Đes' bio '91.?

Moj je tata jači od tvog

Od osamostaljenja Hrvatske nužno i nametnuto u društvu je mišljenje kako je doista neophodno podijeliti ljude na dvije skupine: one koji su se borili za domovinu i one koji nisu. Ovaj iskonski problem, poznat još pod nazivom čiji je tata jači ili tko ima veći pimpek prenosi se s koljena na koljeno – ovisno o tome koliko koljena ova republika može imati s obzirom na to da smo za razliku od ostalih država doista mladi. Doduše, sve je to razumno. One koji su branili državu treba veličati i omogućiti im što lakši život iz zahvalnosti, empatije i naposlijetku – nužnosti.

Problem je što Hrvatsku u ovakvim pitanjima često na medijskoj sceni zastupaju pimpaši koji s vremena na vrijeme odluče da imaju pravo uključiti se u sve sfere života građana, a često se povlače opravdanjima kako zastupaju ogromne mase ljudi. False. Onda se ti primjerci ljudi odluče obrušiti na sve i svašta, a većinom nerelevantne činjenice koje nikome neće donijeti ni dobra ni zla, neće dokazati tko je falusno nadmoćniji. Tipičan primjer je i ne tako davno prepucavanje gospodina Mladena Pavkovića, predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Navedeni gospodin se sjetio kako bi ugledu braniteljske zajednice, a pogotovo problemima s kojima se navedena zajednica suočava zasigurno dobro došlo jedno pisamce u kojemu se Rade Šerbedžija proziva na lijepo hrvatski način gdje je bio '91., a sve to kao reakcija na Šerbedžijin intervju za TV-obzor Glasa Slavonije. Šerbedžija je rekao sljedeće:

 – Najveći je problem u Hrvatskoj što nema dostojanstva kod mnogih ljudi koji se bave politikom. Svi jedni druge gledaju samo kao ideološke protivnike. Tu je i porast stranaka s nacionalnim predznakom, kao uostalom i u cijeloj regiji, stranaka kojima je nacionalizam najvažnija stvar u njihovim programima i koje uopće ne razmišljaju ni o čemu drugom. Svjedoci smo užasa koji je HDZ ostavio iza sebe. Meni nije jasno da unatoč tome jedan dio ovog naroda i dalje slijepo slijedi takvu politiku. SDP je,istina, zatekao jednu strašnu situaciju koju je teško popraviti, ali ni oni u sastavu vladajuće koalicije ne djeluju dovoljno uvjerljivo. Suviše su razjedinjeni i ponekad nedosljedni, a ljudi nemaju ni strpljenja ni razumijevanja da dugo čekaju da nam bude bolje.

Odaberi jednu stranu, sigurno ćeš pogriješiti!

Pomogla bih u nekoliko rečenica gospodinu Pavkoviću da mu uz nekoliko primjera pokažem kako Šerbedžija ipak zna o čemu priča te kako se treba manuti priča poput odabiranja strani i protjerivanja nekoga po medijskom prostoru. Ponajprije, nigdje drugdje doli u Hrvatskoj nećete naći političke podjele u tolikoj mjeri. Ili si lijevi ili si desni.

Ako si u centru, postoji velika mogućnost da si nalijevo, ako mrziš pedere dobro došao nadesno. Fuj, koji portal čitaš, oni su crveni. Čitaj ovaj portal, on ti je plavi. Ili jesi ili nisi. Liberalan si, bože šta ti je, jel' te tako učila ova zemlja i mater? Ćuška o uho, dijete drago, neka sotona iziđe iz tebe. Bog i Hrvati, a katolik ne možeš pak biti ako se ne držiš tradicije.

Kada sve ovako sažmem, pitam se kako se stranci snalaze u ovoj našoj zemlji punoj čudesa. Političke naljepnice su apsolutno na svakom koraku, a najzanimljivije je navečer sjesti uz kompjutor i čitati izjave dana. Primjerice, na nekoliko portala je prenesena sljedeća izjava Darinka Kosora (koji na svom političkom profilu ima istaknute brigade u kojima je dobrovoljno služio!) iz HSLS-a:

– Za požar su krivi SDP i ministar Zmajlović!

Sasvim logična bila je izjava Josipa Salapića iz HDSSB-a:

– Za stanje u SDP-u i popularnost stranke i premijera mislim da je isključivo odgovoran premijer Milanović koji se pomalo izgubio u vremenu i prostoru i ne znam u kojem je on filmu. On je doprinio izravno time da padne popularnost Vlade, SDP-u, ali nažalost nije učinio ništa na gospodarskoj situaciji. To je dakle utjecaj neznanja vođenja države i politike.

Ili pak Karamarkova izjava u Vukovaru:

– Sadašnja vlada kriva je za masovnu regrutaciju sirotinje u Hrvatskoj jer se bavi sama sobom, a ne rješava bitna gospodarska i druga pitanja.

Onda Milanovićeva izjava o Karamarku:

– Poštovani kolega je toliko nedosljedan i izgubljen da to nema smisla komentirati, ima svaki dan drugi stav i o referendumu.

Možda da izdvojim i nepristrani izvor:

– Ali takvi čobani kao što su Milanović i Karamarko nam ne trebaju. Jer su neodgovorni. Zašto su neodgovorni? Zato što oni ne vole ovu zemlju i ne vole ovo društvo. Jer da vole ovu zemlju i ovo društvo onda bi bili u stanju popiti kavu zajedno, jer bi im bila važna sudbina ove zemlje. Ne! Oni žele jedan drugog uništiti, a ne pobijediti. Oni se nabacuju takvim smrdljivim i prljavim blatom da je to prestrašno. Nema napretka bez dijaloga. – rekao je predsjednik Nacionalnog foruma Nikica Gabrić.

