Saša Dešić i Robert Lakovnik iz Ericssona Nikola Tesla: „30% studenata koji prođu Summer camp zaposlimo!“
Dr. sc. Saša Dešić i Robert Lakovnik iz Ericssona Nikola Tesla otkrivaju koliko molba za posao i motivacijsko pismo utječu na proces odabira zaposlenika te koliko studenata primaju na posao.
Dr. sc. Saša Dešić i Robert Lakovnik iz Ericssona Nikola Tesla otkrivaju koliko molba za posao i motivacijsko pismo utječu na proces odabira zaposlenika te koliko studenata primaju na posao.
Pronalazak posla u Hrvatskoj danas je ravan čudu, pogotovo ako si svježe diplomirani student bez iskustva. Upravo iz tog razloga odlučili smo porazgovarati s dr. sc. Sašom Dešićem i Robertom Lakovnikom iz Ericssona Nikola Tesla, tvrtke koja već godinama provodi projekt Summer camp te zapošljava i prima na praksu velik broj studenata.
Summer camp studentima omogućava da steknu iskustvo te da se nakon odrađene prakse u kampu potencijalno zaposle u tvrtki. Na koji način funkcionira kamp, koji su glavni kriteriji odabira studenata te kakvi su uvjeti rada u Ericssonu saznajte u intervjuu.
Koliko i na koji način sama molba za posao, dakle prvi mail/pismo kandidata, utječe na Vašu odluku o zapošljavanju pojedinca?
Saša: Studenti se kod nas prijavljuju slanjem životopisa, s tim da smo prošle godine uveli naš obrazac životopisa kako bi napisali sve ono što nas zanima i što nam je bitno. Dio obrasca je i motivacijsko pismo. Taj životopis dosta je bitan. Radimo s velikim brojem ljudi, prošle smo godine imali 68 studenata. Nakon slanja životopisa i prijava, ljude molimo da popune dodatni upitnik kojim ispitamo što su dosad radili, na kojim su projektima sudjelovali, tko su im bili mentori i slično. Također, upitnik ima i stavku u kojoj studenti sami ocjenjuju koliko poznaju tematiku/tehnologije bitne za neki projekt. To je u principu slično životopisu, ali u automatiziranom alatu to puno lakše obradimo i selektiramo.
Pri prijavi za posao bitna je motivacija i stav
Koje karakteristike kandidata za posao smatrate najviše, a koje najmanje poželjnima?
Robert: Ključna stvar je motivacijski faktor – koliko je netko motiviran da ovdje radi, ima li neki nagon da prihvati poslove bez obzira na to mora li ili ne mora raditi. Što će ti znanje ako ne postoji želja da ga proširiš i upotrijebiš.
Saša: Kako je kolega Robert napomenuo, motivacija zaposlenika je ključna, uz kompetencije koje studenti svakako moraju imati. Kompetencije koje tražimo javno su dostupne kroz naše oglase i ponude. Kroz sustav prijava navodimo studente da prezentiraju informacije koje su nama najbitnije za odabir. Zbog toga smo i uveli naš obrazac životopisa - da usmjeri fokus na bitno.
Isto tako bitan je i pozitivan stav. Mi većim dijelom zapošljavamo ljude koji su novi, koji nemaju puno iskustva, ali imaju puno volje za učenje.
Kako provodite selekcijski postupak? Koje biste upute dali studentu da što uspješnije prođe kroz postupak prijave za posao i selekcijski postupak?
Saša: Kad biramo u Kamp, s jedne strane imamo zahtjeve projekata, a s druge znanja studenata. I onda radimo poklapanje njihovih znanja i zahtjeva projekata. Tako da se može dogoditi da imamo super studente koji imaju 5,0 prosjek i znaju jako puno toga, ali jednostavno ne posjeduju znanja koja su potrebna za određeni projekt. Ti nažalost ispadaju.
Ove godine želimo dodatno poboljšati selekciju i upravo iz tog razloga angažirat ćemo studente psihologije koji će raditi testiranja sa studentima uz nadzor našeg HR-a. Sa svim prijavljenim ili barem s velikom većinom imat ćemo razgovore.
Zapošljavanje studenata i traženi profili
Koliko se ulaže u način odabira zaposlenika i koji su profili danas najtraženiji?
Saša: Nama su bitni inženjeri elektrotehnike i računarstva, što uključuje smjerove telekomunikacija i računarskih znanosti. Većina naših sustava koji se tu razvijaju rješenja su za telekom operatore te IT sustavi u kombinacija s telekom dijelom (ICT). Sve to sada je puno bliže računarstvu nego klasičnim telekomunikacijama. To su uglavnom profili koje zapošljavamo. Kroz kamp slijedimo taj trend zapošljavanja, odnosno uzimanja ljudi na praksu.
Koliko zaposlenih studenata imate?
Robert: Prošlih godina zaposlili smo dosta studenata. Otprilike 30% ljudi koji prođu Summer camp zaposlimo. Prošle je godine zaposleno ukupno 168 ljudi, od čega je 95 % ljudi koji su svježe diplomirali.
Koliko otprilike sati tjedno student provede na poslu s obzirom na fakultetske obveze?
Saša: Naš Summer camp je u terminima kad studenti nemaju nastavu. Prije ljeta, nakon ispita i početkom devetog mjeseca. Tako da se prilagođavamo njima kako im ne bismo oduzimali vrijeme od faksa. Tada rade 8 sati dnevno, kao i mi.
