Uspješna rukometašica i buduća diplomirana ekonomistica
"Bilo je teških trenutaka u pokušaju usklađivanja rukometa i studiranja, posebno nakon odlaska u Ljubljanu, ali nikada mi nije došlo da odustanem od fakulteta. Za mene je obrazovanje važno. Nadam se ubrzo završiti i onda se u potpunosti posvetiti rukometu."
"Bilo je teških trenutaka u pokušaju usklađivanja rukometa i studiranja, posebno nakon odlaska u Ljubljanu, ali nikada mi nije došlo da odustanem od fakulteta. Za mene je obrazovanje važno. Nadam se ubrzo završiti i onda se u potpunosti posvetiti rukometu."
Jelena Grubišić hrvatska je rukometna reprezentativka i članica rukometnog kluba Krim iz Ljubljane. Rukometom se bavi već 16 godina, a igra na poziciji golmana. Sudjelovala je u četvrtfinalu Olimpijskih igara 2012. u Londonu, na nekoliko europskih, svjetskih prvenstava i mediteranskih igara. Osim što je uspješna rukometašica, studentica je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U intervjuu s Jelenom saznali smo sve o njezinom rukometnom putu, a otkrila nam je i kako uspijeva uskladiti sport i fakultet te što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu.
Možeš li nam opisati svoj rukometni put?
Moj rukometni put počeo je 1997. godine u osnovnoj školi, na nagovor mog profesora tjelesnog, velikog rukometnog stručnjaka, Rudolfa Careka. Prvi rukometni koraci ˝odrađeni˝ su u RK Lokomotivi iz Zagreba u kojoj sam provela prvih 11 godina, a nakon toga otišla sam u RK Krim iz Ljubljane u kojem još uvijek igram.
Kada su te pozvali u reprezentaciju i jesi li se imalo premišljala u odluci?
Prvi put sam pozvana u reprezentaciju 2005. godine na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Iako sam tada bila nova i jedna od najmlađih te nisam puno branila, bila sam presretna što sam mogla biti dio svega toga. Nikad se nisam premišljala u vezi nastupa za reprezentaciju. To je moja zemlja i za mene je igranje za reprezentaciju velika čast, ponos i zadovoljstvo.
Koje natjecanje bi izdvojila kao najdraže?
Sva natjecanja podjednako su mi draga i veselim im se, ali Olimpijada ipak zauzima posebno mjesto i neusporediva je s ostalim natjecanjima. To je bilo posebno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život.
Koja liga ti se čini najzanimljivijom?
Danas lige više nisu jake kao nekad. U svakoj zemlji danas postoji klub ili dva koja odstupaju od ostalih te se već nekako unaprijed zna tko je ˝glavni˝. Mađarska liga me privlači s obzirom da je njihova liga jedna od rijetkih koja je već godinama zanimljiva i napeta do samog kraja, iako zasad ne razmišljam o odlasku iz Slovenije.
Je li Hrvatska okolina, po tvom mišljenju, pogodna za sazrijevanje vrhunskih sportaša?
S obzirom na veličinu i broj stanovnika, mislim da su u Hrvatskoj sazrijeli mnogi vrhunski sportaši, što se može vidjeti po vrhunskim rezultatima i medaljama na različitim natjecanjima. To, naravno, ovisi o mnogo faktora: sportu kojim se bave, organizaciji i kvaliteti kluba za koji nastupaju, podršci od strane grada u kojem se nalaze i o samom sportašu te njegovom ulaganju u samoga sebe kako bi postao vrhunski.
Misliš li da je u Hrvatskoj ženski sport dovoljno medijski popraćen?
Mislim da je sport u Hrvatskoj općenito slabo popraćen s obzirom na rezultate koji se ostvaruju, a pogotovo ženski sport.
Studiraš ekonomiju. Zašto si se odlučila upravo za taj fakultet, a ne Kineziološki?
Uvijek mi je bila želja studirati molekularnu biologiju, ali to nije bilo moguće uz profesionalni sport i toliko obaveza. Za ekonomiju sam se odlučila jer smatram da imam više mogućnosti nakon završetka karijere s ekonomijom nego sa KIF-om. A i treniram dovoljno preko tjedna, tako da ˝vježbanje˝ na fakultetu nije dolazilo u obzir.
