Paradoks društvenih mreža: od slobode govora do vrijeđanja i govora mržnje
World Youth Alliance Croatia okupila je cijenjene govornike koji su s različitih stajališta iznijeli svoje poglede na slobodu izražavanja s ciljem pronalaska odgovora na pitanje kako suzbiti govor mržnje.
World Youth Alliance Croatia okupila je cijenjene govornike koji su s različitih stajališta iznijeli svoje poglede na slobodu izražavanja s ciljem pronalaska odgovora na pitanje kako suzbiti govor mržnje.
Okrugli stol u organizaciji udruge World Youth Alliance Croatia u sklopu projekta Human Rights Slam 2017. okupio je neistomišljenike s ciljem poticanja slobodnog dijaloga i borbe protiv govora mržnje. O značajnosti organiziranoga okruglog stola svjedoče događaji koji su obilježili nekoliko proteklih godina. Izbjeglička kriza koja je potakla određene ljude u društvu na ksenofopske izjave, Brexit kao primjer slobode izražavanja mišljenja dijela britanskog naroda koji je htio izaći iz Europske unije, napad na redakciju satiričkog lista Charlie Hebdo kojim je demonstrirana netrpeljivost pojedinaca prema slobodi izražavanja. Navedeni događaji samo su neki od primjera koji potvrđuju potrebu za poticanjem dijaloga jer neraspravljanje dovodi isključivo do selektivne demokracije. Stoga nas organizatori pozivaju da naučimo odvagati pravu mjeru u svakom javnom istupu, ali i na stvaranje kritičkog odnosa prema istini.
Ljudi su zatvoreni u rasprave unutar vlastitih akademskih zajednica, smatra politolog Aleksandar Musić. On opisuje hrvatsko društvo kao inherentno, nestabilno i heterogeno društvo u kojem nitko nije u stanju artikulirati svoje mišljenje i ostati dosljedan. Istovremeno, takvo društvo omogućava onima koji su na vlasti da proizvoljno kreiraju javni prostor kao svoju umjetnu tvorevinu. Ipak, smatra kako je sloboda govora pogonsko gorivo liberalne demokracije za koju se on snažno zalaže. Musić slobodu govora predstavlja kao najmanje zlo iako je svjestan da ona ujedno znači i pravo javnog laganja. No ističe da zabranom govora nećemo zabraniti devijantnost osoba i zato odlučno zagovara apsolutnu slobodu govora s iznimkom pozivanja na nasilje.
FOTO: Facebook / World Youth Alliance Croatia
Jedna od najuspješnijih hrvatskih novinarki, Ivana Petrović, naglasila je prije svega važnost razlikovanja satire od govora mržnje. Kao zamjetljiv primjer navela je Agenciju za elektroničke medije koja je prošle godine oduzela koncesiju televiziji Z1. Iako je ta tema za mnoge još uvijek diskutabilna, urednik Z1 tvrdi kako se radilo o satiri na račun četničkog pokreta, ali Agencija je zaključila da se radi o govoru mržnje. U svakom je slučaju očigledno da se novinari s tim problemom susreću vrlo često, što potvrđuje i napad na redakciju francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo.
Osim toga, Petrović je naglasila i moć društvenih mreža kako u širenju slobode govora tako i u masovnom širenju govora mržnje čime mreže postaju platforme „kolektivne histerije". Navela je kao primjer nedavnu smrt političara i pisca Slavka Goldsteina koja je pokrenula niz negativnih reakcija i komentara ispunjenih mržnjom na mrežama među kojima su bili čak i komentari svećenika. Iako se pritom Ivana u potpunosti slagala s onima koji su se borili protiv govora mržnje o pokojnom Goldsteinu, iznenadila se kada su ti isti ljudi licemjerno počeli raditi isto na račun pokojnog generala Slobodana Praljka. Petrović smatra da je hrvatsko društvo ostrašćeno društvo puno trauma. Društvo kojem nedostaje znanja što rezultira govorom mržnje, a najočitiji je primjer Sabor RH u kojem rasprave češće završe svađom negoli konstruktivnom raspravom. Ljudi su puni trauma pa u takvom kaosu u javnom prostoru ne treba puno da se određena osoba pretvori u metu kolektivne mržnje.
FOTO: Facebook / World Youth Alliance Croatia
Naposljetku, s teološkog je stajališta pater Petar Nodilo objasnio kako smatra da se prilikom „govora mržnje“ najčešće radi o takozvanom trash talku iza kojeg stoje „geekovi/hejteri“ za koje kada ih jednom vidite uživo shvatite da se radi o ljudima „manjima od makova zrna“. Rekao je kako smatra da Musić idealizira liberalizam što je pokrenulo raspravu između njih dvojice u kojoj mu je Musić odvratio kako se radi o tipičnom neokršćanskom stavu. No demonstracija pluraliteta razmišljanja i jest bila svrhom organiziranja okruglog stola.
