Upoznajte Vinka, srebrnog karatista sa Svjetskog sveučilišnog prvenstva!

U razdoblju od 19. do 22. lipnja održalo se Svjetsko sveučilišno prvenstvo u karateu u Baru, Crna Gora.

Hrvatske boje predstavljao je Vinko Ursić Glavanović, izvrstan student prve godine diplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Splitu koji je osvojio drugo mjesto.

Osim fakulteta, Vinko je učlanjen u Hrvatsku karate reprezentaciju.

Pročitajte kako je studirati i biti izvrstan karatist!

Kako si razvio ljubav prema karateu?

Karateom sam se počeo baviti krenuvši u osnovnu školu, znači prije nekih 16-ak godina na nagovor starijeg brata koji se već nekoliko godina bavio karateom, međutim, kasnije su ga životni putevi odveli u neke druge borilačke vještine dok sam se ja do danas zadržao u istom sportu.

Smatraš li da bi se više mladih trebalo baviti karateom? Kako karate pogoduje pojedincu, odnosno zašto bi se netko trebao početi baviti treniranjem ovoga sporta?

Postoje predrasude da je karate razbijački sport namijenjen isključivo mladim i agresivnim ljudima. Naprotiv, karate je sport u kojem ćete u borbama pronaći mnogo manje ozljeda nego u nekim drugim sportovima.

Zapravo, osnova karatea je mogućnost samokontrole (u fizičkom i psihičkom smislu). Treniranje karatea nije ograničeno spolom ili životnom dobi u kojoj se osoba nalazi te u posljednje vrijeme karate trenira sve više djece predškolske dobi zbog odličnih rezultata, kako u razvoju motoričkih sposobnosti i psihološke profilacije, tako i zbog socijalizacije i interakcije s drugom djecom. Također, sve više odraslih ljudi shvaća da je karate trening odličan način da se tijelo održi vitalnim i zdravim, a podjednako ga prakticiraju oba spola.

Osvojio si srebro na Svjetskom sveučilišnom prvenstvu u karateu, na čemu ti usputno čestitamo! Je li ti to najviše odličje zasad i jesi li se nadao pobjedi? Koja još odličja možeš izdvojiti, a da su ti iznimno draga i da si ponosan na njih?

Prvo Vam se želim zahvaliti na čestitkama. Ova medalja na Svjetskom sveučilišnom prvenstvu definitivno je jedan od najvećih rezultata u mojoj sportskoj karijeri. Osvojena je u veoma jakoj konkurenciji, u prestižnoj teškoj kategoriji, među 21 borcem sa svih kontinenata kroz 5 veoma izazovnih borbi. O samoj kvaliteti natjecanja dovoljno je reći da je nastupilo preko 400 natjecatelja iz 47 svjetskih država. 

Osim navedene medalje, iz bogate kolekcije od preko 200 odličja definitivno moram izdvojiti ekipnu broncu s Europskog prvenstva u Zürichu 2011. godine te brojna odličja na turnirima iz Karate1 serije (svojevrsni svjetski kup u karateu).

 

Je li ti teško kombinirati vrijeme za fakultet i vrijeme za treninge, izlaze li ti profesori ususret? Kakva je, po tebi, situacija sa sportom u studentskom svijetu? Smatraš li da bi se fakulteti trebali više tome posvetiti?

Kao vrhunski sportaš prve kategorije, moram naglasiti kako uistinu na svom fakultetu imam maksimalno razumijevanje profesora što se tiče svih studentskih obaveza te sam im na tome iznimno zahvalan. Bez takvog odnosa bilo bi veoma teško uskladiti studentske obveze i vrhunski sport zbog čestih putovanja i odsustava s nastave radi sudjelovanja na pripremama i turnirima.

O samoj organizaciji vremena za učenje i trening dovoljno govori što sam uz sportske uspjehe prethodne godine bio dobitnik i Rektorove nagrade kao najbolji student preddiplomskih studija na Ekonomskom fakultetu. Raspored mi uz nastavu svakodnevno uključuje minimalno dva treninga te izbivanje gotovo svakog vikenda, ali uz dobro planiranje sve je moguće uskladiti.

Što se tiče studentskog sporta, mislim da se u Hrvatskoj uistinu jako zanemaruje taj aspekt studentskog života. Da Vam budem iskren, do nekoliko dana prije samog natjecanja nisam bio siguran ni da ću nastupiti. Naime, Hrvatski akademski sportski savez nije bio u mogućnosti financirati putovanje hrvatskih reprezentativaca na Svjetsko prvenstvo te smo bili prepušteni sami sebi. Nasreću, ponovno je u toj situaciji uskočio Ekonomski falkultet te mi omogućio putovanje i nastup na turniru u Crnoj Gori.

Onda se pojavite na natjecanju i vidite selekcije od po 30-ak članova sa svih kontinenata i postane Vam jasno na kojoj je razini akademski sport u svijetu. Sportaši su doslovno zvijezde kako to ponekad vidimo u američkim filmovima, sa svim pratećim osobljem i beneficijama koje to nosi. Za rezultate na natjecanjima dobivaju se vrlo visoke stipendije i besplatne školarine. Kada se u tom svjetlu promatra ovaj rezultat, medalja još više dobiva na težini.

Planiraš li nakon završetka fakulteta fokus baciti na sport ili na karijeru u svojoj domeni? Što misliš, s čime ćeš uspjeti više i hoćeš li radije sreću okušati u inozemstvu?

Karate je amaterski sport od kojega se u Hrvatskoj teško može živjeti, ali toga sam bio svjestan kada sam ga počeo trenirati. U bliskoj budućnosti namjeravam po završetku diplomskog studija upisati doktorat te se za to vrijeme i dalje pokušati aktivno baviti karateom. Ipak, svi moji planovi vezani su uz karijeru u poslovnom svijetu, ali ću definitivno ostati u karateu maksimalno, koliko mi to prilike budu dozvoljavale.

Što se tiče odlaska u inozemstvo, imao sam tijekom školovanja uistinu mnogo prigoda, ali se nikad nisam odlučio na takav potez. Nije da nisam imao hrabrosti, već bi me odlazak udaljio od hrvatske nacionalne vrste, što nikako nisam želio. S vremenskim odmakom, smatram da sam definitivno dobro postupio te bih sve napravio isto.