Kad rade tijekom akademske godine na projektima, to ne zovemo praksom nego studentskim projektima. Tada rade koliko mogu, svakoga na početku pitamo koliko vremena može odvojiti. U slučaju većih projektnih zahtjeva uzimamo više studenata koji zajedno imaju puno radno vrijeme.
Jeste li zadovoljni razinom znanja hrvatskog studenta? Ili – koliko su zapravo korisni prije nego što prođu internu edukaciju?
Saša: FER, fakultet s kojeg nam dolazi najviše ljudi, jedan je od najboljih fakulteta u Hrvatskoj, ako ništa drugo, najbolje je organiziran. Ima nekih stvari koje treba popraviti, ali u prosjeku je to to. Prema tome, i razina znanja studenata jako je dobra.
Robert: S obzirom na veze koje imamo na fakultetima i dobre odnose s profesorima, dobijem informacije koji su studenti dobri, tako da ih se može pratiti od samog početka.
Saša: Od prije dvije godine u rad Kampa uključujemo studente PMF (matematika). Bili smo orijentirani prema FER-u, FESB-u u Splitu i Rijeci, a prije par godina shvatili smo da PMF-matematika ima ljude sličnih znanja kao i studenti računarstva s FER-a i ti su se ljudi pokazali izvanrednima.
Robert: Stvar zapošljavanja za studente počinje puno prije nego što oni dođu na faks. Čim odluče na koji će faks ići, tu sve počinje i to je prekretnica. Ako odaberu nešto što nije kasnije primjenjivo u životu, to nije dobro. Treba razmišljati unaprijed i ne voditi se samo onime što ti je u određenom trenutku zanimljivo. Problem je što u Hrvatskoj ima puno smjerova, studenti se potrude, završe fakultet i onda nema posla… To je ružni dio, ali i realnost.
Regrutacija mladih umova i praksa kroz postojeće projekte
Nedostaje li studentu edukacije o poslovanju, ponašanju u tvrtki, principima rada i slično?
Saša: To im nedostaje i po nama je to u redu. Mi ih obučimo kad dođu tu kako tvrtka funkcionira, kako se ponašati i slično.
Robert: Osim FER-ovskih znanja – engleski jezik je nešto što je kod nas jako bitna stvar. Engleski je u Ericssonu službeni jezik, svi mailovi pišu se na engleskom i bilo bi dobro da ljudi dobro barataju njime.
Kako najčešće student pronalazi tvrtku, odnosno vi studenta?
Saša: Usprkos silnoj vojsci nezaposlenih u RH, ne mogu reći da lako pronalazimo dobre ljude. Što se tiče Summer campa, imamo oglase na našoj stranici, stranici fakulteta, a za zapošljavanje se oglašavamo na stranicama za poslove i promocijom na simpozijima i konferencijama.
Nemamo problema s brojem prijava na natječaje, no dosta se ljudi prijavljuje, a nema odgovarajuća znanja. Također, trudimo se doći i do studenata koji nas ne prepoznaju kao potencijalne poslodavce, a nama su oni od interesa. Dobro surađujemo i s nekim studentskim udrugama, kao što su IAESTE i eSTUDENT. Jako nam je bitno da dobijemo povratnu informaciju od studenata, tako da znamo jesu li zadovoljni nama.
Koliko otprilike studenata ostaje raditi kod vas nakon što završi fakultet?
Saša: Prošle smo godine u kampu uzeli 68 studenata, 15 je bilo u Splitu, dvoje je studenata bilo iz BiH, dvoje iz Crne Gore, dvoje iz Mađarske, ali 40-50 ljudi je s FER-a. Jako smo zadovoljni ljudima koji nam dolaze. Negdje oko 25 ljudi s prošlogodišnjeg Summer campa danas radi kod nas, ostali su se zaposlili po drugim tvrtkama. Studenti su nam jako dobri, uzimamo ih za neke stvari u kojima su oni bolji od nas, imaju nova znanja, upoznati su s novim tehnologijama i brzo uče.
Kadrova uvijek može biti više
Kakav je princip kad dođe novi student? Ima li dodatnu edukaciju ili ide odmah u vatru?
Saša: Dođe nam student, ne znamo ništa o njemu osim onog što je napisao u životopisu. U Summer campu radi praksu, nakon toga ga stavljamo na razne projekte i slično. Nakon određenog vremena provedenog u tvrtki na raznim projektima, poslije diplome nemaju više što učiti nego su spremni za direktno zapošljavanje. Prošlo ljeto imali smo stisku pa smo zapošljavali studente bez diplome, kao i prvostupnike, ali čim su diplomirali, automatski su promovirani.
Kako se kreće plaća ako smijemo znati?
Saša: Kad govorimo o Summer campu koji je krenuo 2001., studentima smo davali džeparac od 500 kuna tjedno. Nije nam bio cilj da netko dođe tu zaraditi nego da uče, da se upoznaju s industrijskim okruženjem i slično, a ovaj džeparac bio je kao mala pomoć. Za 5 tjedana prakse dobiju 2 500 kuna, time pokriju neke osnovne potrebe. Takvo stanje je i danas.
Kad dođu raditi, početna bruto plaća je 7 000 kuna. Unutar godinu dana, ako se pokažu dobri, plaća se povećava. Prvu godinu dana imamo ugovor na određeno, a poslije se produžuje ako smo zadovolji s njihovim radom.
Imate li na tržištu dovoljno kadrova koji izlaze s fakulteta i visokih škola?
Saša: Voljeli bismo mi da ih ima i više. Mjesta za kvalitetne kandidate u Ericssonu Nikola Tesla uvijek će biti.
