Student FER-a već se dvije godine bavi DevOpsom u IT tvrtci, ispričao nam je niz zanimljivosti o poslu

– Programirati sam počeo u osnovnoj školi u programskom jeziku Logo, iako to baš nije bilo pravo programiranje. Išlo mi je to i u srednjoj školi kada sam se susreo s C-om pa sam krenuo na natjecanja. Od 7. razreda sam znao da je informatika smjer u kojem želim ići, a usto mi je išla i matematika. Nikad se nisam baš previše dvoumio oko izbora fakulteta. 

– Mislim da svatko može naučiti neki programski jezik koji mu treba i postići da to nešto što programira radi. Ali nije bit u tome da nešto radi, već kako radi. Mene je oduvijek zanimalo što je u pozadini tih procesa i kako napraviti to da nešto radi bolje i pametnije. U svemu tome jako je bitno razumjeti i procese u samom računalu, osnove programiranja itd., a sve se to uči na fakultetu. Kad god naiđem na neki problem u praksi, osjećam se sigurnije jer znam teoriju, odnosno znam kako stvari generalno funkcioniraju i onda znam gdje i kako tražiti rješenje. Da nemam te temelje, osjećao bih se pogubljeno. Isto tako, kad jednom razumiješ temelje i princip po kojem rade 3-4 osnovne tehnologije koje se svugdje koriste, lako ćeš nadograditi znanje i prebaciti se na neku drugu tehnologiju. 

– Da, nisam naučio kako zapravo funkcioniraju projekti u stvarnom svijetu, to sam naučio tek kad sam došao u doticaj s CROZ-om. U trećem sam semestru upisao jednu od vještina na fakultetu, a mentorica mi je bila poslovna analitičarka iz CROZ-a. Smisao te vještine bio je napraviti projekt od početka, ali uz onakvu specifikaciju kakvu bismo dobili od korisnika. Do tada sam na fakultetu samo rješavao zadatke koje bi profesori zadali iz kojih je bilo jasno što i kako treba napraviti, dakle ne bismo dobivali specifikaciju kakvu bi nam dao korisnik. Projektna specifikacija s kojom sam se susreo na toj vještini pokazala mi je koliko zapravo nisam spreman za nekakav posao u struci. Ipak, nekako sam se snašao, išao sam na konzultacije, postavljao pitanja i dovršio projekt. Zanimljivo je da je ta specifikacija imala dvije stranice i to mi je bilo grozno. A sad radim sa specifikacijama od stotinu i više stranica i više mi to nije nikakav problem. 

– Pa, ljudi su me počeli tako zvati kad sam pokazao neki interes za DevOpsom, a i moji team-leadovi, odnosno mentori, su prepoznali smjer u kojem se želim razvijati i potaknuli su me da se time bavim. Živciralo me što jako puno stvari koje se mogu automatizirati radimo ručno jer kad nešto radiš ručno uvijek je moguće pogriješiti. Ljudi često misle da je automatizacija gubljenje vremena jer traje, recimo, 30 minuta, a taj neki proces koji stalno ponavljaš traje 2 minute. Ali ako taj proces moraš napraviti 100 puta tijekom rada na projektu, puno se više isplati uložiti 30 minuta na početku nego potrošiti 200 minuta.

Da se vratim na pitanje, prvo mi je trebalo nekoliko mjeseci da uopće shvatim što je to DevOps, čime se netko tko se bavi DevOpsom bavi, i onda sam shvatio da je DevOps zapravo način razmišljanja – gotovo filozofija, koja nalaže da se sve što se može automatizirati automatizira i da se nijedan posao ne radi dva puta. Svaki bi developer danas zapravo trebao biti DevOpsaš, odnosno pratiti DevOps principe, ali dok se to ne dogodi, tu smo mi koji smo prepoznali važnost DevOpsa. Cijeli tehnološki svijet sada ide u tom smjeru da se stalno nešto mijenja: nadopune aplikacija, nove verzije i nove značajke svakodnevna su stvar pa je zbog toga potrebno da timovi koji rade na njima budu što agilniji i troše što manje vremena na stvari koje se mogu automatizirati. Dvije stvari pomažu u tome: pisanje dobrog koda i DevOps. 

– Prvo – ne postoje DevOps juniori. Jednostavno je nemoguće doći s fakulteta i odmah obavljati isključivo DevOps posao. Ni ja ne mogu raditi stvari kojima se bave kolege koji su stariji od mene. Potrebno je steći neko iskustvo programiranja i onda se polako uputiti u tom smjeru. Najbitnije od svega je promatrati širu sliku, znati zašto i kako nešto radi i razmišljati o tome kako nešto napraviti na najbolji mogući način. Isto tako, treba pratiti trendove u industriji jer stalno dolazi nešto novo. Ja recimo često čitam razne DevOps vijesti, 0800-DEVOPS, a gledam i razne videe. Dobar izvor informacija su i open-source projekti. DevOps je način razmišljanja. Zato se trebamo okružiti onima koji razmišljaju na DevOps način. 

– Trebalo mi je malo vremena da se organiziram, ali nije to bilo ništa strašno. Ranije, dok sam imao ispite, uvijek bih se dogovarao kad mi treba slobodno. Ali otkad radim, puno manje i moram učiti. Dosta toga što radim na fakultetu sam već odradio na poslu u praksi tako da mi se često dogodi da prije ispita samo prođem literaturu da naučim hrvatske izraze za neke stvari i procese s kojima već radim. Posao i ono što naučim u praksi i fakultet i ono što naučim u teoriji mi se savršeno nadopunjuju: zbog teorije i temeljnih znanja koje imam brže shvatim kako nešto radi, a zbog prakse lakše naučim teoriju. 

– To mi je jedno sasvim novo iskustvo. Osim što mentoriraš druge, puno toga i sam naučiš i shvatiš da nije lako biti u poziciji mentora. Ali uvijek rado dijelim svoje znanje, a vidjeti da je netko uspješno savladao nešto što sam mu pokazao mi je jedan od najdražih osjećaja. To, i uspješan deploy.