Jesu li te fakultetske obaveze ikad spriječile da iskoristiš sportsku priliku?
Na svu sreću nisu. Prve tri godine studiranja igrala sam u Zagrebu i uspjevala sam sve uskladiti, a zadnju godinu studiranja odlučila sam se za nastavak karijere u Ljubljanu i malo ˝usporila˝ sa fakultetom. Iako, kad se dobro organiziraš, sve se može uskladiti.
Pročitala sam izjavu u kojoj kažeš da nećeš otići igrati vani dok ne završiš fakultet; kako to da si otišla igrati u slovenski Krim?
Istina, uvijek sam to govorila. Kako sam prve tri godine položila u roku i bila pri kraju sa studijem, odlučila sam se okušati u inozemstvu, a i Ljubljana nije toliko daleko. Možda to i na kraju nije bila pametna ideja kad pogledam da mi se studiranje malo odužilo, ali još malo i goooootooooovooooo :).
Kako uspijevaš balansirati između dvije adrese? karijera i fakultet?
Iskreno, mislila sam da će biti puno lakše, ali nije bilo tako. S jedne strane krive su obaveze, putovanja, utakmice, treninzi koji su se dosta poklapali s rokovima, tako da sam mnoge rokove propustila, a s druge strane problem je bio u meni jer, otišavši u Ljubljanu, malo sam se opustila misleći ˝lako ću ja to˝ :). Ali nije sve išlo po mom planu. Iako, sve se može kad se hoće, samo je potrebno više truda i dobra organizacija.
Jesu li ti treneri izlazili u susret s obzirom na fakultetske obaveze?
Što se tiče trenera stvarno nikad nisam imala problema. Bilo je onih koji nisu bili zadovoljni paralelnim studiranjem i igranjem jer su htjeli da se isključivo posvetim igranju, ali bilo je i onih koji su to poticali i podržavali. Ali ni jedni ni drugi nikada nisu radili probleme oko ispita, osim ako su se oni poklapali s utakmicama što je bilo jako često. Tako da su, nažalost, prolazili rokovi, ali što je, tu je.
Jesu li ti profesori izlazili u susret s obzirom na sportske obaveze?
Što se tiče profesora, ne mogu baš reći isto. Jako su rijetki oni koji su imali razumijevanja i izlazili mi u susret i velika im hvala za to.
Misliš li da je u Hrvatskoj dobro organiziran sustav obrazovanja i sporta, odnosno usklađen?
Po mom mišljenju nije. Mislim da fakulteti i profesori imaju jako malo razumijevanja za vrhunske sportaše. Ne tražimo mi ocjene „na lijepe oči“, ali da bi mogli biti fleksibilniji prema nama u, npr. dogovorenim/dodatnim terminima za ispite, mogli bi, s obzirom da nam se većinom klupske/reprezentativne obaveze dosta često poklapaju sa redovnim rokovima.
Ima li više domaćih ili inozemnih sportaša na fakultetu ili s diplomom?
Teško je odgovoriti na to pitanje. Gledajući moje suigračice iz kluba i reprezentacije te ostale rukometašice koje poznajem, mogu reći da ih je podjednako. Iako, razgovarajući s rukometašicama iz inozemstva, mogu reći da su one puno cjenjenije na svojim fakultetima i imaju više beneficija nego mi u Hrvatskoj.
Je li ti ikada došlo da odustaneš od fakulteta?
Bilo je teških trenutaka u pokušaju usklađivanja rukometa i studiranja, posebno nakon odlaska u Ljubljanu, ali nikada mi nije došlo da odustanem od fakulteta. Za mene je obrazovanje važno, iako ono kod mene traje malo duže nego kod ostalih =), ali i ja ću, nadam se, ubrzo završiti i onda se u potpunosti posvetiti rukometu.
Misliš li se nakon sportske karijere baviti ekonomijom?
Iskreno, još uvijek ne razmišljam o tome. Nadam se da ću biti zdrava i da ću još neko vrijeme moći igrati, a nakon toga ću odlučiti što i kako dalje.
