INTERESA NIJE NEDOSTAJALO

U rovinjskoj osnovnoj školi na satu Prirode razgovarali direktno s NASA-om

Zainteresirani šestaši su s djelatnicom NASA-e imali priliku kroz javljanje uživo razgovarati na satu Prirode, a riječ je o oceanografkinji iz NASA-e dr.sc. Ivoni Cetinić.

Studentski.hr

5.2.2023.

Primjeri dobre prakse svuda su oko nas, a jedan je od njih i nesvakidašnji sat koji se prethodnog radnog tjedna odvio u rovinjskoj Osnovnoj školi Jurja Dobrile u Rovinju. Učenici su tijekom jednog školskog sata imali priliku razgovarati s jednom od djelatnica NASA-e, što je sigurno dobar način za razbijanje rutine klasičnih načina podučavanja koji će djecu motivirati na postavljanje pitanja te na koncu potaknuti razvoj kritičkog razmišljanja, koji s pitanjima, razmišljanjem o dobivenim odgovora te kasnijim dijeljenjem iskustava zasigurno i dolazi.

Zainteresirani šestaši su s djelatnicom NASA-e imali priliku kroz javljanje uživo razgovarati na satu Prirode, a riječ je o oceanografkinji iz NASA-e dr.sc. Ivoni Cetinić.

Ivona je kao mala željela postati astronaut - ta joj se želja nažalost nije ostvarila, ali zato radi rame uz rame sa znanstvenicima i astronautima u Svemirskoj agenciji u Washingtonu. Ivona se bavi proučavanjem oceana i cvjetanjem mora (prekomjernim razvojem algi) pa pomoću fotografija sa svemirskih satelita analizira boju mora i zaključuje što se u moru zapravo događa, stoji u Facebook objavi škole.

Ivona je s učenicima podijelila informacije o tome što rade astronauti na ovoj Međunarodnoj svemirskog postaji, a zanimljive informacije bile su da put do postaje traje 3-4 dana raketom te da nakon povratka astronauti ne mogu hodati jer su nekoliko mjeseci živjeli bez gravitacije. Također, ono što će ovi učenici sigurno zapamtiti je i to da je u svemiru hladno jer je vakuum i nema nikakvih čestica koje bi zadržale toplinu, ali i da astronauti na postaji uzgajaju voće i povrće s ciljem dolaska do informacija o tome koje bi probleme ljudi imali ako bi pokušali živjeti na Marsu.

Jedan školski sat, pišu iz Osnovne škole Jurja Dobrile iz Rovinja, bio je prekratak, jer učenici s pitanjima nisu oklijevali, što je još jedan od pokazatelja kako prilagodba metoda podučavanja najčešće može rezultirati samo pozitivnim učinkom, a u ovom slučaju to je produbljivanje interesa i poticanje motivacije. Tko zna, možda se i netko od učenika ove škole u budućnosti nađe u NASA-i, a ovog će se predavanja u tom slučaju itekako sjetiti.