Hoće li politika do kraja dotući hrvatsko obrazovanje?
Hoće li Ministarstvo napokon poslušati što stručnjaci kazuju na sve strane? Hoćemo li izaći napokon iz sfere sitnih interesa i straha od promjena? Hoćemo li mlade pripremati za život ili ćemo od njih stvarati ljude koji grade bolje društvo?

Hoće li Ministarstvo napokon poslušati što stručnjaci kazuju na sve strane? Hoćemo li izaći napokon iz sfere sitnih interesa i straha od promjena? Hoćemo li mlade pripremati za život ili ćemo od njih stvarati ljude koji grade bolje društvo?
Dotaknuli smo se najnovije izjave ministra znanosti, obrazovanja i sporta Vedrana Mornara kako (trenutno) nemamo dovoljno novca da bi informatika postala obvezan predmet u osnovnim školama. No problem, što se informatizacije društva i digitalne opreme tiče, se ne odnosi samo na učenike i škole, već i na samo tržište rada zbog nerazumijevanja struke i politike za trendove u svijetu. To predstavlja problem i za IT tvrtke.
Neki su se znanstvenici, profesori i informatičari "obrušili" komentarima na izjave cijenjenog ministra, od kojih neki smatraju da bi ovo trebao biti "odgojni, a ne samo obrazovni predmet". Zašto odgojni? Građanima su ponuđeni pametni telefoni, tehnologija se brzo razvija i stalno koristimo nove tehnološke uređaje, zbog čega država uvodi e-Građanina, dok ne postoje informacije ili osnovna znanja o sigurnosti interneta; kako to funkcionira, koliki je trošak, koje su moguće opasnosti...
Ministar je izjavio kako je plan do 2022. godine uložiti oko 180 milijuna eura u digitalnu opremu za škole koja je posljednji put nabavljana 2008. godine, čime bi polovica škola u Hrvatskoj postala "digitalno zrela".
Kada je potrebno izdvojiti novac za obrazovanje u Hrvatskoj, općenito gledajući, nekako ga uvijek ponestane, nema čak ni "ušteđevine za crne dane" za ovakve potrebe. Nakon toliko godina rasprave o istome, očito je kako ova tema nije u interesu Ministarstva i nema tu privilegiju biti na njihovoj listi prioriteta, a kao razlog i izliku najlakše je istaknuti manjak novca kad to zapravo nije problem; problem je manjak volje. Da bi se ovako nešto ostvarilo, potrebna je samo politička volja.
Dokaz tomu su izjave hrvatskih stručnjaka za hardver i softver, od kojih posebno izdvajamo komentar Damira Šrkjanca koji kaže kako se informatička oprema, točnije dio softvera, operativni sustav može povoljno (ili čak besplatno) nabaviti na tržištu, a koji pokriva sve potrebe. Također tvrdi kako je lako naći računala s diskom i monitorom po cijeni od oko 2.500 kuna, koja su za školske potrebe sasvim dovoljna, a njihova trajnost je oko 5 godina. Prema njemu bi se na hardver, pri nabavi nove opreme, potrošilo oko 800 milijuna kuna - upola manji iznos od onog koji je spomenuo ministar.
Realno i statistički gledano, nismo mijenjali struturu predmeta i kurikuluma godinama, nema konrektnih promjena u cijelom procesu obrazovanja, što bi bio logičan korak, budući da su se svijet, tržište i način komunikacije i učenja okrenuli za 180 stupnjeva. Trebali bismo se prestati baviti izlizanim i suhoparnim temama i raspravama o vjeronauku i fokusirati se na rješavanje pravih problema, a ne konstantno tražiti uzroke u banalnostima.
Hoće li Ministarstvo napokon poslušati što stručnjaci kazuju na sve strane? Hoćemo li izaći napokon iz sfere sitnih interesa i straha od promjena? Hoćemo li mlade pripremati za život i napokon od njih stvarati ljude koji grade bolje društvo?
- Znamo da je Hrvatska leglo korupcije u kojem valjda nikada ništa nije prošlo, a da netko nije dobio udio. Kad god se nešto nabavlja, možemo biti 99 posto sigurni da su u igri nečiji financijski interesi. Bilo je primjera s tzv. pametnim pločama u koje je ulupano više desetaka milijuna kuna, a od njih na kraju nije bilo ništa. To je vjerojatno trebalo uvesti samo da netko može dići proviziju. Slično je bilo i s udžbenicima i s ECDL tečajevima itd. - mišljenje je profesora fizike, Dalibora Perkovića.
