Studenti MLD-a demantirali navode o kršenju prava struke medicinskih biokemičara

Studenti medicinsko laboratorijske dijagnostike početkom veljače pokrenuvši peticiju odlučili su se uhvatiti ukoštac s problemima koje njihova struka ima u sustavu Republike Hrvatske. I dok se oni bore s, kako kažu, nepriznavanjem kvalifikacija magistrima koje su stečene prema europskim kriterijima, njihovi kolege studenti medicinske biokemije smatraju kako su određene stvari vezane za ovu problematiku u medijima prešućene. Na sve, prema njegovim riječima, nepravilnosti ukazao je Robert Kolman, potpredsjednik Studentskog zbora zagrebačkog FBF-a, na što je predsjednik Studentskog zbora Medicinskog fakulteta u Osijeku odgovorio demantijem. Demanti koji potpisuje Davor Klepo prenosimo u cijelosti.

Naime, Senat Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku na sjednici održanoj 15. srpnja 2013. promijenio je naziv studijskog programa Biomedicinsko laboratorijskih tehnologija u sveučilišni studij Medicinsko laboratorijske dijagnostike uslijed ulaska Hrvatske u Europsku Uniju i implementacije odredbi europskih nadležnih tijela. Promjena naziva donešena je za prediplomski i diplomski studij, a ne samo za diplomski studij kako stoji u članku. Izostavljeno je da je na isti način na 16. sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu održane 8. srpnja 2014. donešena odluka o promjeni akademskog naziva koji se postiže završetkom integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija medicinske biokemije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odnosno magistar/magistra medicinske biokemije u magistar/magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine uz napomenu kako nema promjena u ishodima učenja.

Zatim, implementacijom europskih odredbi krovne organizacije, Europskog udruženja za zanimanja u biomedicinskoj znanosti, EPBS (European Association for Professions in Biomedical Science), omogućuje se vertikalni nastavak obrazovanja čime je prvostupnicima omogućeno stjecanje obrazovanja na idućoj razini, tj. na diplomskom studiju. Prema tome, odluka o idućoj razini studija nije proizvoljna već je utemeljena na nadležnim europskim propisima te se kao takva provodi u svim zemljama članicama EU. Štoviše, na studiju medicinsko laboratorijske dijagnostike provodi se ‘’Core Corriculum’’ preuzet od država članica EU.

Regulatorno tijelo za medicinsko laboratorijsku djelatnost je Hrvatska komora zdravstvenih radnika (u daljenjem tekstu: Komora). Prema Zakonu o djelatnosti u zdravstvu, čl. 73., čl. 74., čl.76. i čl. 77, Komora predstavlja i zastupa interese svih zdravstvenih radnika pa tako i prvostupnika medicinsko laboratorijske dijagnostike s nadograđenim znanjem na idućoj razini, odnosno magistara medicinsko laboratorijske dijagnostike. Komora čuva i unaprijeđuje ugled svojih članova, u suradnji s visokim učilištima te stručnim društvima organizira i nadzire trajno stručno usavršavanje svojih članova, utvrđuje najniže cijene zdravstvenih radnika, itd., pa tako izdaje i kompetencije sukladno obrazovanju svojih članova. Osim toga, kako bi bili usklađeni sa strategijom Europske unije kroz odredbu Europa 2020, iz čega je nastao ESCO (European classification of Skills/Competences, qualifications and Occupations) koji propisuje vještine, kompetecije, kvalifikacije i zanimanja relevantna za tržište rada EU te obrazovanje i osposobljavanje, kompetencije magistara, kao i prvostupnika medicinsko laboratorijske dijagnostike, propisane su prema europskim odredbama.

Stoga je nejasno na što kolega, gospodin Kolman u navedenom članku želi aludirati. Prije svega, visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj funkcionira po principu ‘’Bolonje’’ koja se provodi od potpisivanja Bolonjske deklaracije 2001. Jedan od ciljeva Bolonjskog procesa je prihvaćanje sustava temeljnog na dvama glavnim ciklusima, preddiplomskom i diplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspješno završen prvi ciklus studija u trajanju od najmanje tri godine Stupanj postignut nakon prvog ciklusa treba odgovarati europskom tržištu rada odgovarajućom razinom kvalifikacije. Drugi ciklus vodit će k magisteriju i/ili doktoratu, kao što je to slučaj u mnogim europskim zemljama. Obzirom na navedeno, nejasna je izjava u kojoj stoji:

,, ... imajući na umu (bar pretpostavljam) kako naziv i titula magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike, stečena nakon završetka dvogodišnjeg diplomskog sveučilišnog studija, nije prepoznata u trenutno važećem Zakonu o djelatnostima u zdravstvu...’’.

Također, zbunjujuć je nastavak izjave:

,,Isti nisu prepoznati niti u Zakonu o zdravstenoj zaštiti, kojeg sada silno žele promijeniti, niti u bazi reguliranih profesija...’’,obzirom da je Hrvatska ulaskom u Europsku Uniju prema odredbama otvorila tržište rada svim građanima država članica EU te su države članice EU otvorile tržišni prostor građanima RH. Stoga je tržište rada magistrima medicinsko laboratorijske dijagnostike područje, tj zemlje članice cijele Europske unije gdje su isti zapošljivi.

Smatramo da je vrlo nesuvislo govoriti o jednoj struci bez poznavanja ustroja visokog obrazovanje u Republici Hrvatskoj, bez znanja o provođenju studija kao i poznavanja studijskih programa i kompetencija struke. Osim toga, u članku stoji:

,, ... u medijskom se prostoru ne naglašava dovoljno važnost timskog rada u medicinsko biokemijskom laboratoriju čiji je voditelj upravo magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine, odnosno istoimeni specijalist. Budući da su magistri medicinske biokemije postali deficitarni, hiperprodukcija magistara medicinsko laboratorijske dijagnostike prvi je korak njihovu zauzimanju mjesta voditelja medicinsko biokemijskih laboratorija,...’’ gdje ponovno nije jasna perspektiva ovakvog viđenja situacije obzirom da su magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike polivalentna struka koja pokriva laboratorijsku djelatnost iz više različitih područja medicinskih znanosti, a to su: mikrobiologija, citologija, histopatologija, trasfuzija, imunologija, hematologija, medicinska biokemija,..., te su sposobni zaokružiti čitav tehnološki postupak obrade bioloških materijala u svim laboratorijskim područjima. Ovdje ponovno ukazujemo na praksu iz zemalja članica EU gdje se djelatnosti u navedenim laboratorijima odvijaju u timu s liječnikom specijalistom na čelu tima koji ne obavlja tehnološki postupak obrade uzorka, i laboratorijskim djelatnicima s obrazovanjem na razini prvostupnika i magistra koji obavljaju djelatnost obrade biološkog uzorka. Prema tome, mišljenja smo da posljedni citat nije rezultat akumenog razmišljanja jer laboratorijske struke, kako god da se zvale, elementarno postoje radi praćenja, očuvanja i osiguranja zdravlja pacijenata kroz izdavanje validnih nalaza obrade humanih uzoraka liječnicima na osnovu kojih liječnici postavljaju dijagnozu, određuju i prate učinak terapije te kontroliraju relaps bolesti. Na taj način se sinergističkim radom doprinosi zdravlju zajednice što je osnova spomenutih zanimanja. Bez ikakve patetike. Stoga bi prema načelu dictum de omni et nullo, magistrima medicinsko laboratorijske dijagnostike, kao laboratorijskim djelatnici trebalo biti omogućeno sudjelovanje i doprinošenje zajednici prema stečenim znanjima i vještima.