nemate pojma što će se sve iz toga izroditi. Direktno od videa nema niti kune, ali indirektno smo zaradili. Sudjelovali smo u mnogim projektima i neki su dobili stalne poslove.
Kako se financirate?
Imali smo neke novce u zakupu domene, nisu to bili neki veliki novci, to je par stotina kuna. Onda smo trebali kupiti neke plug-inove za programiranje, stalno su tu neki troškovi. Onda smo otvorili udrugu, pa je za udrugu trebalo i računovodstvo za udrugu, što smo sve dosta povoljno našli. Onda smo se javljali na neke projekte. Tu su i troškovi naših sastanaka, da se nađemo negdje na kavi ili tako, kad se sve to pogleda, to se radilo o nekoliko stotina kuna mjesečno, pa čak i do tisuću. Ono što je dobro je to da su ponekad pojedinci uplaćivali na naš žiro račun od udruge. Neki bi uplatili 100 kuna, neki 2000, no to je vrlo rijetko. Znam da me jednom student pitao o zaradi, krenuo i on raditi videe i računao je na donacije, na što sam mu rekao da zaboravi donacije, u Hrvatskoj ne postoji takva tradicija. Dobit ćeš donaciju jednom u tri mjeseca, možda ti padne 100 kuna, možda 300. To je ono što se meni događa, a dok on dođe do 2000 videa, to će potrajati.
Imate preko 10 milijuna pregleda na YouTubeu, preko 50 000 lajkova na Facebooku. Što mislite, kakav profil ljudi najviše gleda vaša video predavanja?
Učenici, to je prvenstveno. Srednja škola najviše, a ponekad i roditelji. Onda oni pomažu učenicima pa zajedno s djecom to uče. Ima i slučajeva gdje nastavnici neki zadatak puste na nastavi pa ga prokomentiraju, što se meni čini jako dobrim jer onda se iz drugog kuta nešto objasni, svaki nastavnik ima svoj način objašnjavanja. Meni se čini jako dobrim da učenik dobije pogled na postupak rješavanja zadataka iz dva kuta.
Smatrate li da će online učenje uskoro zamijeniti klasičan oblik učenja?
Neće ga zamijeniti, ali će ga nadopuniti. Tako i ove snimke koje smo mi snimili nisu zamjena za klasično školovanje, nego nadopuna za učenika koji nije nešto dobro shvatio, ako je bio bolestan, da doma to pogleda.
Mislite li da bi bilo dobro napraviti takva predavanja o društvenim znanostima i na drugim poljima? Kod nas video predavanja nisu toliko razvijena, Vi ste gotovo predvodnik toga.
Nije bilo, međutim sad već postoje neke platforme koje nude i više sadržaja. Kreće se lagano u tom smjeru zato što to je budućnost. Ja sam počeo raditi za visoku školu Algebra prije negdje osam mjeseci i mi za svoje studente, koji ne mogu doći na nastavu, stavljamo predavanja online i mogu predavanja pratiti doma.
99% čine pohvale i zahvale roditelja i učenika. Bilo je nekih ideja kako nešto popraviti. Nekad to uvažimo. Bilo je želja da se snime ovaj video, onaj video, pa bismo mi to snimili kad bi uhvatili vremena. To je bila jedna hiperprodukcija svega pa mi se znalo dogoditi i par grešaka. Onda mi učenici kažu: – Joj, ovdje ste pogriješili. Kako je meni smiješno, kod nas postoji kultura da se ne cijeni tuđi rad u smislu da kad netko nešto loše napravi, svi ga jako kritiziraju. I što se meni događa - suprotno. Valjda su meni učenici toliko zahvalni da kada ja napravim grešku, onda oni to meni ne kažu na ružan način, nego: – Joj profesore, mi mislimo da ste vi tu nešto slučajno pogriješili. Stvarno su mi super ovi moji pratitelji na internetu.
Vjerujem da ima i nekih slučajeva koji su uz vas zavoljeli matematiku?
Prošle godine sam upoznao jednog učenika koji je bio vrlo loš iz matematike i odlučio je upisati srednju školu u kojoj ima što manje matematike. To je bila neka srednja, strukovna, trogodišnja. Kako je u srednjoj školi volio automobile, on je odlučio upisati FER. I sad, kako će on tu matematiku savladati. Pronašao je ove videe koje sam snimio na internetu i sve ih pogledao, od prvog do zadnjeg, po nekoliko puta, pripremio se za FER i uspio ga upisati prošle godine Sjećam se još jednog slučaja kad mi je još jedan učenik poslao mail i zahvalio mi se kako je dobio 5, da mu nastavnik nije vjerovao da je sam naučio. Malo sam se upustio u konverzaciju s njim i zapravo sam shvatio da je on do tada imao same jedinice i dobio je prvi put peticu.
Koliko ste zadovoljni sa svojom prezentacijom na društvenim mrežama i koja vam društvena mreža najbolje odgovara za promociju?
Facebook je do sada bio najbolji. Tu sam zahvalan volonterki Evi koja sve to vodi. Ona je jedan primjer koja je na račun toga što je tu ispekla zanat dobila posao vođenja Facebooka za dvije, tri tvrtke, a čak je dobila i neke druge poslove. Facebook je kod nas u Hrvatskoj najbolji. Twitter se među učenicima nije probio, a oni su mi ciljana publika. Čini mi se da Twitter među učenicima nije popularan. Twitter imam više zbog sebe, poluposlovno.
