LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Intervju s Ninom Jocić i Antoniom Šakić

O agencijskom svijetu, studentima u agencijama, karijeri i Danima komunikacija

Porazgovarali smo s Ninom Jocić i Antoniom Šakić o agencijskom svijetu, očekivanjima za Dane komunikacija i seminar koji će održati, ali i o njihovim počecima te željama mladih.

Porazgovarali smo s Ninom Jocić i Antoniom Šakić o agencijskom svijetu, očekivanjima za Dane komunikacija i seminar koji će održati, ali i o njihovim počecima te željama mladih.

Ususret Danima komunikacija koji će se ove godine održati od 28. do 31. ožujka u Rovinju popričali smo s Ninom Jocić i Antoniom Šakić. Riječ je o dvjema uspješnim djevojkama koje već dugo rade u agencijskom svijetu, a koje će na Festivalu održati seminar pod nazivom Zašto je agencija odlično mjesto za započeti karijeru. 

Što podrazumijevamo pod agencijskim svijetom?

Antonia: Za mene je agencijski svijet spoj višedimenzionalne komunikacije – s klijentima, s medijima, s ostalim partnerima… Odlično mjesto za upijanje novih znanja, upoznavanje ljudi iz industrije i rafiniranje svojih preferencija.

Nina: Jedan veliki organizirani kaos. Ako gledamo u Hrvatskoj, to je relativno mala zajednica koja se trudi najbolje i najisplativije moguće realizirati zadane projekte te pritom uvoditi inovacije. Naš cilj je da krajnji korisnik naš produkt ne doživljava kao još jednu dosadnu reklamu, već da komunikacija koju prema njemu/njoj usmjeravamo bude što korisnija, poštujući timing u kojem se nalazi.

Je li agencijski rad posao budućnosti?

Antonia: Možda nije posao budućnosti, ali će uvijek postojati.

Nina: Svaki agencijaš će vam reći da jest, ali isto je vjerojatno i s nekim drugim profesijama. Razvoj tehnologije polako mijenja opise radnih mjesta, ali agencije po prirodi stvari moraju biti prilagodljive pa će se možda mijenjati oblici suradnje, ali ne i srž u kojoj dajemo dodanu vrijednost novim rješenjima.

Jeste li prvi put na Danima komunikacija? Što za vas znači biti dio ovoga projekta? Kakva su vaša očekivanja? 

Nismo tu prvi put, vraćamo se iz godine u godinu jer su DK realno najveća manifestacija ove vrste u Hrvatskoj. Bit će nam drago ako studentima uspijemo malo približiti mogućnosti koje se nude u agencijskom svijetu i par savjeta kako ostvariti što bolji rezultat na selekcijskim procesima. Očekujemo dobra predavanja, zanimljive nove ideje i puno dobrog raspoloženja.

S kojih se fakulteta i u kojem razdoblju studenti najviše dvoume oko svojeg zanimanja? Znate li možda zašto je to tako? Je li riječ o nedovoljnom praktičnom radu koji (ne) pružaju obrazovne institucije?

Nina: S obzirom da se na naše selekcije najčešće javljaju studenti društvenih smjerova, možemo komentirati samo njih. Gledajući po iskustvima studenata koji se prijavljuju u agencije, većina ih ima predodžbu da je dobro svoj put započeti u agenciji pa putem kristalizirati svoje afinitete. Prilično je mali broj onih koji točno znaju koja ih vrsta posla tj. odjel zanima. Tome se pokušava doskočiti kroz kvalitetne obrazovne programe završnih godina fakulteta. Kao pozitivan primjer svakako moram navesti smjer Marketing na EFZG-u na kojem se gotovo na svakom kolegiju intenzivno radi na praktičnim slučajevima sa stručnjacima iz prakse. Sustav je manjkav, ali puno je toga što pojedinac može napraviti i sam.

Antonia: S obzirom da smo mi krenule poprilično rano, ne mogu sa sigurnošću reći u kojem se razdoblju studenti najviše dvoume, iako mi je logično da to budu posljednje godine u kojima se studenti polako približava tržištu rada. Smatram da problem neodlučnosti počinje već u srednjoj školi, kada se učenici ne profiliraju profesionalno dovoljno rano i upisuju fakultete bez jasne vizije što bi željeli raditi kasnije.

Okreću li se mladi zanimanjima koja donose zaradu?

Antonia: Iz svoje perspektive mogu reći da je zanimanje koje donosi dugoročno najveću zaradu upravo ono koje voliš i živiš. Osim zarade bitno je i zadovoljstvo u poslu koji radiš, a ono ne podrazumijeva samo podmirivanje egzistencijalnih potreba, već i učenje, druženje i ostale bitne segmente razvoja.

Nina: Rekla bih da u Hrvatskoj dosta ovisi o pozadini iz koje mlada osoba dolazi. Nažalost, još je veliki broj onih koji moraju raditi kratkoročno isplativije poslove poput konobarenja, čuvanja djece ili čišćenja kako bi mogli dalje studirati i razvijati se. Zbog toga im često ne ostaje previše vremena za profesionalno usavršavanje, no sa zadovoljstvom mogu reći da mi u Universal McCannu iznimno cijenimo one koji bez obzira na to kakav start imaju, uzmu stvar u svoje ruke, potrude se i uče koliko god mogu. Iako netko u CV-u za startnu poziciju nema zvučna poduzeća, rado ćemo ga/ju zaposliti ukoliko se pokaže kao vrijedna osoba koja je voljna učiti i poštovati vrijednosti kojih se mi držimo.

