INTERVJU i VIDEO: Studenti pokazali da je za velike stvari potrebno samo malo truda i ljubavi
Studenti osječkog Odjela za kulturologiju snimili su kratki film koji je izazvao reakcije građana svih dobnih skupina.
Studenti osječkog Odjela za kulturologiju snimili su kratki film koji je izazvao reakcije građana svih dobnih skupina.
Studenti osječkog Odjela za kulturologiju snimili su kratki film o nekadašnjem tvorničkom divu – Borovu. Film je u kratkom vremenu izazvao reakcije građana svih dobnih skupima, te je pokazao da je studentska populacija spremna, uz malo truda i ljubavi, napraviti velike stvari.
Alen Andraković, Ena Kokanović, Ilona Matijević, Milica Pejin, Monika Tadić i Jelena Vuković studenti su prve godine diplomskog studija Medijske kulture na Odjelu za kulturologiju u Osijeku.
U sklopu kolegija Dokumentarna reportaža i pod mentorstvom Kristine Kumrić Raspudić, odlučili su napraviti priču o nekadašnjem divu u proizvodnji obuće – Borovu. „U cipelama starih vremena“ priča je o početku i razvoju najstarijega hrvatskog proizvođača obuće te gumeno-tehničke robe, a više o cijeloj ideji rekle su nam Ena i Milica.
Tko je bio glavni pokretač ideje priče o Borovu i zašto ste odabrali baš tu temu?
MILICA: Ideja priče o Borovu došla je sasvim spontano. U pauzi između predavanja nekoliko nas otišlo je na kavu i tamo smo počeli razgovarati o kolegiju Dokumentarna reportaža i o tome što bismo mogli snimati. Netko je spomenuo napuštenu tvornicu, a netko da bi volio vidjeti nešto što može izazvati snažne emocije i utjecati na ljude. Kolegici Iloni Matijević i meni to je bilo dovoljno da shvatimo kako je priča o Borovu ono što može zadovoljiti sve spomenute kriterije, osobito zato što smo iz tog kraja. Predložili smo ideju kolegama i odmah su svi pristali.
S obzirom na to da ste sve radili amaterskom kamerom i mobitelom, koliko vam je bilo potrebno da složite reportažu? Mislite li da se isplatilo – osim, naravno, za ocjenu?
MILICA: Oprema za snimanje bila je problem, ali priča i kompletan finalni proizvod koji se izrodio iz tih amaterskih snimki nadilazi sva naša očekivanja. Jednostavno, činjenica da smo prvi put snimali nešto tog tipa i manjak kvalitetne opreme pali su u drugi plan, a sam sadržaj isplovio je na površinu kao ono na što treba staviti naglasak. U tom smislu prezadovoljni smo kako je reportaža složena i mislimo da se itekako isplatilo. Velike zasluge pripadaju kolegici Eni Kokanović i kolegi Alenu Andrakoviću koji su prilikom montaže iz dobivenog materijala izvukli maksimum.
ENA: Sveukupno je trebalo više od 10 sati montaže, a prije toga još nekoliko dana snimanja i prikupljanja ostalih materijala potrebnih za ovu kratku dokumentarnu reportažu. Dobili smo savjete od naše drage mentorice Kristine Kumrić Raspudić, te krenuli u akciju. Kada vidimo koliko ljudi pozitivno reagira na našu reportažicu, koliko su iznenađeni što su se mladi uopće taknuli te teme, stvarno možemo reći da se isplatilo.
Koliko je ova priča utjecala na vas kao studente, ali i kao građane zemlje u kojoj je svakim danom sve više ovakvih situacija?
ENA: Nevjerojatno je da gigant kao Borovo propadne bez prevelikog objašnjenja. Smatram da postoji pozadina iza svih firmi koje u Lijepoj Našoj propadaju, a ta pozadina treba se razotkriti. A opet, ne želim se previše deprimirati trenutnom situacijom; razmišljam o budućnosti u ovoj zemlji, ali ako mi ne bude pružila ono što ja želim, neću se libiti otići.
MILICA: Sve ovo ostavilo je snažan dojam na sve nas, a koliko vidimo, i na svakoga tko je pogledao reportažu. Nažalost, ovo nije jedna od lijepih priča koje bude vjeru u bolje sutra, ali svakako nas potiče da pokušamo nešto poduzeti jer ne možemo samo pričati i žaliti se na vrijeme u kojem živimo, a ništa ne činiti tim povodom.
Koliko vam ovakvi zadatci pomažu ili odmažu u studentskom životu, odnosno pripremi za ono što biste jednog dana trebali raditi?
ENA: Meni osobno pomažu jer duže vrijeme učim o montaži. To je nešto što me zanima i što bih doista htjela raditi kad narastem. Ali mislim da je za sve nas ovo bilo odlično iskustvo i da smo svi naučili nešto novo.
Ima li ekipa planove za još priča ili reportaža – budući da vam je tako dobro krenulo?
ENA: U planu imamo slične projekte koji tek čekaju odobrenje. Teme poput Borova su kod nas škakljive jer, ponavljam, postoji neka pozadina zbog koje se dogodilo to što se dogodilo Borovu; mnogi ne žele da se to sazna – a to je idealna prilika za pravo istraživačko novinarstvo i nove montažerske pobjede.
Prošetajte u cipelama starih vremena uz ekipu Odjela za kulturologiju.
