LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Intervju sa Zvonimirom Michieli Tomić

FOTO: Ova djevojka odustala je od faksa da bi slijedila svoje snove i postala fotografkinja

„Fotografija je moja strast i ni u jednom trenutku nisam zažalila što sam ostala uz objektiv, umjesto u studentskim klupama”, kaže mlada fotografkinja Zvonimira Michieli Tomić

„Fotografija je moja strast i ni u jednom trenutku nisam zažalila što sam ostala uz objektiv, umjesto u studentskim klupama”, kaže mlada fotografkinja Zvonimira Michieli Tomić

Ovaj intervju priča je o zanimljivoj, samozatajnoj i uvijek nasmijanoj djevojci koja se nije kao većina odlučila prepustiti rutini i situaciji u kojoj se nalazi. Svjesna je da se odabirom fakulteta određuje sljedećih 40 godina života. Krenula je na Ekonomiju, a upisala je to jer nije upala na Akademiju, smjer fotografiranje. No odlučila je dati priliku ekonomiji. Uzalud. Jednostavno joj se nije sviđalo, pa je odlučila svoje vrijeme i energiju utrošiti na usavršavanje svoga talenta. Marljivo je vježbala, odlazila na tečajeve, strpljivo satima čekala trenutak da može uhvatiti savršenu fotografiju. Nije odustala od svojih snova i sada žestoko stremi k uspjehu. Ove godine oduševila je studente Hrvatskih studija na Kulturijadi 2018. gdje je izlagala svoje fotografije. Dvije godine zaredom izlaže na splitskoj Tiramoli, a prvu samostalnu izložbu imala je u sklopu programa Bolsko lito u Bolu na otoku Braču.

Njeno ime je Zvonimira Michieli Tomić. Dolazi s otoka Brača, iz Gornjega Humca. Završila je I. gimnaziju u Splitu te nakon toga upisala Ekonomski fakultet, za koji je ubrzo shvatila da nije za nju. Trenutno se školuje za fotografa u Obrtničkoj školi u Splitu. Idući korak je, nada se, akademija. Nije kao većina odlučila stajati doma i ništa ne raditi, već je iskoristila sve prilike za usavršavanje koje joj je rodni kraj ponudio. Završila je tečaj fotografije u Fotoklubu Moment. Sudjelovala je na fotografskoj radionici u Pragu pod vodstvom Danyja Eida, ambasadora Zeiss objektiva. Na upit je li joj teško što nije na fakultetu kao i njeni vršnjaci, ona odgovara: Fotografija je moja strast i ni u jednom trenutku nisam zažalila što sam ostala uz objektiv umjesto u studentskim klupama.

Kada si se i kako počela baviti fotografijom?

Moj fotografski put započeo je u ranoj dobi kada sam ljubav prema oblacima bilježila mobitelom. Nakon neuspjelog pokušaja studiranja Ekonomije, strast je prerasla u želju za profesijom. Odustajanje od fakulteta, koje se u većini slučajeva pokaže kao loša odluka, u mom je bio pun pogodak zato što sam shvatila da fotografija ne mora biti hobi za koji ću morati nalaziti vremena u pretrpanom studentskom rasporedu.

Imaš li nekog uzora u fotografiranju?

Smatram da se od svakog fotografa može ponešto naučiti. A sto se tiče uzora, nemam ga. Kako u svim stvarima, tako i u fotografiji, skloni smo kopiranju drugih. Moj cilj je stvoriti svoj stil, prepoznatljiv. Nije loše imati uzora, ali tada često ne razmišljamo vlastitom glavom, nego samo stvaramo već viđeno. Za mene je smisao fotografije upravo ta subjektivnost i osobitost nove perspektive.

Što znači biti fotograf? Koliko vremena i strpljenja iziskuje?

Biti fotograf znači gledati oko sebe, doživjeti ono što je drugima postalo svakodnevna pojava. Zabilježiti trenutak koji je neponovljiv. Stvoriti trajne uspomene. Neizbrisive.
Za svaku dobru fotografiju potrebno je duže vremena. Ponekad i nekoliko dana. Put do uspjeha je proces koji traje cijeli život. Preko noći ništa se ne postiže. Uspjeli smo tek onda kad smo naučili biti strpljivi.

Može li se od toga živjeti?

Kao i s mnogim granama umjetnosti jako je teško uspjeti zato što je to u Hrvatskoj jako podcijenjeno. Ljudi misle da je jednostavno biti fotograf, ali treba puno upornosti i znanja. Na samom početku volontiranje je jedina opcija kako biste se usavršili i stekli iskustvo. Nemojte se ustručavati volontirati. Ne gledajte na to kao da ste besplatna radna snaga. Razmišljajte što možete naučiti i koga sve možete upoznati.

Što bi poručila mladima koji se žele baviti svojim snovima, kao ti fotografijom, a nemaju hrabrosti?

Teško mi je poručiti nešto mladima kad sam i ja među njima. Ali ono što mogu reći iz svog dosadašnjeg iskustva je to da je najbitnije započeti korak po korak. Uz hrabrost treba imati i dobru ideju. No odlučnost je ključna kada stvari krenu onako kako nismo zamislili.
Moja poruka bi bila: Odvažite se i budite hrabri!

Zvonimira svoje radove objavljuje i na osobnom Instagram profilu pod nazivom: _zvonimira_

FOTO: MARIJA BARIĆ ĐURĐEVIĆ/STUDENTSKI.HR