Zagreb Youth Summit: „Naša generacija nikada neće odustati od vjere u demokraciju“
Čvrsto vjerujući u demokraciju i ljudska prava, organizatori Zagreb Youth Summita u hrvatsku su metropolu doveli brojne istaknute aktiviste, osobe s velikim, kako svjetskim, tako i regionalnim utjecajem.
Čvrsto vjerujući u demokraciju i ljudska prava, organizatori Zagreb Youth Summita u hrvatsku su metropolu doveli brojne istaknute aktiviste, osobe s velikim, kako svjetskim, tako i regionalnim utjecajem.
Zagreb Youth Summit međunarodni je projekt nastao s ciljem povezivanja mladih iz cijeloga svijeta oko zajedničkih globalnih izazova s kojima se susreću demokracije. Proteklog je tjedna okupio 300 mladih ljudi iz čak 27 država koji su proveli dinamične dane ispunjene kvalitetnim diskusijama, a sve s ciljem produbljivanja svijesti o važnosti očuvanja ljudskih prava. Također, za njegova je trajanja naglašena činjenica da demokracija još uvijek nije zavladala u cijelom svijetu.
Kako bi došli do relevantnih zaključaka, mladi su tijekom četiri dana slušali iskustva istaknutih aktivista za ljudska prava, osoba s velikim, kako svjetskim, tako i regionalnim utjecajem. Neki od njih su osnivač i predsjednik zaklade National Endowment for Democracy Carl Gershman iz SAD-a, novinarka i spisateljica egipatskog podrijetla i zagovornica ženskih prava Mona Eltahawy te bivša novinarka Charlie Hebdoa marokanskog podrijetla, stručnjakinja za religijska prava i kritičarka islama Zineb El Rhazoui, ali i mnogi drugi.
Na svečanom otvorenju uvodnu riječ i dobrodošlicu pružila je Ida Prester, poznata po svom zagovaranju ljudskih prava što već simbolično prikazuje cilj čitavog projekta. Predstavljajući stavove organizatora, objasnila je kako čvrsto vjeruju u demokraciju i ljudska prava. Stoga, cilj im je poslati jednu snažnu poruku, a to je da generacija millennialsa, na koju je konferencijom stavljen fokus, nikada neće odustati od vjere u demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava te slobodnu, ali humanu ekonomiju.
– Želimo živjeti u svijetu u kojem se ne sramimo i svijetu koji se ne srami nas! – poručila je.
U razgovoru s Mariom Mažićem, direktorom Zagreb Youth Summita, iz prve smo ruke saznali kakva su očekivanja i planovi organizatora projekta. Ideja samog summita kao takvog nije nova; prethodnici zagrebačkog projekta bili su izdanja u Beogradu, zatim Prištini, pa i onaj u Sarajevu. Mažić objašnjava kako je prvotna želja bila uspostavljanje dijaloga između mladih iz regije s Europskom Unijom. Međutim, s obzirom na događanja u svijetu kojih je iz dana u dan sve manje, u svijetu povezanim društvenim mrežama, odlučili su požuriti s realizacijom summita u Zagrebu s ciljem da ga učine globalnijim. Shodno tome, fokus pri izboru govornika stavljen je na ljude koji dolaze iz vrlo različitih regija svijeta, s naglaskom na one ljude koji stižu iz zemalja koje su ili potpuno nedemokratske ili su tek u procesu demokratske tranzicije.
Mažićeva temeljna želja je da program posluži kao svojevrsna platforma svim mladim ljudima koji se zalažu za demokraciju, slobodu i ljudska prava u svojim zemljama te da razmjene iskustva u zagovaranju istih. Nada se da će sudionici moći uvidjeti što organizacije u drugim zemljama rade kako bi ostvarile svoje planove, odnosno koji su rizici u njihovom radu. Osim toga, vizija organizatora bila je artikulacija jednog generacijskog odnosa prema suvremenim demokratskim izazovima.
Bosanskohercegovački student prava Dalmir Mišković rekao nam je kako je zadovoljan razmjenom razmišljanja o ključnim temama modernog društva, s posebnim naglaskom na koncept koji se fokusira na takozvane millennialse i izazove pred njima. Na naše pitanje o razini zainteresiranosti generacije millennialsa za sferu politike u odnosu na starije generacije, odgovara kako smatra da se događa takozvani informacijski bubble. Preciznije, on tvrdi da informacije mladima nikad nisu bile dostupnije i da nikad nisu imali veće prilike reći ono što misle nego danas. Zaključuje da politika nikad nije bila bliže širokoj populaciji. Međutim, događa se to da ljudi na društvenim mrežama ostaju u okviru onoga što algoritmi procjenjuju da njih zanima tako da politički aktivizam mladih ostaje ograničen na sudjelovanje nekolicine u političkim strankama HDZ-a i SDP-a.
Za mišljenje smo upitali i Samira Beharića, mladog aktivista iz Jajca poznatog po borbi protiv namjere Skupštine Srednjobosanskog kantona da podijeli jajačku gimnaziju u tri različita odjeljenja, za svaki od entiteta po jedan. Taj pokušaj etničke segregacije Hrvata, Bošnjaka i Srba pokrenuo ga je na ujedinjenje mladih koji su se u konačnici izborili za zajedničku gimnaziju bez podjela na osnovi nacionalnosti. Radilo se o jedinoj poslijeratnoj pobuni srednjoškolaca protiv političara. Stoga, Samir kao relevantna osoba, sudeći prema njegovim prijašnjim pokretima, komentira da je Zagreb Youth Summit projekt na koji se rado odazvao zbog toga što je željan čuti priče lokalnih malih aktivista s terena. Objašnjava da ga ne zanimaju priče onih fundraisera koji daju novac i koji su se već ukorijenili u tom poslu jer njihove priče slušamo neprestano. On se fokusira na manje poznate aktiviste koji djeluju u svojim zajednicama kako bi saznao više o konkretnim primjerima mladih koji su došli na konferenciju. Cilj mu je prebaciti fokus s riječi na djela i saznati precizno kako ljudi djeluju unutar svoje zajednice te na koje se načine bore s primjerima kršenja ljudskih prava, a ovaj je događaj nesumnjivo platforma na kojoj može naučiti mnogo o željenom sadržaju.
Naposljetku, iako je riječ o summitu kojemu je cilj okupljanje mladih ponajviše iz regije, među mnogobrojnim ljudima naišli smo na zanimljivog sugovornika. Joel Temple je mladi student koji je iz Sjedinjenih Američkih Država došao studirati na Kosovo. Ono što ga je privuklo na takav potez bio je mentalitet ljudi koje je upoznao prije dvije godine tijekom jednog volonterskog projekta na Balkanu. Nesvakidašnji primjer ovog Amerikanca može poslužiti kao poticaj svim mladim studentima iz regionalnog područja na djelovanje u borbi za ljudska prava. Naime, ako je jedan mladić promijenio svoj život iz temelja došavši djelovati na drugi, puno slabije razvijen dio svijeta, trebamo se zapitati kako mi, kao osobe kojima je ovo područje dom oduvijek, sudjelujemo u društvenom razvitku okruženja u kojem rastemo.