Kako izgleda vodič kojim planirate motivirati studente?

Nina: S obzirom da znamo koliko je šarolika industrija u kojoj radimo, želimo studentima približiti vrste agencija, vrste početnih pozicija i potencijale koji svaka od njih nosi. Također, cilj nam je da studente potaknemo da prije traženja prakse ili posla razmisle i utvrde koja su to područja koja ih iskreno zanimaju, jer će jedino autentičnim pristupom dugoročno profitirati i kao pojedinci i kao članovi tima.

Je li riječ o motivaciji ili zapravo o pokazivanju realnog stanja na tržištu rada?

Antonia: Bit će mi drago podijeliti dašak svog iskustva, jer sam poprilično mlada ušla u agencijski svijet. Želim drugim kolegama ispričati kako se može relativno brzo napredovati ako imaš dovoljno ambicije i donosiš prave odluke. Trenutno je stanje na tržištu takvo da su studenti koji imaju ranija iskustva u zaista dobrom položaju no svakako treba napomenuti da je motivacija i energija koju pokažete na intervjuu ono što u konačnici prevagne kod dobivanja posla ili prakse.

Kako još oduševiti na intervjuu? Je li to najstresniji dio? Možete li se prisjetiti vašeg prvog intervjua?

Nina: Moram napomenuti u startu da nije bitno samo se svidjeti nekome na intervjuu. Cilj svakog potencijalnog zaposlenika ili studenta treba biti da osjeti koliko je to poduzeće fit za njega/nju, te koliko bi realno mogao/mogla doprinijeti i učiti u toj okolini. Svi možemo u vrlo kratkom roku doći do mnogih sugestija kako što točnije odgovoriti na neka standardna pitanja na intervjuu, no to će riješiti tek kratkoročno pitanje dolaska. Nama je uvijek u interesu da, nakon što nekoga odaberemo, ta osoba zaista profunkcionira u timu i raste dalje, a ne da uspješno završi selekcijski proces i onda osjeti da to za njega/nju nije najbolja odluka. Zbog toga nam je bitno da su kandidati iskreni o svom znanju i afinitetima, da postavljaju pitanja oko svih aspekata koji im nisu jasni i da pokažu realno zanimanje za poziciju za koju se prijavljuju.

Antonia: Stresnost intervjua ovisi o ljudima koji sjede nasuprot tebi i atmosferi koju oni naprave. Dobro se sjećam svog prvog intervjua u UM-u s Ninom i Lukom koji su uspjeli postići da bude dovoljno ugodno da trema nestane i da uspijem prezentirati samu sebe najbolje što mogu. Svakako bih savjetovala svima koji idu na intervju da ne zanemare domaću zadaću – prikupljanje informacija o poduzeću, specifičnostima poslovanja i ostalim bitnim aspektima koji utječu na radno mjesto za koje vas intervjuiraju. Bitno je jasno pokazati da te zanima mjesto na koje dolaziš raditi i da imaš okvirne ideje kako možeš pridonijeti, a ne da si samo došao predstaviti sebe kao zvijezdu.

Kada smo već kod rada, je li dobar početak volontiranje? Cijene li to poslodavci?

Antonia: Osobno nikad ne bih preporučila volontiranje u struci. Prvenstveno zato što možda ne dolaziš s nekim dugoročnim iskustvom ili prevelikim znanjem, no dovoljno si odgovoran i motiviran da sve operativne zadatke koji ti se objasne možeš riješiti sam/a na zadovoljavajućoj razini. Bitno je da svatko tko doprinosi funkcioniranju poduzeća za to bude i adekvatno plaćen.

Nina: Gledano s aspekta poslodavca, od kolega koji dolaze na entry-level pozicije ne uvjetujemo da su nužno ranije radili u struci, no svako iskustvo koje su imali može biti plus, bez obzira na to je li bilo plaćeno ili ne. Kod nas je pravilo da, iako u nove kolege ulažemo puno kroz edukacije i mentoring, cijenimo njihov rad i trud te ih sukladno tome i plaćamo. U svakom trenutku ne smijemo zaboraviti da osoba može biti motivirana i kvalitetno odrađivati svoj posao tek onda kad ne brine o svojoj egzistenciji i nekim najosnovnijim potrebama. Na taj način zaposlenik u kojeg ulažemo trud, vrijeme i znanje i kasnije ostane kod nas i pomaže to znanje dijeliti dalje.

Vaša poruka mladima.

Isprobajte različite opcije, probajte naći ono što vas zanima i ići u tom smjeru jer ono što je trenutno najprofitabilnije možda nije ono što hrani vaš duh. Agencijski svijet uključuje jako velik spektar vještina, na vama je da pronađete one koje vam najbolje odgovaraju.