Šizofrenost naše društvene situacije svakim danom postaje sve očitija, diskrepancija između onih koji jesu i onih koji nisu (uspješni, poduzetni, optimistični, zadovoljni ili tobože ostvareni) svodi se na puku činjenicu iznosa novca na računu.

Gotovo 50 minuta natezali su se Gordan Maras (SDP), Mirela Holy (ORaH), Nensi Tireli (Laburisti), Ivan Vilibor Sinčić (ni desni ni lijevi Živi Zid) te Mate Kapović iz Radničke fronte, čiji su vrijednosni sustavi ispravniji, a u ponekim trenucima i ljeviji.

Okrugli stol održat će se na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u utorak, 2. rujna s početkom u 11 sati.

Nakon što je potrošio veliku količinu novca iz državnog proračuna na posjete javnim kupalištima, bio je prisiljen javno se ispričati uživo ispred kamera. Njegova isprika svakako je neočekivana.

Studenti su nezadovoljni angažmanom političkih stranaka oko njihovih problema

Sjećanje na Domovinski rat u Hrvatskoj još je svježe, ratne traume nisu još približno izbrisane. Hrvati su bili šokirani, s punim pravom, svjetskom nezainteresiranošću, ostavljanjem na cjedilu i zanemarivanjem civilnih žrtava. Međutim, koliko je nas bilo briga za sukob u Siriji, koliko smo o tome razmišljali?

Idemo se sada igrati jedne igre. Ja ću vam ispričati jednu priču. Priči je zajedničko mjesto održavanja, ali godina nije. Tko prvi pogodi - dobit će diplomu bez posla.

Baš kad pomisliš da je priroda učinila svoje i da je ona isključivi krivac nove među krizama kojih smo već godinama neizostavan dio, na ovaj ili onaj način te da je od činjenice što je nemoguće ikoga okriviti za tu strašnu nepogodu jedino gore što ne možeš okriviti nekog od glavonja ili samu politiku eto ti upravo njih.

Baš kad se učini da je nastupilo primirje i da svi dišu punim plućima željni korjenitih, ali realnih promjena, iskrsne nikad iscrpljena tema s mnoštvom varijacija: „A čiji si ti?“

Je li problem u tome da prosječan čovjek koji ipak nije do te mjere pokvaren i trul iznutra sudi po sebi i percepcija mu ne dozvoljava misliti kako je netko drugi spreman na daleko odvratnije stvari od njega? Možda je to mentalna zamka koja nas koči da od onih na pozicijama moći očekujemo najgore?