Tko zna što je nacionalizam?

E, sad, Gabriću. Ajmo malo stati i razmisliti – nema napretka bez dijaloga, ali Milanović i Karamarko kao vođe dviju najjačih stranki na hrvatskoj političkoj sceni ipak nam ne trebaju. Čudan li je to dijalog. Još čudniji je hrvatski dijalog između sviju stranaka koje prepucavaju loptice i izvan terena.

Nitko nije kriv (– Cijeli svoj radni vijek sam se borio protiv korupcije i moram reći da je ova presuda doista presedan – ne samo u Hrvatskoj već i u europskoj praksi. Želim poručiti da je HDZ potpuno uvjeren da nismo krivi te ćemo se žaliti. – rekao je Karamarko.), ali opet onaj drugi je kriv. Naravno, to što obitelj mora iseliti van ili što nema posla je kriv SDP jer nema mjera kojima će zaposliti mlade, a opet kriv je i HDZ jer je proveo takvu politiku koja nas je dovela u ovu krizu. Možda smo krivi mi, mali građani, jer... Eto. Kad već oni neće preuzeti krivicu, mi ćemo. Pa ćemo im platiti jer smo ih klevetali.

VEZANO

Upitno uvođenje vojnog roka početkom iduće godine? Milanović kritizirao trenutni pristup

---

Dakle, Šerbedžija itekako zna o čemu govori. Nacionalizam? Vjerojatno se svi hvataju za srce sada i govore kako ne živimo u 30-im i 40-im godinama kad je Hitler osvojio pola Europe i proširio strah, trepet i smrt. Jer nacionalizam je to postao.

Bratoljub Klaić to je objasnio na fin i smiren način kad je prvotno naveo kako je nacionalizam bio vezan uz borbe mlađih građanskih klasa protiv feudalizma i apsolutizma. Što znači biti nacionalist? Voljeti svoj narod, boriti se za njegova prava i nezavisnost, služiti ne samo svome narodu, nego i svim narodima i općem napretku.

Ups! Šta ćeš sad, Pavkoviću? Upravo si napadom na Šerbedžiju priznao da ne voliš narod, a borio si se za njega. Upozoravaš druge da se ne miješaju u politiku da ima više mjesta za tebe i ostale koji laprdaju takve gluposti ili jer ti ne paše suprotno mišljenje? Kao što je ministar Matić rekao:

– Osim što je zastrašujuća, ta lakoća linčovanja pokazuje i da je jedan manji dio hrvatskih medija, novinara i građana ostao zaglavljen u ratnohuškačkom diskursu iz ranih 90-ih godina. Međutim, od straha koji ta lakoća optuživanja proizvodi još je veća žalost koja nastaje kada čovjek vidi s koliko se spremnosti ta minorna skupina odriče pozitivnih, plemenitih i konstruktivnih namjera i projekata ukoliko se na bilo koji način ne uklapaju u njezinu usku i ksenofobnu viziju pravovjernog hrvatstva i ljubljenja Hrvatske. Ova a priori antagonistička spremnost, pak, pokazuje ne samo to da je ova skupina zaglavljena u prošlosti, nego i to da je sadašnjost i budućnost zapravo i ne zanimaju.

Dvorske igre

Evo, nedavno baš bješe obilježena godišnjica vojno-redarstvene operacije Bljesak. Opet ista stvar, opet podjele i opet medijski ping-pongovi. Iskreno, otvorila sam portale i automatski ih zatvorila. HDZ je stao na stranu branitelja, ostali su ih ignorirali, atak na dvije kolone i umjesto da se počast odaje onima koji su klonuli, pažnja se fokusira na ove igre koje ni Henrik VIII. nije imao na svojem dvoru. Još smješnije je, zapravo, što je gospodin Karamarko priznao kako se glavnoj koloni nije mogao pridružiti jer mu je ova druga zasmetala pa je morao izići iz automobila. O, klase ti. Naravno, pomahnitale novinarske mase su počele odmah pisati o udruživanju grupacija, isto kao što je u Vukovaru prošle godine jedan portal senzacionalistički izbacio kako je ona dvojna kolona bila priprema za DRŽAVNI UDAR. Da, draga nacijo. Državni udar.

Ali, reći ću vam jednu stvar - glavni problem u svemu ovome je što neki ljudi zbilja ulože energiju. Kasnije komentiraju kako nema dijaloga. Kakav dijalog se može stvoriti ako se stalno doživljavamo prozivanja i metaforički se desetkuje ljude te ih se razvlači kao kaugume? Poštujem branitelje, vjerujem da im se trebaju dati prava koja im pripadaju i daleko od toga – treba ih se uključiti u društvo. No, malo mi je zlo kada se svaki skup pretvori u prozivanje kukavica i dezertera. Hoće li to pomoći Hrvatskoj? Neće.

Summa summarum

Pavkoviću – mani se politike, nije ona za tebe. Prestani prozivati ljude i usredotoči se radije na konkretne akcije za poboljšavanje stvari za koje se zalažeš. Imaš veliki pimpek, drago mi je zbog toga, drago je vjerojatno i tvojoj ženi i komšiluku, a sad prestani zauzimati medijski prostor i lobiraj za stvarne promjene. Ovom izjavom svrstao si se u one koje napadaš. One krivce koji nisu krivi, naravno. A državo, što se tiče moga angažmana, '91. sam ispuzala iz majčine utrobe i sakrivala se u podrumu. Vjerojatno nisam dovoljno velika Hrvatina da se moje riječi validiraju među vama, ali ispričavam se za sve što se događa u državi. Tek toliko da vam bude lakše prilikom prepucavanja.