Studentska praksa

Studenti i srednjoškolci otkrivaju iskustva obavljanja prakse: „Većina toga ide preko veze”

Poznato je da se studenti i srednjoškolci nerijetko susreću s poteškoćama u pronalasku prakse. Na praktikantske pozicije, tvrde naši sugovornici, uzimaju se osobe preko veze, a oni koji uistinu žele raditi – ostaju zakinuti za adekvatnu plaću, ali i iskustvo.

Margerita Kranjčević i Mirela Belaj

12.4.2020.

Odrađivanje studentske ili srednjoškolske prakse važan je preduvjet za uspješno zapošljavanje. Ipak, obrazovni su programi u Hrvatskoj, bilo da je riječ o srednjoj školi ili fakultetu, temeljeni uglavnom na učenju teorije od koje mnogi nemaju primjenjive koristi po završetku obrazovanja. Studenti su, k tome, nerijetko primorani samostalno pronalaziti praksu, a čak i kada je pronađu, ona im ne omogući uvijek ostvarivanje svega onoga što su zamislili, kao ni stjecanje određenih poslovnih vještina.

Nedostatak odgovarajuće prakse vidljiv je, u konačnici, iz nedostatka učenikovih ili studentovih sposobnosti da svoj posao odradi na najbolji mogući način jednom kada se nađe na radnom mjestu. U razgovoru sa sveukupno petero ljudi koji su dobili priliku za odrađivanje studentske, ali i srednjoškolske prakse otkrili smo s kakvim su se situacijama pritom susretali.

Prije svega, rekli su nam je li im bilo teško naći praksu i zašto.

– Bilo je teško naći praksu. Gledao se prosjek ocjena, a rečeno nam je na faksu da ocjene nisu bitne, da je bitno sve samo položiti.

Dvoje sugovornika izjasnilo se da im je bio problem pronaći praksu jer su hoteli za koje su se prijavljivali bili puni ili nisu uopće primali praktikante. S druge strane, postoje i oni kojima nije bilo teško naći praksu jer je nisu morali tražiti sami:

– Nije jer su mi starci sredili.

Ipak, posljednja je osoba rekla da joj uglavnom nije bilo teško pronaći praksu te da samo treba pratiti natječaje i na vrijeme se prijaviti.

Upitali smo sugovornike i na koje su načine uopće došli do prakse pa su nam neki otkrili da su do nje došli zbog preporuke prijatelja, preko veze ili u nekom manjem hotelu/hostelu tako što su, kako kažu, otišli u najgore od njih gdje godišnje dođe deset ljudi. Neki čak nisu sigurni kako su je uspjeli dobiti.

– Dobio sam praksu u drugom udaljenijem gradu, u drugoj firmi. Primili su me samo zato što sam im rekao da ću si unajmiti stan da mi ne plaćaju putne troškove.

Međutim, jedan je od najvećih problema činjenica koju je iznijelo svih pet sugovornika, da se praktikante uzima za praksu preko veze. Također, dobra veza omogućuje i dobivanje potpisa bez odrađivanja prakse:

– Treba dobra veza da se potpiše praksa bez rada. U principu vas svi žele maksimalno iskoristiti dok vas država plaća.

– Potpisi se dobivaju ako znaš kamo treba ići.

Bez obzira na sve to, praksa bi trebala poslužiti kao dobra i detaljna priprema studentu ili srednjoškolcu za budući posao. Na pitanje osjećaju li ili jesu li osjećali da ih praksa priprema za budući posao, od svojih smo sugovornika dobili različite odgovore:

– Priprema, naravno. Naučite biti odgovorni u poslu koji radite i priprema vas za samostalni rad.

– U mom slučaju me praksa nije skroz pripremila za posao jer sam više radio u uredu nego na terenu.

– Samo kada sam radila na recepciji.

– U jednu ruku na praksi vidiš kako stvari funkcioniraju negdje, a s druge strane i ne baš jer ne radiš puno toga. Ovisi zapravo na kojem si radnom mjestu.

– Možda osnove, ali većinom ne jer se mentorima ne da objašnjavati i pošalju nas da čistimo i peremo umjesto da nam pojasne ono što trebaju.

U konačnici, sugovornici su iznijeli i svoje dojmove o odrađenoj praksi. Neki smatraju je uredska praksa manje učinkovita od terenske, neki smatraju da će ili robijati cijeli dan ili ne raditi ništa, dakle nema sredine, a jedan od njih iskreno je rekao da je ni ne voli obavljati.

– Praksa je u redu. Ne može se posao naučiti u godini stažiranja, ali pomogne vam dosta. Problem je jedino što su u našoj državi odnosi na relaciji poslodavac i zaposlenik loši. Država omogućava poslodavcu više prava te je u startu zaposlenik zapostavljen, prvenstveno zbog zdrave komunikacije, a o plaćanju da ni ne pričam.

Iz navedenih je primjera vidljivo da je praksu teško pronaći te da se studenti i srednjoškolci suočavaju s brojnim poteškoćama vezanima za nju – od uzimanja preko veze do toga da im praksa ne pruži potrebno znanje i priliku za stjecanje korisnih vještina. Čak i kada steknu određene sposobnosti, nitko im ne može garantirati da će ih budući poslodavac i prepoznati. Ipak, preostaje nada da će onaj tko uistinu želi raditi uspjeti pronaći odgovarajuću praksu za sebe ili barem izvući najveću korist od one koja mu je dana.

OZNAKE: