Do kada je OK živjeti s roditeljima? Evo što su nam na to pitanje odgovorili studenti

Nedavno je na popularnom Redditu osvanula velika rasprava - Do koje je dobi društveno prihvatljivo u Hrvatskoj živjeti s roditeljima?
Sudeći po komentarima, kojih je bilo više od stotinu, mladi u Lijepoj Našoj generalno smatraju kako je suživot s roditeljima sasvim u redu, pa čak i u kasnim dvadesetima.

S druge strane, stručnjaci u spomenutom trendu vide društveni problem koji se javlja kao posljedica loše makroekonomske situacije. S obzirom na to da se u zapadnoeuropskim i nordijskim zemljama, u kojima je gospodarska situacija znatno bolja, mladi puno ranije osamostale, to donekle i drži vodu. Konkretno, prema podacima iz 2021, Hrvati roditeljski dom u prosjeku napuštaju s 33,3 godine, dok se, primjerice, u Švedskoj mladi osamostaljuju već s 19 godina.

Mi smo odlučili saznati što o ovim naizgled poražavajućim podacima misle sami studenti.

Mirela, 19-godišnja studentica prve godine psihologije, rodne je Našice napustila prije otprilike šest mjeseci i trenutno vodi samostalan život u Zagrebu. Naša prva sugovornica smatra kako dobna granica ne postoji, odnosno prema njezinu mišljenju, svaki pojedinac treba realno procijeniti situaciju.

Mislim da ne postoji dobna granica već neki normalni slijed događaja – ako je osoba sposobna za samostalan život nakon srednje škole (neovisno upisuje li faks ili počinje raditi) treba se osamostaliti i početi graditi svoj život - smatra Mirela.

Uz ranije spomenutu ekonomsku situaciju, Mirela smatra kako na mlade u Hrvatskoj uvelike utječu obiteljska tradicija i patrijarhalna kultura te upravo te razloge vidi kao glavne krivce zbog kojih Hrvati podosta kasnije, u odnosu na vršnjake iz zapadne Europe, napuštaju obiteljski dom.

Često kada živimo s roditeljima oslanjamo se na njih za odrađivanje nekih zadataka koje smo sposobni odraditi i sami, ali tek kada se nađemo u situaciji da to moramo. Mislim da se mladi koji žive sami nađu u više situacija u kojima imaju priliku steći i razviti vještine koje su potrebne za samostalan život. Život s roditeljima je definitivno lagodniji u smislu odgovornosti i brige, uvijek je tu netko tko se brine uz tebe i za tebe – frižider je uvijek pun, posteljina čista, a kuća topla. Milijun sitnica se odrađuje bez da si toga svjestan, tek kad si ti taj koji ih treba odraditi shvatiš koliko te sitnice nisu sitne. Samostalan život s druge strane pruža u potpunosti novu razinu slobode i samostalnosti. Ne moraš se nikome prilagođavati, krojiš svoj raspored i svoj život. Imaš svoj mir i svoju privatnost.

Slično kao Mirela, i naša druga sugovornica, studentica Danijela, već u svojoj dvadesetoj godini vodi potpuno samostalan život. 

Ne postoji dobna granica do koje je u redu živjeti s roditeljima. No, smatram da što se prije osamostalimo bit će nam bolje. OK mi je živjeti s roditeljima do završetka srednje škole, a zatim bi svatko trebao ići svojim putem. Mislim da mladi koji žive odvojeno od roditelja ne prolaze bolje od onih koji žive s njima, ali su samostalnije te se bolje snalaze u životu.

Što se tiče prednosti i mana života u obiteljskom domu, Danijela nam je ponudila slične odgovore kao i prethodna sugovornica.

Prednosti suživota s roditeljima su te da ne moramo misliti na plaćanje režija, samog smještaja, ne moramo misliti o hrani, jer uvijek se nešto nađe za jesti i slično. Mane su možda što nemamo neki svoj privatni život i ne možemo zapravo odlučiti napraviti nešto za sebe u kućanstvu, nego sve ovisi o dogovoru s roditeljima i njihovim preferencijama - zaključila je Danijela.