Dosadašnji model financiranja studenata će se svakako izmijeniti, no što učiniti s izvanrednim studentima?
Eurostudentovo istraživanje provedeno tijekom 2010. godine, a izdano u publikaciji 2011. godine, pokazalo je kako su troškovi studiranja u Hrvatskoj oko 31.500 kuna godišnje, ali ovi podatci variraju s obzirom na skupinu kojoj student pripada.
Eurostudentovo istraživanje provedeno tijekom 2010. godine, a izdano u publikaciji 2011. godine, pokazalo je kako su troškovi studiranja u Hrvatskoj oko 31.500 kuna godišnje, ali ovi podatci variraju s obzirom na skupinu kojoj student pripada.
U sklopu Europskog tjedna novca i u organizaciji Financijskog kluba i eSTUDENTa, 10. ožujka 2015. godine održao se okrugli stol na temu modela financiranja i prijedlog reformi studentskog standarda.
Okruglom stolu održanom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, prisustvovali su Ninoslav Šćukanec, izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja, Lidija Gašparović iz Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu te predstavnici Studentskog zbora u Zagrebu, Luka Buntić i Mario Matić.
Glavna tema rasprave bio je projekt ACCESS te analize i preporuke iznesene tijekom četverogodišnjeg trajanja projekta. Inkluzivno su izneseni modeli moguće reforme studentskog standarda, a koji su u medijima protumačeni pogrešno. Naime, iako je preneseno da bi se na temelju ove analize ispostavio maksimalni iznos od 3,200 kuna za financiranje studenata, prava istina jest da bi se ovi modeli prilagođavali studentima ovisno o njihovom socioekonomskom stanju.
Hrvatska trenutno zauzima poziciju ispod prosjeka Europske unije što se tiče ulaganja u visoko obrazovanje: za obrazovanje u Hrvatskoj se izdvaja 0,69% BDP-a, dok je prosjek Europske Unije 1,22%.
Eurostudentovo istraživanje provedeno tijekom 2010. godine, a izdano u publikaciji 2011. godine, pokazalo je kako su troškovi studiranja u Hrvatskoj oko 31.500 kuna godišnje, ali ovi podaci variraju s obzirom na skupinu kojoj student pripada. Primjerice, studenti s djecom imaju troškove oko 64.000 kuna, izvanredni studenti 52.000 kuna, studenti nižeg socioekonomskog statusa 42.000 kuna, studenti stručnih studija 40.000 kuna, studenti koji žive s roditeljima 26.000 kuna, a studenti koji žive u studentskom domu 18.000 kuna. Ovo istraživanje je pokazalo kako 82% studenata svoje prihode dobiva od roditelja.
Problem izvanrednih studenata
Gospodin Šćukanec se orijentirao na sustave financiranja. Istaknuo je kako Hrvatska provodi linearne modele školarina od 2012. godine, no problem u njima je što sadrže visok stupanj nesigurnosti te se fokusiraju na uspjeh studenata i izvanredni studenti su izbačeni iz takvog modela. Studenti primaju znatno više neizravnih financijskih potpora (subfinanciranje prehrane, smještaja, poreza na studentski rad), a iznos nacionalnih stipendija je tek 6%. 22% stipendija dolazi iz drugih izvora i to većinom iz lokalnih jedinica samouprave, poput gradova i županija. Hrvatska je iz tog razloga također ispod europskog prosjeka, koji iznosi 16%, jer ima niska izdvajanja izravnih financijskih potpora.
Šćukanec je istaknuo kako Institut za razvoj obrazovanja smatra da je subvencionirana prehrana za studente neučinkovita i nepravedna mjera, jer u njoj participiraju svi – i oni koji su dobrostojeći i oni koji spadaju ispod prosjeka po financijama. Također, problem je u tome što izvanredni studenti nemaju mogućnost prijave na stipendije.
Iz tih razloga, Institut je napisao niz preporuka po kojemu bi novi nacionalni sustav financijskih potpora bio dostupan svim kategorijama studenata: redovnim, izvanrednim i onima na privatnim studijima. Također, poboljšao bi se sustav izravne potpore studentima u vidu stipendija, a u kasnijoj fazi to bi uključivalo i studentske kredite. Ono što je istaknuto jest da iznosi potpora studentima moraju pokriti njihove financijske potrebe. Preporučeno je, također, da se preispitaju neizravne potpore studentima, pogotovo što se tiče stavki prehrane i da se one pokušaju prilagoditi socioekonomskoj slici studenata.
Preporučeni modeli financiranja studenata
Najvažnija preporuka odnosi se na dva ponuđena modela financijskih potpora za studente koja bi se temeljila na načelu pravednosti.
Idealan model po primjeru Švedske, Nizozemske i Velike Britanije bio bi sveobuhvatan sustav financijskih potpora za studente u kojemu bi svi studenti dobili ono što im pripada. Drugi predložen model sastoji se od potpore samo najpotrebitijim studentima nižeg socioekonomskog statusa i zahtijevao bi minimalne standarde, po uzoru na zemlje koje već imaju ovakav sustav – Austrija, Njemačka, Slovenija...
Institut za razvoj obrazovanja razvio je nekoliko mogućih scenarija kako bi vidio koliko su određeni modeli primjenjivi na hrvatski sistem i koliko bi se on mogao prilagoditi prosjeku Europske unije, kao i koliko bi ti modeli opteretili studente u odnosu na sadašnje stanje. U prvom modelu tako bi se mogao primijeniti ili scenarij bez školarine ili plaćanje školarine od 5,000 kuna ili viša školarina za sve koja bi u prosjeku iznosila oko 8,800 kuna. Po idealnom scenariju, finacijska povećanja bi iznosila 70%.