Svoj komentar dodao je i poduzetnik Saša Cvetojević, koji na svome Facebook profilu, koji je javno dostupan za sve korisnike i medije, često daje svoj osvrt i komentare na aktualne teme i događaje u Hrvatskoj, a ujedno se često zalaže za prava učenika i studenata. Smatra, što se ove teme tiče, kako novca ima, ali potrebno je orijentirati se na školski sustav koji mora biti među prvim temama na listi priroriteta.
- Kurikularna reforma je odlična stvar i podržavam je u potpunosti, no problem je u tome da se sustavne stvari u Hrvatskoj odvijaju presporo. Učenici i studenti nemaju vremena čekati 10 godina kako bi se 50% škola informatiziralo. Promjene u cilju pomaka obrazovanja prema STEM području, a sukladno tome i poboljšanja u informatičkom obrazovanju, moraju krenuti prije. Već kasnimo, a svaka godina čekanja je nemjerljiva šteta. Učenjem informatike ne školuju se nužno i samo programeri. Osnove programiranja su kao i svaki drugi jezik, što nam omogućava razumijevanje tehnologije i naprava koje nas već danas okružuju, a koje će u budućnosti biti svuda oko nas. - napisao je Saša Cvjetojević.
Osim komentara profesora, znanstvenika i informatičara, nedavno su ambasadori inicijative eSkills for Jobs (Toni Milun, Iva Šulentić, Saša Cvetojević, Vedrana Miholić), podržani brojnim strukovnim udrugama, uputili otvoreno pismo budućoj/em predsjednici/iku Vlade Republike Hrvatske o nužnosti brzih promjena u informatičkom obrazovanju mladih. Napomenuli su kako razvoj tehnologije ima vrlo snažan utjecaj na globalnu ekonomiju, a samim time i na društvo u cjelini, a smatraju kako Hrvatske nije spremna za tako brze i intenzivne promjene.
Trenutna situacija u hrvatskom školstvu je ponižavajuža, program po kojem se djeca obrazuju je star, a informatika koja se održava ne pruža djeci niti trećinu potencijala koji može. Nemamo vremena za čekanje promjena jer već sad postoji disbalans između broja nezaposlenih i nedostatka specifičnih vještina koje tržište traži. Cilj ove inicijative jest mobilizirati i javnost i industriju i nastavnike da se kroz niz vannastavnog sadržaja djeci omoguće nove spoznaje, dok se donese kurikularna reforma. - Vedrana Miholić, direktorica prodaje u tvrtci CROZ i ambasadorica eSkills inicijative.
Također, problem u školama i u Hrvatskoj je nedostatak inženjera informatike, zbog čega bi hrvatske tvrtke lako mogle biti procijenjene kao nekonkurentne. Ambasadori smatraju kako je najvažnije unaprjeđenje obrazovanja u području STEM-a jer razumijevanje ovih vještina važno je u izgradnji budućnosti za sve. Hrvatski IT obilježava rast izvoza i uspješan je u svijetu, uz odlične rezultate djece na informatičkim natjecanjima, no ovdje još uvijek postoji problem velikog zaostatka na domaćem tržištu rada.
Ovo je 21. st. informatiziranog društva i upravo bi informatika trebala biti sastavnim dijelom školovanja jer je u današnjem svijetu imperativ imati osnovno informatičko znanje. No, ipak, barem će politika i njezini ljudi naći vremena, mjesta volje i novaca za svoje tople fotelje i tronove, zar ne?
Što se formiranja nove Vlade tiče, u pregovorima je dotaknuta tema koja se tiče obrazovanja i informatizacije hrvatskog društva, o čemu smo već pisali, ali nije se pridodalo dovoljno pažnje i ne nalazi se među ključnim reformama.
Možemo li onda očekivati ikakve promjene kada problematika obrazovanja i informatizacije ne postoji čak ni u trenutnim pregovorima?
- ...cijena koju plaćamo za neznanje i neobrazovanost uvijek je daleko veća. - Damir Škrjanec.