Studentsko mnijenje o ZET-ovom sustavu naplate karata
Sjećate se godišnjeg studentskog ZET+HŽ pokaza koji je koštao 30 kuna? Mnogi žale za tim vremenima pa je studentski.hr odlučio ispitati studente koje su prihvatljive cijene ZET karata.
Sjećate se godišnjeg studentskog ZET+HŽ pokaza koji je koštao 30 kuna? Mnogi žale za tim vremenima pa je studentski.hr odlučio ispitati studente koje su prihvatljive cijene ZET karata.
Sjećate se godišnjeg studentskog ZET+HŽ pokaza koji je koštao 30 kuna?
Mnogi žale za tim vremenima pa je studentski.hr odlučio ispitati studente koje su prihvatljive cijene ZET karata.
Zahvaljujemo svim sudionicima koji su izdvojili svoje vrijeme za ispunjavanje ankete.
Studenti se švercaju 59 % vožnji
U anketiranju je sudjelovalo 590 studenata koji studiraju u Zagrebu. Prikupljeni podaci pokazuju kako više od 80 % studenata u ZET-ovim prijevoznim sredstvima provede manje od 2 sata, pri čemu njih 41,1 % provede manje od 1 sata, a 40,3 % od 1 do 2 sata. Ovo možda ukazuje na to koliko su bespotrebne dnevne karte, ali bi bilo dobro da postojeće karte traju barem dva sata.
Među anketiranim studentima 59,1 % šverca se u ZET-ovim prijevoznim sredstvima, dok 40,9% ispitanika to ne radi. Neki sudionici koji su izjavili da se ne švercaju u sljedećem su pitanju ipak procijenili da se određeni postotak vožnji švercaju. Ovo je vjerojatno zbog činjenice da studenti ne stignu odmah prvi dan u mjesecu kupiti pokaz zbog čekanja na plaću ili na stipendiju. Međutim, taj dio ispitanika nismo uzeli u obzir pri računanju postotka vožnji koji studenti provedu švercajući se. Njih 314, koji su izjavili da se švercaju, u prosjeku se voze „besplatno“ 79,74 % vremena. Kad smo uzeli u obzir i sudionike koji su izjavili da se ne švercaju, taj se broj spustio na 53,9 % vožnji. Zanimljivo je da je najveći broj sudionika izjavio kako se šverca svaku vožnju ZET-om.
Prihvatljiva cijena mjesečnih studentskih pokaza: 54 kune
Kao glavni razlog švercanja studenti navode preskupu cijenu karte (njih 67 %), stoga je zanimljivo pogledati koja bi im cijena karte odgovarala, odnosno potaknula ih na kupnju karata ili pokaza. Kad se izračuna prosjek, dobije se brojka od 54 kune kao prihvatljiva cijena mjesečnih studentskih pokaza, s tim da najviše studenata (njih 225) smatra 50 kuna prihvatljivom cijenom.
Studenti su u anketi naveli kako bi htjeli bolje noćne linije, bolju prometnu povezanost te da ZET osoblje poradi na ljubaznosti. Kao poticaj za kupnju karte navode kako bi, osim smanjenja mjesečnih karata, trebalo smanjiti i cijenu jednokratne karte na 5 kuna te uvesti neke nagradne igre za one koji redovito nadoplaćuju pokaze.
Studenti ističu da bi bilo dobro uvesti pokaze za primjerice pola mjeseca, odnosno da pokaz ne bi trebao vrijediti od prvog do prvog u mjesecu jer neki kupe (zbog raznih obaveza u rodnom gradu) kartu drugi dan u mjesecu pa im ona vremenski kraće vrijedi za istu cijenu. Osim toga, ističu kako prvi radni dan u mjesecu ne bi trebalo biti kontrole jer neki ne stignu kupiti pokaz za taj mjesec odmah prvi dan.
Nadalje, studenti su se izjasnili kako nije uredu da se za par stanica plaća 120 kuna mjesečno, odnosno 10 kuna u jednom smjeru, pa je jedan od ispitanika došao na ideju uvođenja bonova kao na mobitelu:
Zanimljiva ZET iskustva
Nadalje, u anketi smo zamolili studente da nam napišu neku zanimljivu priču o svom iskustvu ili iskustvu svojih poznanika sa ZET-om.
Jedan od ispitanika ispričao je što se dogodilo njegovom prijatelju:
„Utorak (prije otprilike godinu dana), oko 17:00 sati, tramvaj 14, smjer Zapruđe, malo poslije stanice Zagrepčanka. U tramvaju poprilična gužva. Mlađi gospodin tamne puti sjedi. U tom trenutku ugleda trudnicu te se ustane i ponudi joj svoje mjesto, na jako dobrom hrvatskom. U tom trenu starija gospođa, u kasnim 60-ima na brzinu sjeda na to mjesto. Mladić joj se okrene i kaže da se ustao kako bi sjela trudna žena te ju zamoli da se ustane jer nije njoj ustupio svoje mjesto. Gospođa bez pardona govori kako ona ne zna iz kojeg je on plemena, ali da se tu u Zagrebu, U CIVILIZACIJI, mjesto ustupa starijim i bolesnim osobama. Na to joj mladić odgovara da se u njegovom plemenu takve stare i čangrizave babe jedu za večeru te se okrenuo i nastavio svojim putem. U tramvaju se začuo gromoglasan smijeh, čak je par ljudi i zapljeskalo... Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da se cijela priča odigrala točno ovako, ali to je verzija koju sam ja čuo te ju vama prenosim.“
Jedna studentica uspjela se provući sa žutim kartonom prilikom bliskog susreta s kontrolorom:
„Bilo je oko pola 7 ujutro, kontrolor je ušao na Veslačkoj u četvorku koja je išla prema Savskom mostu. Uočila sam ga tek kad su se vrata zatvorila i krenula sam na zadnja vrata da se što više udaljim od njega. Naravno da me sustigao jer je tramvaj bio gotovo prazan. Rekao mi je: - Jesam stvarno toliko gadan da bježiš od mene? Ovaj put dat ću ti žuti karton."
Jedan od ispitanika osvrnuo se i na aplikaciju ZETget:
„Prijatelja su mi ulovili zetovci (dok je još bila u igri aplikacija i lažni brojevi za karte). Naravno, zetovac je izvadio svoj smartphone, shvatio da karta ne vrijedi i viknuo drugom kontroloru: - JA SAM NAŠAO ONOGA ŠTO OBJAVLJUJE PO FEJSU BROJEVE! - misleći pritom da postoji jedna osoba iza svega toga. Naravno, priča je završila tako što je prijatelj uhvatio šturu dok se čekala policija :)“
Studenti su na kraju poručili ZET-u:
„Shvatite, nama nije drago švercati se i napeto gledati na vrata i proučavati sve ljude koji ulaze i izlaze, jednostavno nemamo novca za pokaz. 120 kuna je 18.5 studentskih obroka (cijena menija), a to je hrana za 9 dana u mjesecu.“