Istaknuto je kako dva najskuplja modela zadovoljavaju europski prosjek koji se želi postići, no problematično je kako bi to utjecalo na studente.
Mario Mašić iz Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu istaknuo je kako socijalni kriteriji nisu dovoljno dobri, jer u slučaju prijave u studentske domove događaju se manipulacije istima te čak oko 20% osoba koje su dobile smještaj u domu prodaju svoj smještaj. Također, stambeno stanje u domovima je loše. Mašić je istaknuo kako se iznos stipendija povećava, što je svakako pozitivno, no moglo bi se i bolje.
Gašparić iz nacionalne zaklade istaknula je kako je nuđenje studentskih kredita za studiranje zabrinjavajuće, jer nema garancije da će studenti isti moći otplatiti i vraćati. Gašparić smatra kako je veliki rizik poduzeti taj korak bez uravnotežnje ostalih segmenata hrvatskog društva. Složila se kako bi se trebao pojačati fond stipendija, a također je najavila kako će se u rujnu objaviti vijest vezana za europske fondove i studente koja će znatno utjecati pozitivno na ovaj segment standarda.
Nepotrebnost novog sveučilišta u Hrvatskoj
Šćukanec se osvrnuo na Mašićevu izjavu o nedovoljno dobrim kriterijima, te smatra da ima dovoljno literature za ustanoviti socioekonomske kriterije kućanstva, poput zanimanja roditelja, njihova obrazovanja, što se sada uopće ne uzima pod kriterije za smještaj studenata. Istaknuo je kako je moguće poboljšati procjene uz pomoć osobnog identifikacijskog broja (OIB), no da se to ne primjenjuje. Šćukanec se također protivi osnivanju novog sveučilišta u Hrvatskoj – smatra kako se iznos za ovo sveučilište mogao preusmjeriti na studentski standard, umjesto da se stvara još jedan nepotreban centar.
Tijekom okruglog stola, sudionici i prisutni studenti dotaknuli su se i pitanja izvanrednog studiranja. Problem je što definicija izvanrednog studiranja više ne pristaje definiciji, jer je izvanredna kvota bila namijenjena onima koji rade i uz to žele studirati. Danas je situacija takva da izvanredne studije upisuju oni koji ne upadnu u redovnu kvotu. Iz tih razloga, takvi studenti plaćaju znatno više od onih koji i rade uz studij, a prijavljuju se na burzu rada kako bi ostvarili pravo na zdravstveno osiguranje. Šćukanec je istaknuo kako ovaj trenutni model obrazovanja na ruku ide samo visokim učilištima.
Luka Buntić iz Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu iznio je mišljenje kako je reforme potrebno provesti u svim segmentima obrazovanja. Osvrnuo se na činjenicu kako se 50 milijuna kuna uštedjelo snižavanjem subvencije prehrane i kako se 34 milijuna kuna preusmjerilo na stipendije, no zapitao se što se dogodilo s ostalih 16 milijuna kuna. Također, zapitao se tko će studentima garantirati da će ušteđeni iznosi doista biti upućeni u infrastrukturu studentskih domova. Buntić je istaknuo kako su svi ovi problemi samo dijelovi slagalice, a kako je znatno zabrinjavajuće pitanje to što je više od 50% nezaposlenih osoba upravo mladih i kako je to državi veći trošak. Istaknuo je i neusklađenost tržišta rada i fakulteta te je apelirao da se provede niz reformi kako bi se omogućilo plodno tlo za rast financiranja.
- Ono što osobno podržavam je strategija povećanja dostupnosti visokog obrazovanja i socioekonomski najugroženijim skupinama u Republici Hrvatskoj, kako niti jedna kreativna ili inovativna ideja koja može doprinijeti društvenom razvoju ne bi ostala zarobljena u umu osobe kojoj nije pružena prilika za visoko obrazovanje.- izjavio je Mario Mašić nakon okruglog stola.
Zaključak rasprave okruglog stola bio je da je reforma studentskog standarda svakako potrebna, ali kroz seriju analiza različitih modela i u usporedbi s optimiziranim sadašnjim modelom preko neizravnih potpora, subvencija smještaja i prehrane. No, prije toga, svakako je potrebno konsolidirati sve prepreke mogućoj reformi te raditi na smanjenju najvećeg problema naše države, a to jest, trenutna ogromna nezaposlenost mladih osoba, prema kojoj prednjačimo u Europi. Pružanje perspektive mladim osoba kroz ulaganje u visoko obrazovanje sigurno će doprinjeti smanjenju naglog odlaska visoko obrazovanih osoba u inozemstvo i dugoročno poboljšati društvenu i ekonomsku stabilnost naše države.
Ako se želite više informirati o četiri izdane publikacije i modelima koji se predlažu, posjetite sljedeće poveznice:
Socijalna i ekonomska slika studenta u Hrvatskoj (2011.)
Hrvatski sustav financijskih potpora za studente u europskom kontekstu: komparativna studija (2013.)
Financiranje visokog obrazovanja i socijalna dimenzija: analize i preporuke (2013.)
Socijalna uključivost visokog obrazovanja u Hrvatskoj: analiza stanja (2014.)
