Jesu li studenti ugrožena skupina?
Ususret prosvjedima koji bi trebali osvijestiti o studentskom standardu i potaknuti studente da se pokrenu, donosimo mišljenje samih studenata o tome što bi se trebalo poboljšati da se ostvari zadovoljstvo svih skupina.
Ususret prosvjedima koji bi trebali osvijestiti o studentskom standardu i potaknuti studente da se pokrenu, donosimo mišljenje samih studenata o tome što bi se trebalo poboljšati da se ostvari zadovoljstvo svih skupina.
Studentski standard obuhvaća stavke poput smještaja, prehrane, životnog i kulturnog dijela, stipendija, financiranja studentskih projekata. U svakom gradu u kojem postoji visoka obrazovna ustanova postoji podružnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koja brine i financijski podupire ovaj standard. Ishitreno je iznijeti premisu kako se apsolutno ništa ne ulaže u studente, no pitanje je kako se taj novac raspolaže i što bi se trebalo poboljšati da studenti budu zadovoljni. Iz tih smo razloga odlučili pitati studente za njihovo mišljenje i zadovoljstvo studentskim životom. Razgovor smo proveli s 30 studenata s različitih fakulteta i smještajnih kapaciteta.
Svi studenti s kojima smo razgovori izrazili su nezadovoljstvo prehranom. Studenti su se većinom osvrnuli na nekvalitetu prehrane i prenaglo poskupljenje cijena. Smatraju kako je nepravedno što je Ministarstvo odlučilo na njima naplatiti sve one minuse koje su stvorili ravnatelji Studentskog centra kroz godine Za kvalitetu hrane koja se pruža, cijena je i više nego previše. „Smatram da su trebali postupno uvoditi više cijene, a ne odjednom. Iako su rekli da će se pri poskupljenju fokusirati na nezdravu hranu, smatram apsurdno da za jednu naranču plaćam tri kune”, podijelila je svoje mišljenje studentica FPZG-a. Jedina menza u kojoj se ljudi ne žale na kvalitetu hrane jest ona u Znanstveno-učilišnom centru Borongaj, no mnogima je ipak predaleko pa se moraju zadovoljiti „splačinama” koje im nudi SC. „Povremeno se osjećam kao stoka kojoj su ponudili tuđe ostatke”, izjavio je student FFZG-a.
Studenti koji su za svoj smještaj odabrali dom (ili su bili dovoljno sretni, pa su uspjeli ostvariti dovoljan broj bodova) kažu da mjesta za žaljenje nema. „Koliko para, toliko muzike”, izjavila je studentica Hrvatskih studija. Mjesečni iznos od 300 kuna zaista svima pristaje jer ne moraju dodatno plaćati režije koje su se u zadnjih nekoliko godina popele na vrtoglave svote, pogotovo za vrijeme zime. Druga je stvar započeti razgovor o samim uvjetima i izgledu soba u domovima. Daleko je najbolji dom u Zagrebu „Šara”, koji je ujedino i najnoviji dom. Sava i Lašćina konkuriraju za, izgledom, najgori dom u koje se, čini se, prestalo ulagati davnih dana. No, bitno da je krov nad glavom. Oni koji su naviknuti na luksuz vjerojatno imaju i više novaca pa si mogu priuštiti stan. Cijene stanova kreću se od 100 eura nadalje. Režije, naravno, u tu cijenu nisu uključene tako da cijena poprimi veoma neugodan oblik. Studenti koji se odluče za ovaj oblik stanovanja većinom nisu uspjeli naći smještaj u domu. Tako se nerijetko događa da jedva spajaju kraj sa krajem, a udruženo sa poskupljenom prehranom i njihovim se roditeljima diže kosa na glavi.
Treća temeljna stavka koja se često spominjala u razgovorima je javni prijevoz. Iako je ZET snizio cijene svog prijevoza, studenti napominju kako se slika ne gleda objektivno. „Lako je jednoj firmi odrediti cijene i zaključiti kako to nije skupo. Nama koji smo došli recimo iz Splita te devet mjeseci u godini kontinuirano živimo sa vrlo uskim kućnim budžetom nije svejedno. Super je kada nam se obrate sa riječima kako bi mogli uštedjeti za prijevoz tako da ne izlazimo. Jesmo li strojevi da samo odlazimo na faks, vratimo se s njega, učimo i spavamo?”
Studentski glas se može i mora čuti, a u prilog toj tvrdnji dajem svoj doprinos ovoj temi.
Davnih 70-ih u Hrvatskoj se dogodilo ono što se uči pod imenom „Hrvatsko proljeće”. U tom masovnom pokretu koji je tražio veća prava, sudjelovala je i studentska sfera. To je zadnji zabilježeni studentski prosvjed koji se dogodio u Hrvatskoj. Ako je povijest učiteljica života, možda bi se trebali malo ugledati na postupke naših rođaka i predaka koji se nisu libili ustati i poduzeti nešto za svoje bolje sutra. Ako studentski standard uopće i postoji u današnje vrijeme, on je na niskim granama. Prije su se studenti puno više poštovali iz razloga što im je javnost pružala ono utjecajno strahopoštovanje. Današnja zainteresiranost je ravna nuli što dokazuje i sastanak Odbora za studentski standard u Zadru u lipnju ove godine Naime, tribina je doživjela debakl jer se odazvao mali broj studenata. Uzmite pokoju knjigu o revoluciji u ruke pa razmislite jesu li te revolucije nastale tako što su svi sjedili i potiho kritizirali stanje, ili...? U nastavku ispunite anketu i izrazite svoje mišljenje na čemu bi se trebalo poraditi da se studentski standard poboljša.
