Kojim riječima NE utješiti tugujućeg prijatelja?
Tekst objašnjava zašto uobičajene fraze poput „znam kako se osjećaš", „to je božja volja", „ako bilo što trebaš, tu sam" ili „bit će bolje" u većini slučajeva nisu prikladne riječi utjehe u procesu tugovanja.
Tekst objašnjava zašto uobičajene fraze poput „znam kako se osjećaš", „to je božja volja", „ako bilo što trebaš, tu sam" ili „bit će bolje" u većini slučajeva nisu prikladne riječi utjehe u procesu tugovanja.
Kad nam prijatelj doživi gubitak, bilo da se radi o smrti u obitelji, prekidu veze, pobačaju ili nekom drugom stresnom događaju, često ne znamo što reći.
Iz dobre namjere ponavljamo uobičajene fraze poput „žao mi je" ili „tu sam ako me trebaš" koje se čine primjerenima, no ponekad mogu više odmoći nego pomoći.
Budući da nikome nije cilj povrijediti tugujućeg prijatelja, opisane su četiri fraze koje u većini slučajeva nisu utješne.
„Znam kako se osjećaš."
- Znam kako ti je.
- Ne, ne znaš.
- Ooo, znam.
Iskreno, nitko ne može znati, ne zna i nikad neće saznati kako se točno druga osoba osjeća koliko god empatični, pronicljivi i dobronamjerni bili. Čak i kad mislimo da smo doživjeli identično iskustvo kao druga osoba, ne postoji način da se u potpunosti stavimo u njenu kožu. Svatko je od nas zasebno biće kojeg čini sklop jedinstvenih psiholoških karakteristika i individualnih iskustava.
Pored toga, u svakoj situaciji postoji skup brojnih varijabli koje također utječu na složene osjećaje osobe. Naravno da je pohvalno biti empatičan, pokušati se povezati s drugom osobom i shvatiti je, ali neka nam stalni podsjetnik bude da nikad ne možemo ući u tuđi um. Istovremeno frazom „znam kako se osjećaš" možemo odati dojam da smo tip osobe koji uvijek sve najbolje zna ili koji situaciju tuđeg gubitka koristi kao izliku za pričanje o sebi.
„Tako je Bog htio" ili „to je božji plan/volja"
Osim što prvo treba paziti koliko je osoba zaista religiozna i za istinske vjernike ova fraza može biti zbunjujuća, beskorisna ili, još gore, pobuditi bijes - „Zašto misliš da je božja volja da ja patim?" Važno je naglasiti da, ako imate ista vjerska uvjerenja kao vaš prijatelj, poticanje na religiju može mu donijeti mir.
Međutim, ne na način da ste shvatili njihovu životnu sudbinu jer to može djelovati bezosjećajno, posebno u situaciji gubitka gdje je razumljivo ako osoba preispituje vlastita vjerovanja zato što im se čini da život više nema smisla.
„Ako bilo što trebaš, slobodno me zovi."
Ova fraza, ali i njezine brojne inačice, jedne su od najčešćih dobronamjernih pokušaja tješenja prijatelja neovisno o kulturi. Iako su odraz podrške, prilično su nejasni te iziskuju od tugujuće osobe da uloži energiju u primjerice pozivanje ili traženje usluge od prijatelja. Koliko je realno da nas netko u agoniji nazove i pita nešto specifično? Tugovanje je situacija u kojoj nas preplavljuju intenzivne emocije, a budući da one oduzimaju velik dio energije, kako psihičke, tako i fizičke, teško da će tugujuća osoba imati snage za razmišljati o bilo čemu drugome ili potaknuti se na neku konkretnu akciju nevezanu uz izvor tuge.
Pored toga, velik je broj osoba kojima je neugodno pitati za pomoć što čini ovaj apel još beskorisnijim. Umjesto ove i sličnih izjava budite specifični i preuzmite na sebe donošenje odluka i djelovanje, razmislite što bi osobi u toj situaciji moglo trebati (hrana, odjeća i sl.) i pitajte kada da to donesete, a ne hoćete li donijeti ili što ćete donijeti. Recite prijatelju da želite oprati njegovu odjeću i da on samo odabere neki termin tijekom vikenda. Kada nas gubitak emocionalno paralizira, jednostavni svakodnevni zadaci postaju prezahtjevni. Razmislite što je sve toj osobi potrebno, uostalom dovoljno je razmisliti i što sami svaki dan radite te ponudite pomoć u konkretnim aktivnostima.
„Proći će" ili „bit će bolje."
Iako nam ove rečenice služe kao odlična utjeha samome sebi nakon što padnemo ispit, rijetko kad su korisne ako nam ih netko drugi upućuje kao ohrabrenje ili utjehu, posebno kad je riječ o snažnom gubitku. Često nam se ove riječi izgovorene iz tuđih usta mogu činiti kao umanjivanje ili čak obezvrijeđivanje naše patnje. Do ovog zaključka doći će i tugujuća osoba sama, ali je potrebno dosta vremena i, ponavljamo radi važnosti, ima učinka jedino kao samoohrabrenje.
Vjerojatno je dosta vas nakon čitanja ovog članka pomislilo da bi bilo korisnije napisati što reći, a ne što ne reći. Kao što smo i pod prvom točkom ustvrdili, svaka situacija je specifična, kao i svaka osoba zato u psihologiji nikad nećete naići „univerzalni recept" za sve ljude ili situacije. Koje su prave riječi utjehe možete samo vi ispravno odlučiti tako da uzmete u obzir osobu koja tuguje, čitav kontekst u kojem se nalazi - okolnosti gubitka, ali i one specifične situacije te naravno i vlastite osobine, uvjerenja i stavove.
Pri tome bi bilo korisno imati na umu ove fraze koje često znaju odmoći te ih sukladno toj spoznaji izbjegavati. Međutim, najgori način za utješiti tugujućeg prijatelja bez dvojbe je ne reći ništa. U opisima svog procesa tugovanja osobe često izjavljuju da im je odsustvo dragog i važnog prijatelja bilo najbolnije, premda su ti prijatelji vjerojatno bili odsutni zbog neugode ili zabrinutosti da će reći nešto pogrešno. Dakle, bolje reći manje utješne riječi nego nikakve.
